Babezioza je infekcija uzrokovana s parazitima iz roda Babesia. Infekcija može biti asimptomatska ili se može manifestirati kao bolest nalik malariji s vrućicom i hemolitičkom anemijom. Najteža klinička slika javlja se u splenektomiranih, starijih bolesnika i bolesnika sa SIDA-om. Dijagnoza se postavlja identifikacijom Babesia u razmazu periferne krvi, serologijoškim testovima ili PCR–om. Kad je potrebno, liječi se kombinacijom azitromicina i atovakona ili kinina i klindamicina.
U 2017.godini, bilo je 2358 prijavljenih slučajeva babezioze u SAD-u. Endemska područja u SAD–u uključuju otoke i kopno koje graniči s Nantucket Sound u Massachusettsu, Rhod Island, istočni Long Island i Shelter Island u New Yorku, obalu Connecticuta i New Jersey, kao i žarišta u Wisconsinu, Minnesoti i gornjeg srednjeg zapada. Babesia duncani izolirana je u bolesnika iz Washingtona i Kalifornije. Soj sličan B. duncani odrežen MO-1 je prijavljen kod bolesnika u Missouriju. Ostale vrste iz roda Babesia prenose se različitim krpljima i uzrokuje infekcije u ljudi diljem Europe. U Europi, B. divergens je glavni uzročnik babezioze u splenektomiranih bolesnika.
Etiologija
Etiologija babezioze of Anemia
Najčešći uzročnik humane babezioze u SAD–u je Babesia microti. Glavni rezervoar su glodavci, a vektori su jelenji krpelji iz porodice Ixodidae. Larve krpelja zaraze se tijekom hranjenja na zaraženom glodavcu, a potom se transformiraju u nimfe koje prenose parazita na drugu životinju ili čovjeka. Odrasli krpelji se najčešće hrane krvlju jelena, ali mogu prenijeti infekciju i na čovjeka. Babesia ulazi u eritrocite, sazrijeva i potom se nespolno razmnožava. Zaraženi eritrociti se raspadaju oslobađajući parazite koji ulaze u preostale eritrocite. Babesia se također može prenijeti transfuzijom krvnih pripravaka, moguće i transplantacijom organa. Test za provjeru darivatelja krvi i organa Babesia microti postao dostupan u SAD-u 2018. Trenutno se koristi u državama na sjeveroistoku SAD-a s najvećom učestalošću infekcije. Iako rijetko, može se javiti i kongenitalna infekcija.
Ixodes krpelji inficirani s Babesia su ponekad koninficirani i s Borrelia burgdorferi (Lyme bolest), Anaplasma phagocytophilum (humana granulocitna anaplazmoza [HGA]), Borrelia miyamotoi (bolest slična humanoj granulocitnoj anaplazmozi), ili Powassan virus (flavivirus koji uzrokuje encefalitis). Stoga pacijenti povremeno dobiju više od jedne infekcije ubodom krpelja.
Ixodes scapularis
Slika prikazuje odraslog jelenjskog krpelja, Ixodes scapularis, koji prenosi Borrelia burgdorferi (Lyme bolest).
Image courtesy of James Gathany via the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi babezioze
Asimptomatska Babesia infekcija može trajati mjesecima i godinama i ostati subklinička u inače zdravih osoba, naročito mlađigh od < 40 godina.
Ukoliko je infekcija babeziom simptomatska, simptomi se javljaju nakon inkubacije od 7 do 14 dana u obliku opće slabosti, umora, zimice, temperature, glavobolje, bolova u mišićima i zglobovima. U zdravih ljudi simptomi obično nestaju nakon tjedan dana. Može se pojaviti hepatosplenomegalija sa žuticom, blaga do umjerena hemolitička anemija, blaga neutropenija i trombocitopenija. Nekardijalni plućni edem može se razviti u teškoj bolesti.
Babezioza može biti smrtonosna, naročito u starijih bolesnika, aspleničnih osoba i bolesnika s SIDA-om. U njih babezioza može nalikovati infekciji uzrokovanoj s Plasmodium falciparum zbog visoke temperature, hemolitičke anemije, žutice i bubrežnog zatajenja. U splenektomiranih bolesnika prethodno stečena asimptomatska parazitemija može postati simptomatska.
Babezioza u novorođenčadi varira od blagih do teških febrilnih bolesti.
Dijagnoza
Dijagnoza babezioze
Iako kod većine bolesnika s babeziozom u epidemiološkoj anamnezi najčešće nemamo podatak o ujedu krpelja, većina bolesnika navodi da su boravili ili žive u endemskim regijama.
Babezioza se najčešće dijagnosticira vizualizacijom vrsta iz roda Babesia u krvnim razmazima, ali razlikovanje od vrsta iz roda Plasmodium može ponekad biti teško. Tetradni oblici (tzv. oblici nalik Malteškom križu) patognomonični su za Babesia spp. iako nisu uobičajen nalaz.
Dostupni su serološki testovi i molekularne metode (PCR). Detekcija protutijela neizravnom imunofluorescencijom (eng. indirect fluorescent antibody, IFA) koja koriste antigen B. microti mogu biti korisna u u bolesnika s niskom razinom parazitemije, ali i lažno negativna kod bolesnika inficiranih s drugim vrstama iz roda Babesia species. Testovi temeljeni na PCR mogu pomoći u razlikovanju Babesia iz Plasmodium falciparum ako su nalazi krvnog razmaza dvosmisleni, potvrdite infekciju u bolesnika s niskom parazitemijom i identificirajte Babesia vrsta.
Liječenje
Liječenje babezioze
Asimptomatske bolesnike ne treba liječiti. Liječenje je indicirano u bolesnika s perzistirajućom vrućicom, naglim povećanjem razine parazitemije te ukoliko dođe do pada vrijednosti hemoglobina.
Kombinacija atovakona i azitromicina primjenjuje se 7 do 10 dana te ima manje neželjenih reakcija od tradicionalne terapije, odnosno kombinacije kinina i klindamicina u bolesnika s blagom do srednje teškom babeziozom. U odraslih bolesnika atovakon se primjenjuje peroralno, dvaput dnevno u dozi od 750 mg, a azitromicin u dozi 500 do 1000 mg peroralno prvi dan, a potom od 250 do 1000 mg dnevno. U djece koja imaju više od 5 kg atovakon se dozira 20 mg/kg u dvije dnevne doze plus a azitromicin 10 mg/kg jednom dnevno jednokratno, a potom 5 mg/kg/dan jednom dnevno 7 do 10 dana (peroralno).
Također, može se primijeniti kinin u dozi 650 mg triput dnevno uz klindamicin 600 mg triput dnevno per os ili 300 do 600 mg intravenski četiri puta dnevno 7 do 10 dana. Kinin se u pedijatrijskoj populaciji dozira 10 mg/kg per os triput dnevno, a klindamicin 7 do 14 mg/kg per os triput dnevno. Kombinacija kinina i klindamicina smatra se standardom skrbi za teško bolesne pacijente. Primatelji kinina moraju se pomno pratiti zbog mogućih nuspojava.
Eksangvinotransfuzija provedena je u teško bolesnik bolesnika s visokom razinom parazitemije (>10%).
Prevencija
Prevencija babezioze
Prilikom boravka u svim endemskim područjima treba poduzeti standardne mjere zaštite od krpelja ([XRef]). Asplenični bolesnici i bolesnici sa SIDA-om moraju biti osobito oprezni. Ljudima koji su imali babeziozu odgađa se davanje krvi i potencijalno organa kako bi se spriječio prijenos. Probir darivatelja krvi i organa sada se provodi u državama s relativno visokom učestalošću infekcija.
Prevencija krpeljnog ugriza
Sprječavanje pristupa krpelja koži uključuje
-
Ostanak na označenim stazama
-
Uvlačenje hlača u čizme ili čarape
-
Nošenje majica dugih rukava
-
Primjenu repelenata s dietiltoluamidom (DEET) na površinu kože
DEET treba koristiti oprezno u vrlo male djece jer su opisane toksične reakcije. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelje. Česta potraga za krpeljima neophodna je u endemskim područjima, posebno u dlakavim dijelovima kože i kod djece, .
Nabrekle krpelje treba pažljivo ukloniti, a ne slomiti između prstiju jer drobljenje krpelja može dovesti do prijenosa bolesti. Tijelo krpelja ne bi trebalo biti uhvaćeno niti stisnuto. Postupno povlačenje glave krpelja malom pincetom uklanja krpelja. Mjesto ugriza potrebno je dezinficirati alkoholom. Vazelin, alkohol, upaljene šibice i drugi iritansi nisu učinkovit način za uklanjanje krpelja i ne treba ih se koristiti.
Nije moguće eliminirati krpelje iz čitavih područja, ali njihova populacija se može smanjiti u endemskim područjima kontroliranjem populacija malih šumskih životinja.
Ključne točke
-
Endemska područja babezioze u SAD-u uključuju obalu i otoke južne Nove Engleske i New Jerseya kao i dijelove gornjeg Srednjeg Zapada.
-
Babezioza se može manifestirati kao blaga, asimptomatska infekcija, ali i teška, po život opasna bolest (uglavnom u starijih i aspleničnih bolesnika ili onih s AIDS-om ili drugim imunokompromitirajućim stanjem).
-
Simptomi su nespecifični i nalikuju simptomima malarije uključujući protrahirani febrilitet, glavobolju, mialgije i ponekad žuticu.
-
Dijagnoza se postavlja svjetlosnom mikroskopijom krvnih razmaza, serologijom ili ponekad molekularnim metodama (PCR).
-
Liječenje simptomatskih bolesnika uključuje atovakon i azitromicin, a ukoliko su simptomi bolesti teški, kinin i klindamicin.
Više informacija