Babezioza je infekcija uzrokovana s parazitima iz roda Babesia. Infekcija može biti asimptomatska ili se može manifestirati kao bolest nalik malariji s vrućicom i hemolitičkom anemijom. Najteža klinička slika javlja se u splenektomiranih, starijih bolesnika i bolesnika sa SIDA-om. Dijagnoza se postavlja identifikacijom Babesia u razmazu periferne krvi, serologijoškim testovima ili PCR–om. Kad je potrebno, liječi se kombinacijom azitromicina i atovakona ili kinina i klindamicina.
Endemska područja u SAD–u uključuju otoke i kopno koje graniči s Nantucket Sound u Massachusettsu, Rhod Island, istočni Long Island i Shelter Island u New Yorku, obalu Connecticuta i New Jersey, kao i žarišta u Wisconsinu, Minnesoti i gornjeg srednjeg zapada. Babesia duncani izolirana je u bolesnika iz Washingtona i Kalifornije. Trenutno neimenovani soj, označen kao MO-1, detektiran je u Missouriju. Ostale vrste iz roda Babesia prenose se različitim krpljima i uzrokuje infekcije u ljudi diljem Europe. U Europi, B. divergens je glavni uzročnik babezioze u splenektomiranih bolesnika.
Etiologija
Najčešći uzročnik humane babezioze u SAD–u je Babesia microti. Glavni rezervoar su glodavci, a vektori su jelenji krpelji iz porodice Ixodidae. Larve krpelja zaraze se tijekom hranjenja na zaraženom glodavcu, a potom se transformiraju u nimfe koje prenose parazita na drugu životinju ili čovjeka. Odrasli krpelji se najčešće hrane krvlju jelena, ali mogu prenijeti infekciju i na čovjeka. Babesia ulazi u eritrocite, sazrijeva i potom se nespolno razmnožava. Zaraženi eritrociti se raspadaju oslobađajući parazite koji ulaze u preostale eritrocite. Babesia se također može prenijeti transfuzijom krvnih pripravaka, moguće i transplantacijom organa, te kongenitalno. Trenutno ne postoje probirni testovi za vrste iz roda Babesia iz krvi darivatelja.
Krpelji iz roda Ixodes koji su zaraženi s Babesia spp. ponekad mogu biti koinficirani s uzročnikom lajmske bolesti (Borrelia burgdorferi), uzročnikom humane granulocitne anaplazmoze ili HGA ( Anaplasma phagocytophilum) te uzročnikom HGA-nalik bolesti (Borrelia miyamotoi).
Simptomi i znakovi
Asimptomatska infekcija može perzistirati mjesecima i godinama u inače zdravih pojedinaca, naročito u mlađih od 40 godina.
Ukoliko je infekcija simptomatska, simptomi se javljaju nakon inkubacije od 7 do 14 dana u obliku opće slabosti, umora, zimice, temperature, glavobolje, bolova u mišićima i zglobovima te mogu trajati tjednima. Može se pojaviti hepatosplenomegalija sa žuticom, blaga do umjerena hemolitička anemija, blaga neutropenija i trombocitopenija.
Babezioza može biti smrtonosna, naročito u starijih bolesnika, aspleničnih osoba i bolesnika s SIDA-om. U njih babezioza može nalikovati infekciji uzrokovanoj s Plasmodium falciparum zbog visoke temperature, hemolitičke anemije, žutice i bubrežnog zatajenja. U splenektomiranih bolesnika prethodno stečena asimptomatska parazitemija može postati simptomatska.
Dijagnoza
Iako u epidemiološkoj anamnezi najčešće nemamo podatak o ujedu krpelja, većina bolesnika navodi da su boravili ili žive u endemskim regijama.
Babezioza se najčešće dijagnosticira vizualizacijom vrsta iz roda Babesia u krvnim razmazima, ali razlikovanje od vrsta iz roda Plasmodium može ponekad biti teško. Tetradni oblici (tzv. oblici nalik Malteškom križu) patognomonični su za Babesia spp. iako nisu uobičajen nalaz.
Dostupni su serološki testovi i molekularne metode (PCR). Detekcija protutijela neizravnom imunofluorescencijom (eng. indirect fluorescent antibody, IFA) koja koriste antigen B. microti mogu biti korisna u u bolesnika s niskom razinom parazitemije, ali i lažno negativna kod bolesnika inficiranih s drugim vrstama iz roda Babesiaa.
Liječenje
Asimptomatske bolesnike ne treba liječiti. Liječenje je indicirano u bolesnika s perzistirajućom vrućicom, naglim povećanjem razine parazitemije te ukoliko dođe do pada vrijednosti hemoglobina.
Kombinacija atovakona i azitromicina primjenjuje se 7 do 10 dana te ima manje neželjenih reakcija od tradicionalne terapije, odnosno kombinacije kinina i klindamicina. U odraslih bolesnika atovakon se primjenjuje peroralno, dvaput dnevno u dozi od 750 mg, a azitromicin u dozi 500 do 1000 mg peroralno prvi dan, a potom od 250 do 1000 mg dnevno. U djece koja imaju više od 5 kg atovakon se dozira 20 mg/kg udvije dnevne doze, a azitromicin 10 mg/kg jednom dnevno jednokratno, a potom 5 mg/kg/dan 7 do 10 dana (peroralno).
Također, može se primijeniti kinin u dozi 650 mg triput dnevno uz klindamicin 600 mg triput dnevno per os ili 300 do 600 mg intravenski četiri puta dnevno 7 do 10 dana. Kinin se u pedijatrijskoj populaciji dozira 10 mg/kg per os triput dnevno, a klindamicin 7 do 14 mg/kg per os triput dnevno. Kombinacija kinina i klindamicina smatra se standardom skrbi za teško bolesne pacijente.
Eksangvinotransfuzija provedena je u hipotenzivnih bolesnika s visokom razinom parazitemije.
Prevencija
U svim endemskim područjima treba poduzeti standardne mjere zaštite od krpelja ( link ). Asplenični bolesnici i bolesnici sa SIDA-om moraju biti osobito oprezni.
Prevencija ujeda krpelja
|
Spriječavanje pristupa koži krpelju
-
Hodati po uređenim stazama
-
Ugurati hlače u čizme ili čarape
-
Nositi duge rukave
-
Primjena repelenata koji sadrže dietiltoluamid (DEET) na površinu kože
Prijavljene su toksične reakcije u vrlo male djece stoga treba biti pažljiv s primjenom DEET-a u vrlo male djece. Permetrin na odjeći učinkovito ubija krpelje. U endemičnim područjima ključno je redovito pregledavati kožu tražeći krpelja, naročito djecu i dlakava područja.
Treba biti oprezan s uklanjanjem nabreklih krpelja - ukoliko se zgnječe može doći do prijenosa infekcije. Tijelo krpelja ne bi trebalo stiskati. Postpuno povlačenje glave krpelja s malom pincetom pomiče krpelja. Mjesto uboda treba potom očistiti alkoholom. Vazelin, alkohol, šibice i ostali iritansi nisu učinkoviti za uklanjanje krpelja i ne bi se trebali koristiti.
Ne postoje sredstva kojim bi se moglo u potpunosti ukloniti krpelje iz određenih područja, ali populacija krpelja se može reducirati u endemičnim područjima kontroliranjem populacije malih životinja.
|
Ključne točke
-
Endemska područja babezioze u SAD-u uključuju obalu i otoke južne Nove Engleske i New Jerseya kao i dijelove gornjeg Srednjeg Zapada.
-
Babezioza se može manifestirati kao blaga, asimptomatska infekcija, ali i teška, po život opasna bolest (uglavnom u starijih i aspleničnih bolesnika ili onih s oslabljenim imunološkim sustavom).
-
Simptomi nalikuju simptomima malarije uključujući protrahirani febrilitet, glavobolju, mialgije i ponekad žuticu.
-
Dijagnoza se postavlja svjetlosnom mikroskopijom krvnih razmaza te ponekad molekularnim metodama (PCR).
-
Liječenje simptomatskih bolesnika uključuje atovakon i azitromicin, a ukoliko su simptomi bolesti teški, kinin i klindamicin.