Kriptokokoza je plućna ili diseminirana infekcija do koje dolazi nakon udisanja zemlje kontaminirane inkapsuliranim kvasnicama Cryptococcus neoformans ili C. gattii. Simptomi su kao kod pneumonije, meningitisa ili zahvaćanja kože, kostiju ili unutarnjih organa. Dijagnoza se postavlja klinički i mikroskopski, a potvrđuje kulturom ili bojenjem preparata. Ako je liječenje indicirano, provodi se azolima ili amfotericinom B, sa ili bez flucitozina.

• AIDS

• Hodgkinov limfom

• ostali limfomi

• Sarkoidoza

• kronična (produljena) kortikosteroida terapija

• transplantacija solidnih organa

Kriptokokoza je HIV indikatorska oportunistička infekcija (tipično povezana s brojem CD4 <100/µL).

C. gattii u prvom redu je povezana s drvećem, posebice eukaliptusom i, za razliku C. neoformans, nije povezana s pticama i s većom vjerojatnošću izaziva bolest u imunokompetentnog domaćina. Međutim, jedna mala studija C. gattii infekcija u Kanadi, pokazala je da je bolest češća kod imunokompromitiranih osoba (npr. HIV pozitivni, oni sa anamnestičkim podatkom o invazivnom karcinomu ili osobe liječene kortikosteroidima) ili kod osoba koje imaju neku drugu plućnu bolest, koje su starije od ≥ 50 godina ili puše cigarete (1).

Epidemije su se javljale u Sjeverozapadu Pacifika, u Papua Novoj Gvineji, Sjevernoj Australiji i u Europskom Sredozemlju.

Nakon udisanja, Cryptococcus može diseminirati, često u mozak i moždane ovojnice što se tipično manifestira kao mikroskopske multifokalne intracerebralne lezije. Mogu se vidjeti i meningealni granulomi i veće fokalne lezije mozga. Iako je zahvaćanje pluća rijetko opasno, kriptokokni meningitis je opasan po život i zahtijeva agresivno liječenje.

Žarišta diseminacije mogu se također biti u koži, krajevima dugačkih kosti, zglobovima, jetri, slezeni, bubregu, prostati i ostalim tkivima. Sve navedene lezije, osim onih u koži, obično uzrokuju blage ili nikakve simptome. Rijetko može doći do pijelonefritisa s renalnom papilarnom nekrozom.

Zahvaćena tkiva u pravilu sadrže cistične tvorbe kvasnica koje imaju želatinozni izgled zbog nakupljenog kriptokoknog kapsularnog polisaharida, no akutne upalne promjene su ili minimalne ili odsutne.

Dermatološko širenje se može manifestirati pustularnim, papularnim, nodularnim ili ulceriranim lezijama, koje katkad nalikuju aknama, molluscum contagiosum ili bazocelularnom karcinomu.

Povišene razine proteina u likvoru i mononuklearna pleocitoza su uobičajen nalaz kod kriptokoknog meningitisa. Glukoza je često niska, a na India ink razmazima se u većine pacijenata (posebice u onih sa AIDS-om koji tipično imaju ukupno veći broj gljiva u odnosu na HIV negativne pacijente) mogu vidjeti inkapsulirane kvasnice koje formiraju pupoljke uskih baza. Kod nekih pacijenata s AIDS-om, parametri likvora su normalni, osim prisutnosti mnogih kvasnica na India ink preparatu.

Lateks test na kriptokokni kapsularni antigen je pozitivan u likvoru i/ili uzorcima krvi u >90% bolesnika s meningitisom i općenito je specifičan, premda se mogu dobiti i lažno pozitivni rezultati, obično s titrom ≤ 1:8, posebice u prisutnosti reumatoidnog faktora.

• Za meningitis amfotericin B, sa ili bez flucitozina, nakon čega slijedi flukonazol

• Za kriptokokozu bez meningitisa flukonazol (što je obično učinkovito)

(Vidi također Antifungalni lijekovi.)

Liječenje može biti nepotrebno u slučaju lokaliziranog i asimptomatskog zahvaćanja pluća što se potvrđuje urednim nalazom likvora, negativnim kulturama likvora i urina te nedostatkom dokaza kožnih, ekstrapulmonalnih lezija i lezija kostiju. Neki stručnjaci daju flukonazol kako bi prevenirali hematogenu diseminaciju i skratili trajanje bolesti.

Bolesnike s plućnim simptomima treba liječiti flukonazolom 1x200-400 mg po kroz 6 do 12 mjeseci.

U odsutnosti meningitisa, lokalizirane lezije u koži, kostima ili drugim mjestima potrebno je sustavnm antifungalno liječenje flukonazolom 1x400 mg PO kroz 3 do 6 mjeseci. Za teže bolesti se daje amfotericin B 1x0.5-1.0 mg/kg uz flucitozin 4x25 mg/kg po kroz više tjedana.

Meningitis se liječi sljedećim režimom:

• Indukcija amfotericinom B 1x07 mg/kg IV uz flucitozin 4x25 mg/kg po kroz 2-4 tjedana

• Slijedi konsolidacijska terapija flukonazolom 1x400 mg po kroz 8 tjedana

• Slijedi terapija održavanja flukonazolom 1x200 mg po kroz 6-12 mjeseci

Ponavljajuće lumbalne punkcije su važne radi smenjenja intrakranijskog tlaka.

• Amfotericin B 1x0.7 mg/kg IV (ili liposomalni amphotericin B 3-4 mg/kg IV) uz flucitozin 4x25 mg po tijekom prva 2 tjedna liječenja (u slučaju sporog kliničkog odgovora ili perzistiranja pozitiviteta kultura potrebna je dulja indukcijska terapija).

• Slijedi flukonazol 1X400 mg po kroz ukupno 10 tjedana.

• Nakon završetka indukcijske terapije, dugoročna terapija održavanja (supresije) je obavezna.

Ponavljajuće lumbalne punkcije su važne radi smenjenja intrakranijskog tlaka.

Pacijenti s blagim do umjerenim simptoma lokalizirane plućne zahvaćenosti (koja se potrvđuje urednim nalazom likvora, negativnim kulturama likvora i urina i nedostatkom dokaza lezija kože, kostiju ili ostalih ekstrapulmonalnih sijela) mogu se liječiti flukonazolom 1x400 mg po kroz 6-12 mj.

Terapija održavanja potrebna je za gotovo sve oboljele od AIDS–a dok broj CD4 stanica ne dosegne >150. Preferira se flukonazol 1x200 mg po, no i itrakonazol u istoj dozi je prihvatljiv; međutim, potrebno je pratiti serumske razine itrakonazola kako bi se osigurala adekvatna apsorpcija lijeka.

• C. neoformans je prisutan globalno; stječe se udisanjem prašine iz tla onečišćenog izmetom ptice, posebice goluba.

• U imunokompetentnih bolesnika, infekcija je obično bez simptoma i samoograničavajuća.

• U imunokompromitiranih bolesnika, Cryptococcus može diseminirati na mnoga mjesta, najčešće u mozak i moždane ovojnice te na kožu.

• Dijagnoza se postavlja pomoću kulture, bojenja tkiva i/ili testiranjem seruma i likvora na kriptokokni antigen.

• Za lokalizirane bolesti pluća, koristite flukonazol.

• Za meningitis ili druge teške infekcije, koristite amfotericin B sa ili bez flucitozina, potom flukonazol.