Transvestitski poremećaj

Autor: George R. Brown, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Karlica Hana, dr. med.

Transvestizam uključuje rekurentno i intenzivno seksualno uzbuđenje od unakrsnog oblačenja (cross-dressing), koja se može očitovati kao fantazija ili ponašanje. Transvestitski poremećaj je transvestizam koji uzrokuje značajne tegobe ili značajno funkcionalno oštećenje.

(Vidi također Pregled Parafilijski poremećaja.)

Transvestizam je vrsta parafilije, ali većina ljudi koji se unakrsno oblače ne zadovoljava kliničke kriterije za parafilijske poremećaje; ti kriteriji zahtijevaju da fantazije, intenzivni porivi ili ponašanja kod ljudi mogu izazvati teškoće, narušiti funkcioniranje, ili ugrožavati druge. Stanje također mora biti prisutano ≥ 6 mj.

Neki znanstvenici vjeruju da bi transvestični fetišizam trebalo ukloniti iz Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB) na sljedećoj reviziji, iako neki muškarci koji se unakrsno oblače to čine toliko kompulzivno da su uznemireni te imaju narušeno funkcioniranje svojim ponašanjem.

Cross-dresser je češći i prihvatljiviji pojam od transvestit. Cross-dressing i transvestitski poremećaj vrlo su rijetki u ženskih osoba po rođenju.

Heteroseksualni muškarci koji se oblače u žensku odjeću obično počinju takvo ponašanje tijekom kasnog djetinjstva. Do 3% muškaraca su se preoblačili i bili seksualno stimulirali barem jednom samim činom, ali ima daleko manje izvještaja o redovitom unakrsnom oblačenju. Ovakvo ponašanje je, barem u početku, povezano sa spolnim uzbuđenjem. Seksualno uzbuđenje proizvodeno upotrebom odjeće smatra se oblikom fetišizma i mogu se pojaviti sa ili neovisno o unakrsnom oblačenju.

Osobni profili muškaraca koji oblače žensku odjeću su u osnovi slični dobnim i rasnim normama.

Kad su im partneri suradljivi, ovi se muškarci prilikom odnosa dijelom ili potpuno odijevaju poput žena. Kad im partneri nisu suradljivi, mogu osjetiti anksioznost, depresiju, krivnju i stid u vezi želje da odjenu odjeću suprotnog spola. Kao odgovor na te osjećaje, ti ljudi često očiste svoju garderobu od ženske odjeće. Ovo čišćenje može biti praćeno dodatnim ciklusima gomilanja ženske odjeće, perika i šminke, s više osjećaja srama i krivnje, nakon čega slijede čistke.

Dijagnoza

  • Specifični kriteriji Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM–V)

Dijagnoza transvetitskog poremećaja zahtjeva sljedeće:

  • transvestizam uključuje niz rekurentnih i intenzivno seksualnih uzbuđenje izazvanih unakrsnim oblačenjem, koje se mogu očitovati kao maštanja ili ponašanja.

  • Ove fantazije, intenzivni porivi ili ponašanja uzrokuju značajne poteškoće ili narušavaju funkcioniranje na poslu, u društvenim situacijama ili na drugim važnim područjima.

  • Stanje također mora biti prisutano ≥ 6 mj.

Liječenje

  • Socijalne grupe i grupe podrške

  • Ponekad psihoterapija

Većina transvestita ne dolazi na liječenje. One koji dođu, dovode nesretni bračni drugovi, upućuju sudovi ili dolaze sami zbog zabrinutosti od osjećanja negativnih društvenih i profesionalnih posljedica. Neke osobe koje se preoblače dolaze na liječenje zbog istodobne rodne disforije, ovisnosti ili depresije.

Obično pomažu društvene grupe ili grupe potpore za osobe koje se preoblače.

Nema pouzdano učinkovitih lijekova.

Psihoterapija, kad je to moguće, je usmjerena na samo-prihvaćanje i moduliranje rizična ponašanja.

Kasnije u životu, ponekad u svojim 50tim ili 60tim, unakrsno oblačnje ljudi može pražtit medicinsku skrb zbog simptoma rodne disforija te se može dati dijagnoza rodne disforije s obzirom na kriterije za istu.

Ključne točke

  • Većina transvestita ne dolazi na liječenje.

  • Dijagnosticirati transvestitski poremećaj samo ako unakrsno oblačenje uzrokuje značajne smetnje ili narušava funkcioniranje, a stanje je prisutno ≥ 6 mjeseci.

  • One koji dođu, uglavnom dovode nesretni bračni partneri, upućeni od strane sudova ili dolaze sami zbog zabrinutosti zbog mogućih negativnih društvenih i profesionalnih posljedica.

  • Nema pouzdano učinkovitih lijekova; psihoterapija i suportivne grupe mogu biti od pomoći.