Gram-negativne bakterije Klebsiella, Enterobacter i Serratia su srodne bakterije koje čine dio normalne crijevne flore i u zdravih domaćina rijetko uzrokuju bolest.
Infekcije s Klebsiellom, Enterobacterom i Serratiom su obično bolničke, a uglavnom se javljaju u bolesnika sa smanjenom otpornošću. Obično Klebsiella, Enterobacter, i Serratia uzrokuju različite infekcije, uključujući bakterijemiju, infekcije kirurških rana, intravaskularne kateter infekcije i infekcije dišnog ili mokraćnog sustava koje se manifestiraju kao upala pluća, cistitis, ili pijelonefritis te mogu napredovati do apscesa pluća, empijema, bakterijemije i sepse, kao i sljedećim:
-
Klebsiella pneumonija, rijetka i teška bolest s tamnosmeđim iskašljajem ili iskašljajem koji izgleda poput želea od ribizla, stvaranjem plućnog apscesa i empijema, najčešća je u dijabetičara i alkoholičara.
-
Serratia, pogotovo S.marcescens, ima najveću sklonost prema mokraćnom sustavu.
-
Enterobacter može uzrokovati nozokomijalne infekcije, ali i upalu srednjeg uha, celulitis i novorođenačku sepsu.
Dijagnoza se postavlja hemokulturom i/ili kulturom zaraženog tkiva. Također se radi testiranje osjetljivosti na antibiotike.
Liječenje
Liječenje se provodi 3. generacijom cefalosporina, cefepimom, karbapenemima, fluorokinolonima, piperacilin/tazobaktamom ili aminoglikozidima. Međutim, budući da su neki izolati otporni na brojne antibiotike, nalaz antibiograma je od ključne važnosti.
Klebsiella sojevi koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL) mogu razviti otpornost na cefalosporine tijekom liječenja, osobito s ceftazidimom; ovi sojevi ESBL se inhibiraju u promjenjivom opsegu inhibitorima beta-laktamaza (npr, sulbaktam, tazobaktam, klavulanat, vaborbaktam). K. pneumoniae koje proizvode karbapenemaze (KPC) su izolirane diljem svijeta, kao i u SAD-u, što liječenje nekih infekcija čini vrlo problematičnim. Ceftazidim/avibaktam i meropenem/vaborbaktam (koji uključuje nove beta-laktamske inhibitore koji inhibiraju KPC karbapenemaze) učinkoviti su protiv KPC izolata.
Enterobacter sojevi mogu postati otporni na većinu beta-laktamskih antibiotika, uključujući i 3. generaciju cefalosporina; beta-laktamski enzim koji proizvode (AmpC beta-laktamaza) nije inhibirana uobičajenim inhibitorima beta-laktamaza (klavulanat, tazobaktam, sulbaktam). Međutim, ovi Enterobacter sojevi mogu biti podložni karbapenemima (npr. imipenem, meropenem, ertapenem). Otkrivene su i Enterobacteriaceae otporne na karbapenemaze. U određenim slučajevima, ceftazidim/avibaktam, meropenem/vaborbaktam, tigeciklin, te možda kolistin jedini su dostupni aktivni antibiotici.