Mikrosporidioza

Autor: Richard D. Pearson, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Andrea Kalaba, dr. med.

Mikrosporidioza je infekcija uzrokovana mikrosporidijom. Simptomatska bolest razvija se pretežno u oboljelih od AIDS–a, a uključuje kronični proljev, diseminiranu infekciju i promjene na rožnici. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem uzročnika u bioptatima, stolici, mokraćii ostalim izlučevinama ili ostružcima rožnice. Liječi se albendazolom ili fumagilinom (ovisno o vrsti uzročnika i kliničkom sindromu) uz lokalnu primjenu fumagilina u slučaju zahvaćnosti oka.

Vidi i: Pregled infekcija uzrokovanih crijevnim protozoama i mikrosporidijima

Mikrosporidije su obligatne unutarstanične sporulirajuće parazitske gljivice koje su se prije klasificirale kao paraziti.

Najmanje 15 od više od 1200 vrsta mikrosporidija je povezano s bolešću u ljudi. Spore ulaze u organizam domaćina:

  • ingestijom

  • udisanjem

  • direktnim kontaktom s konjunktivama

  • kontaktom sa životinjama

  • izravnim prijenosom s osobe na osobu

U tijelu domaćina, zaomče stanicu sa polarnim tubulom ili filamentom i u nju inokuliraju infektivnu sporoplasmu. Intracelularnom diobom potom nastaju sporoblasti koji sazrijevaju u spore, a potom se mogu rasuti po tijelu ili širiti u okolinu aerosolom, stolicom ili mokraćom. Kad se spore oslobađaju iz stanica domaćina dolazi do upalnog odgovora.

O načinima transmisije na ljude ili mogućim životinjskim rezervoarima se malo zna.

Mikrosporidije su najvjerojatnije česti uzrok supkliničke ili blage samolimitirajuće bolesti u inače zdravih pojedinaca. U razdoblju prije pojave AIDS–a opisano je tek nekoliko slučajeva infekcije u ljudi. U posljednje vrijeme se sve češće opisuje mikrosporidjiski keratokonjuktivitis u imunokompetentnih osoba.

Mikrosporidije su važne kao oportunistički patogeni u bolesnika s AIDS-om te, u manjoj mjeri, u pacijenata sa drugim imunodeficijencijama. Encephalitozoon bieneusi i E. (prije Septata) intestinalis mogu uzrokovati kronični proljev u oboljelih od AIDS–a s brojem CD4+ limfocita <100/μL. Mikrosporidije također mogu inficirati jetru, bilijarni sustav, rožnicu, sinuse, mišiće, dišni sustav, mokraćno–spolni sustav te, ponekad, i SŽS.

Incidencija mikrosporidioze se značajno smanjila zbog široke primjene učinkovite antiretrovirusne terapije i rekonstitucije imunološkog sustava.

Simptomi i znakovi

Klinička bolest uzrokovana microsporidijom ovisi o:

  • vrsti parazita

  • imunološkom statusu domaćina

U imunokompetentnih bolesnika, infekcija je obično asimptoma ili se manifestira kao samo-limitirajući vodenasti proljev. Postoje izvještaji o infekcijama oka koje uzrokuju keratokonjunktivitis.

U bolesnika s AIDS–om razne vrste uzrokuju kronični proljev, kolangitis, točkasti keratokonjunktivitis, peritonitis, hepatitis, miozitis ili sinusitis. Opisane su i infekcije bubrega i žučnog mjehura. Vittaforma (Nosema) corneum i nekoliko drugih vrsta mogu uzrokovati infekcije oka, u rasponu od točkaste keratopatije s crvenilom i nadraženošću do teškog stromalnog keratitisa koji ugrožava vid.

Dijagnoza

  • Svjetlosna ili elektronska mikroskopija s posebnim bojenjem

  • Ponekad imunofluorescencija ili PCR testovi

Uzročnici se mogu dokazati u uzorcima zaraženog tkiva dobivenog biopsijom ili u stolici, urinu, cerebrospinalnom likvoru, sputumu ili ostružcima rožnice. Microsporidia se najbolje vidi posebnim tehnikama bojanja. Fluorescentne boje (fluorokromi) se koriste za brzo otkrivanje spora u tkivima i razmazima. Najbrža je tzv. quick-hot Gram kromotropna tehnika bojanja.

Imunofluorescencijski eseji (IFA) i PCR analize su dostupne u specijaliziranim laboratorijima.

Transmisijski elektronski mikroskop je trenutno najosjetljiviji test.

Molekularne metode koriste se za određivanje vrste.

Liječenje

  • započinjanje ili optimizacija antiretrovirusne terapije (ART) u bolesnika s AIDS-om

  • oralni albendazole ili fumagilin (ovisno o dostupnosti i vrsti infekcije) za probavni sustav, kožu, mišiće ili diseminiranu mikrosporidijazu

  • oralni albendazole i topikalni fumagilin za keratokonjunktivitis

U bolesnika s AIDS-om, važno je započeti ili optimizirati ART. Trajanje antimikrobne terapije i ishod ovise o stupnju rekonstitucije imunološkog sustava s ART.

Antimikrobno liječenje mikrosporidijaze ovisi o vrsti mikrosporidija koje su izazvale infkeciju, imunološkom statusu domaćina i zahvaćenim organima. Podaci o terapijskim opcijama su ograničeni. Preporučuje se konzultirati specijalista.

Albendazol (400 mg po dvaput dnevno u odraslih ili 7,5 mg/kg dvaput dnevno kod djece tijekom 2 do 4 tjedna) često je učinkovit u kontroli proljeva u bolesnika s crijevnim infekcijama zbog E. intestinalis i drugim osjetljivim mikrosporidijima. Infekcije kod imunokompetentnih bolesnika mogu se spontano riješiti ili nakon jednog tjedna liječenja. Albendazol ima minimalnu učinkovitost za liječenje E. bieneusi. Albendazole (400 mg po dvaput dnevno ili 7,5 mg/kg dvaput dnevno u djece kroz 2.-4. tjedna) se koristi u trajanju od nekoliko tjedana za liječenje kožne, mišićne ili diseminirane mikorsporidijaze zbog E. intestinalis i drugih osjetljivih vrsta mikrosporidija.

Oralni fumagilin 20 mg triput dnevno tijekom 14 dana je korišten za crijevnu infekciju s E. bieneusi, ali ima potencijalno ozbiljne nuspojave, uključujući i teške reverzibilne trombocitopenije u do pola bolesnika. U SAD–u nije dostupan peroralni fumagilin.

Okularni mikrosporidijski keratokonjunktivitis može se tretirati s albendazolom 400 mg p.o. dvaput dnevno uz fumagilin kapi za oči. Topički fluorokinoloni, kao i topički vorikonazol, su bili djelotvorni u nekih bolesnika. Kad su topikalna i sistemska terapije neučinkovite, keratoplastika može biti korisna. Ishod je obično vrlo dobar u imunokompetentnih bolesnika. Kod bolesnika s AIDS-om, uspjeh terapije ovisi o stupnju rekonstitucije imunološkog sustava s ART.

Ključne točke

  • Mikrosporidijaza se javlja uglavnom u imunokompromitiranih bolesnika, prvenstveno onih s AIDS-om, ali keratokonjuktivitis se pojavljuje u inače zdravih ljudi.

  • Uzročnici ulaze putem probavnog sustava, udisanjem, neposrednim dodirom sa spojnicom oka, dodirom sa životinjama ili se prenose s čovjeka na čovjeka.

  • Manifestacije variraju ovisno o mikroorganizmu i imunološkom statusu pacijenta, a mogu se javiti kronični proljev, malapsorpcija, gubitak na tjelesnoj težini, kolangitis, točkaste keratokonjuktivitis, peritonitis, hepatitis, miozitis ili sinusitis.

  • Dijagnoza se postavlja pomoću svjetlosne ili elektronske mikroskopije s posebnim bojenjima. Imunofluorescentni i PCR testovi dostupni su u specijaliziranim laboratorijima.

  • U bolesnika s AIDS-om, započinjanje ili optimizacija ART je od primarne važnosti.

  • Albendazol i oralni ili topikalnu fumagilin mogu biti korisni, ovisno o vrstimikroorganizma i zaraze organima koji su uključeni. Oralni fumagilin nije dostupan u SAD-u.