Koronavirusi su RNK virusi ovijeni ovojnicom.
Koronavirusne infekcije u ljudi najčešće uzrokuju simptome obične prehlade. Koronavirusi 229E i OC43 uzrokuju prehladu; serotipovi NL63 i HUK1 također su povezani s običnom prehladom.
Dva koronavirusa, MERS-CoV i SARS-CoV, uzrokuju mnogo teže respiratorne infekcije kod ljudi od ostalih koronavirusa. U 2012. godini identificiran je koronavirus MERS-CoV kao uzrok bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS). Krajem 2002. godine, SARS-CoV je otkriven kao uzrok izbijanja teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS).
Bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS)
Bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS) je teška akutna respiratorna bolest uzrokovana MERS koronavirusom (MERS-CoV).
MERS-CoV infekcija je prvi put zabilježena u rujnu 2012. u Saudijskoj Arabiji, ali je u travnju 2012. retrospektivno potvrđena epidemija u Jordanu. Od 2018. godine u svijetu je prijavljeno 2144 slučajeva MERS-CoV infekcije (s najmanje 750 povezanih smrtnih slučajeva) iz 27 zemalja; svi slučajevi MERS-a povezani su s putovanjem ili boravkom u zemljama u blizini ili na području Arapskog poluotoka, s > 80% u Saudijskoj Arabiji. Najveće poznato izbijanje MERS-a izvan Arapskog poluotoka dogodilo se u Republici Koreji 2015. godine. Epidemija je povezana s putnikom koji se vratio s Arapskog poluotoka. Slučajevi su također potvrđeni u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Tunisu i Velikoj Britaniji kod pacijenata koji su ili prebačeni zbog njege ili su se razboljeli nakon povratka s Bliskog istoka.
Preliminarne studije seroprevalencije pokazuju da infekcija nije široko rasprostranjena u Saudijskoj Arabiji.
SZO smatra da je rizik od zaraze MERS-CoV infekcijom vrlo nizak za hodočasnike koji putuju u Saudijsku Arabiju za Umrah i Hadž; prošlogodišnji Hadž nije rezultirao povećanjem broja bolesnika s MERS-CoV infekcijom. Za dodatne informacije o hodočašćima na Bliskom istoku, vidi World-travel advice on MERS-CoV for pilgrimages World - travel advice on MERS-CoV for pilgrimages .
Srednja dob bolesnika s MERS-CoV je 56 godina, a omjer muškaraca i žena je oko 1,6: 1. Infekcija ima tendenciju biti teža kod starijih pacijenata i kod pacijenata s kroničnim bolestima kao što je dijabetes, kronične srčane bolesti ili kronična bubrežna bolest.
Prijenos MERS-CoV
MERS-CoV se može prenijeti s osobe na osobu putem izravnog kontakta, kapljično (čestica > 5 μm) ili aerosola (čestica < 5 μm). Prijenos s osobe na osobu ustanovljen je razvojem infekcije kod ljudi čiji je jedini rizik bio blizak kontakt s ljudima koji su imali MERS.
Smatra se da su rezervoar MERS-CoV jednogrbe (dromedarske) deve, ali mehanizam prijenosa s deva na ljude nije poznat. Većina prijavljenih slučajeva uključivala je izravan prijenos s čovjeka na čovjeka u zdravstvenim ustanovama. Ako se kod pacijenta sumnja na MERS, mjere za kontrolu infekcije moraju se odmah pokrenuti kako bi se spriječio prijenos u zdravstvenim ustanovama.
Simptomi i znakovi
Period inkubacije za MERS-CoV je oko 5 dana.
Većina prijavljenih slučajeva uključivala je teške respiratorne bolesti koje su zahtijevale hospitalizaciju, s mortalitetom od oko 35%; međutim, najmanje 21% bolesnika imalo je blage ili nikakve simptome. Vrućica, zimica, mialgija i kašalj su česti. GI simptomi (npr, proljev, povraćanje, bol u trbuhu) javljaju se u oko jedne trećine pacijenata. Manifestacije mogu biti dovoljno ozbiljne da zahtijevaju liječenje u odjelima intenzivnog liječenja, ali nedavno je udio takvih slučajeva naglo opao.
Dijagnoza
Na MERS treba posumnjati u bolesnika koji imaju neobjašnjivu akutnu febrilnu infekciju donjih dišnih putova i koji su imali bilo što od navedenog u roku od 14 dana od početka simptoma:
-
Putovanje ili boravak u području u kojem je MERS nedavno prijavljen ili gdje je došlo do prijenosa
-
Kontakt sa zdravstvenom ustanovom u kojoj je opisano prenošenje MERS-a
-
Bliski kontakt s bolesnikom za kojeg se sumnjalo da boluje od MERS-a
Također bi se trebalo sumnjati na MERS u bolesnika koji su imali bliski kontakt s pacijentom sa sumnjom na MERS i koji imaju povišenu temperaturu bez obzira na to imaju li respiratorne simptome ili ne.
Najnovije preporuke su dostupni od SZO (Interim surveillance recommendations for human infection with novel coronavirus) I, u SAD-u, od CDC (MERS: Interim Guidance for Healthcare Professionals).
Ispitivanje treba uključiti u real-time RT-PCR testiranje sekreta iz gornjih i donjih dišnih putova, idealno uzetih s različitih mjesta i u različito vrijeme. Serum treba dobiti od pacijenata i od svih, čak i asimptomatskih bliskih kontakata, uključujući zdravstvene radnike (kako bi se pomoglo identificirati blage ili asimptomatske slučajeve). Serum se uzima odmah nakon postavljanja sumnje na MERS ili nakon izlaganja kontakata (akutni serum) i 3 do 4 tjedna kasnije (konvalescentni serum). Testiranje se provodi u državnim zdravstvenim ustanovama ili u CDC-u.
Kod svih bolesnika snimanje prsnog koša otkriva abnormalnosti, koje mogu biti suptilne ili opsežne, unilateralne ili bilateralne. U nekih bolesnika razine LDH i AST su povišene i / ili su razine trombocita i limfocita niske. Neki bolesnici razviju akutno oštećenje bubrega. Može se razviti diseminirana intravaskularna koagulacija i hemoliza.
Liječenje
Terapija MERS-a je potporna. Kako bi se spriječilo širenje sa suspektnih slučajeva, liječnici bi trebali koristiti standardne, kontaktne i respiratorne mjere zaštite.
Ne postoji cjepivo.
Teški akutni respiratorni sindrom (SARS)
Teški akutni respiratorni sindrom (SARS) je teška, akutna respiratorna bolest koju uzrokuje koronavirus SARS-a (SARS-CoV).
SARS je mnogo ozbiljnija od drugih koronavirusnih infekcija. SARS izaziva bolest sličnoj gripi, koja ponekad dovodi do progresivne, teške respiratorne insuficijencije.
SARS-CoV je prvi put otkriven u kineskoj provinciji Guangdong u studenom 2002., a potom se proširio na 30 zemalja. U ovoj epidemiji, u svijetu je zabilježeno > 8000 slučajeva, sa 774 smrtnih slučajeva (oko 10% stopa smrtnosti). Prilikom izbijanja SARS-CoV CDC je prvi puta savjetovao protiv putovanja u regiju. Ova epidemija je završena te od 2004. nisu otkriveni novi slučajevi. Pretpostavlja se da su neposredni izvori bile cibetke (mačkolike životinje), koje su bile zaražene kontaktom sa šišmišom prije nego što su prodane na tržnici živog mesa. Šišmiši su česti nositelji koronavirusa.
SARS-CoV se prenosi s osobe na osobu bliskim osobnim kontaktom. Smatra se da se najlakše prenosi putem dišnih kapljica koje nastaju kada zaražena osoba kašlje ili kihne.
Dijagnoza SARS-a se postavlja klinički i terapija je potporna. Koordinacija brzih i strogih postupaka kontrole infekcije pomogla je u brzom okončanju epidemije 2002. godine.
Iako nisu zabilježeni novi slučajevi od 2004. godine, SARS se ne bi trebao smatrati eliminiranim, jer uzročni virus ima životinjski rezervoar iz kojeg se može ponovno pojaviti.