Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) je rijetka bolest uzrokuje imunološku disfunkciju u dojenčadi i male djece. Mnogi pacijenti imaju osnovni imunološki poremećaj, iako u nekih bolesnika osnovni poremećaj nije poznat. Manifestacije mogu uključivati limfadenopatiju, hepatosplenomegaliju, vrućicu i neurološka oštećenja. Dijagnoza se temelji na specifičnim kliničkim i laboratorijskim kriterijima (genetsko testiranje). Liječenje se provodi obično s kemoterapijom i u refraktornim slučajevima ili u slučajevima kada postoji genetski uzrok, transplantacijom hematopoetskih matičnih stanica.
(Vidi također Pregled histiocitnih sindroma.)
Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) je rijetka bolest. Najčešće se javlja u dojenčadi < 18 mj. Uključuje disfunkciju u ciljanom ubijanju i inhibitornoj kontroli NK stanica i citotoksičnih limfocita T, što rezultira prekomjernom proizvodnjom citokina i nakupljanjem aktiviranih T-limfocita i makrofaga u različitim organima. Stanice u koštanoj srži i/ili slezeni mogu napasti eritrocite, leukocite i/ili trombocite.
HLH može biti:
-
obiteljska (primarna)
-
stečena (sekundarna)
Da bi se postavila dijagnoza HLH pacijent mora zadovoljiti barem 5 dolje navedenih kriterija ili imati dokazanu mutaciju gena povezanih s HLH.
Stečana HLH može biti povezana s infekcijom (npr. Epstein-Barr virus, citomegalovirus ili drugi), malignom bolesti (npr,. leukemija, limfom), imunološkom bolesti (npr., SLE, RA, nodozni poliarteritis, sarkoidoza, progresivna sistemska skleroza, Sjögrenov sindrom, Kawasakijeva bolest) te se može javiti u bolesnika s transplantiranim bubregom ili jetrom.
U oba oblika, genetski poremećaji, kliničke manifestacije i ishodi znaju biti slični.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi
Uobičajene rane manifestacije uključuju vrućicu, hepatomegaliju, splenomegaliju, osip, limfadenopatiju i neurološka oštećenja (npr. napadaji, krvarenje u mrežnici, ataksija, promijene stanja svijesti ili koma).
Dijagnoza
Dijagnoza HLH-a
Hemofagocitna limfohistiocitoza može biti dijagnosticirana ako je mutacija u poznatom genetskom uzročniku ili ako je bar 5 od 6 dijagnostičkih kriterija HLH-2004 protokola(1) zadovoljeno:
-
temperatura (vršna temperatura> 38,5 ° C > 7 dana)
-
splenomegalija (slezena palpabilna > 3 cm ispod rebrenog luka)
-
citopenija koja uključuje > 2 stanične linije (hemoglobin < 9 g/dL [90 g/L], apsolutni broj neutofila < 100/mcL [0.10 × 109/L], trombociti < 100,000/mcL [100 × 109/L])
-
hipertrigliceridemija (trigliceridi natašte > 2,0 mmol / L ili > 3 standardne devijacije [SD] više od normalne vrijednosti za dob) ili hipofibrinogenemija (fibrinogen < 1,5 g / L ili > 3 SD manje od normalne vrijednosti za dob)
-
hemofagocitoza (u uzorcima biopsije koštane srži, slezene ili limfnog čvora)
-
snižena iil nepostojeća aktivnost NK stanica
-
feritin u serumu > 500 μg / L
-
povišena razina topljivog IL-2 (CD25) (>2400 U / mL ili vrlo visoka vrijednost za dob)
Genetske mutacije povezane s HLH uključuju
-
PRF1
-
RAB27
-
STX11
-
STXBP2
-
UNC13D
-
XLP
Budući da neki od tih testova nisu široko dostupni i da je HLH rijetka bolest, pacijetni se obično upućuju u specialized centers specijalizirane centre na obradu. Preporuča se genetsko testiranje za traženje primarnih HLH mutacija kao i mutacija koje karakteriziraju imunološku disregulaciju. Obiteljski i stečeni oblici razlikuju se samo prema obiteljskoj anamnezi.
Literatura
-
1. Henter JI, Horne A, Aricó M, et al: HLH-2004: Diagnostic and therapeutic guidelines for hemophagocytic lymphohistiocytosis. Pediatr Blood Cancer 48(2):124–131, 2007. doi: 10.1002/pbc.21039
Liječenje
Liječenje HLH-a
Liječenje HLH treba započeti ukoliko se posumnja na bolest, čak i ako nisu ispunjeni svi dijagnostički kriteriji. Pacijente obično liječi pedijatrijski hematolog u referentnom centru s iskustvom u liječenju bolesnika s HLH. Liječenje ovisi o čimbenicima kao što su obiteljska anamneza HLH, postojeća infekcija i dokazan poremećaj imunološkog sustava. Liječenje HLH-a može uključivati inhibitore citokina, imunoterapiju, kemoterapiju, kombinaciju navedenih ili čak transplataciju matičnih stanica.
Prijavljen je odgovor na ranu inicijaciju anakinre (antagonista IL1) u bolesnika sa sekundarnim HLH-om i može omogućiti izbjegavanje intenzivne kemoterapije, ali zahtijeva daljnje ispitivanje (1). Ruksolitinib (inhibitor puta JAK-STAT) za početno liječenje HLH-a istražuje se u kliničkom ispitivanju koje sponzorira Sjevernoamerički konzorcij za histiocitozu (NACHO).
Emapalumab, monoklonsko protutijelo koje blokira gama interferon, dostupno je za bolesnike s refraktornim, rekurentnim ili progresivnim HLH-om ili s intolerancijom na konvencionalnu terapiju.
Literatura
-
1. Bami S, Vagrecha A, Soberman D, et al: The use of anakinra in the treatment of secondary hemophagocytic lymphohistiocytosis. Pediatr Blood Cancer 67(11):e28581, 2020. doi: 10.1002/pbc.28581
Ključne poruke
-
Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) je rijetka bolest uzrokuje imunološku disfunkciju u dojenčadi i male djece.
-
Cutis laxa (CL) može biti naslijeđena ili stečena.
-
Dijagnosticirajte HLH ako pacijent ima najmanje 5 od 8 objavljenih dijagnostičkih kriterija ili ako pacijent ima poznatu mutaciju povezanu s HLH.
-
Kemoterapija, inhibitori citokina, imunosupresija i ponekad transplantacija hematopoetskih matičnih stanica
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
-
Canna SW, Marsh RA: Pediatric hemophagocytic lymphohistiocytosis. Blood 135(16):1332–1343, 2020. doi: 10.1182/blood.2019000936
-
Histiocyte Society: International society for research into treatment of histiocytic diseases
-
North American Consortium for Histiocytosis: Conducts clinical and translational studies on histiocytosis and supports researchers and clinicians working in the field