Brojne vrste raka često metastaziraju u jetru, osobito one iz GI trakta, dojke, pluća i gušterače. Prvi simptomi su obično nespecifični (npr. gubitak tjelesne težine, nelagoda u gornjem desnom kvadrantu), ali ponekad su izraženi simptomi primarnog tumora. Na metastaze u jetri treba pomisliti u bolesnika koji mršave i imaju hepatomegaliju, ili u onih s primarnim tumorom kod kojih postoji visok rizik širenja u jetru. Dijagnoza se postavlja pomoću slikovnih metoda. Najčešće se koristi ultrazvuk i spiralni CT ili MR s kontrastom. Liječenje je obično palijativno, kemoterapijom.
Metastatski rak jetre je češći nego primarni malignom te se ponekad javlja kao inicijalna klinička manifestacija raka koji potječe iz GI trakta, dojke, pluća ili gušterače.
Simptomi i znakovi
Metastatski tumori jetre mogu biti asimptomatski u ranoj fazi bolesti. Nespecifični simptomi malignoma (npr. gubitak tjelesne težine, anoreksija, vrućica) često se prvi razvijaju. Jetra može biti povećana, tvrda, ili osjetljiva na palpaciju; masivna hepatomegalija s čvorovima koji se lako palpiraju označava uznapredovalu bolest. Jetreni šumovi i pleuralna bol s površinskim trenjem su rijetki, ali karakteristični znakovi. Ponekad postoji splenomegalija, osobito ako se radi o primarnom raku gušterače. Istodobno širenje tumora na peritoneum može dovesti do nastanka ascitesa, ali žutica obično nije izražena ili je u početku blaga, osim ako tumor nije izazvao bilijarnu opstrukciju.
U terminalnim stadijima progresivna žutica i jetrena encefalopatija nagovještaju smrt.
Dijagnoza
Na postojanje metastaza u jetri, treba posumnjati kod bolesnika koji mršave i imaju hepatomegaliju, ili u onih bolesnika s primarnim tumorima kod kojih postoji visok rizik širenja u jetru. U sumnjivim slučajevima, potrebno je napraviti testove jetrene funkcije, ali oni nisu specifični za dijagnozu. Alkalna fosfataza, γ–glutamil transpeptidaza i ponekad LDH u pravilu su povišeni ranije ili u većem stupnju nego drugi parametri; vrijednost aminotransferaza varira. Slikovne pretrage pokazuju dobru osjetljivost i specifičnost. Ultrazvuk je obično koristan, ali CT ili MR s kontrastom daju točnije rezultate.
Biopsija jetre pruža definitivnu dijagnozu te se upotrebljava ukoliko druge metode daju dvosmislene rezultate ili ukoliko histološki nalaz (npr. stanični tip jetrenih metastaza) može odrediti protokol liječenja.
Terapija
-
Ponekad kirurška resekcija
-
Ponekad sustavna kemoterapija; ponekad hepatička intraarterijska kemoterapija
-
Povremeno radioterapija za palijaciju
Liječenje ovisi o stupnju poširenosti metastaza.
U slučaju solitarnih ili malobrojnih metastaza kod kolorektalnog karcinoma, kirurška resekcija može produžiti preživljenje.
Ovisno o karakteristikama primarnog tumora, sistemska kemoterapija može smanjiti tumore i produžiti život, ali ne dovodi do izlječenja; hepatičkom intraarterijskom kemoterapijom ponekad se postiže isti ishod, ali s manjim ili blažim sistemskim nuspojavama.
Zračenje jetre ponekad ublažava jake bolove zbog uznapredovalih metastaza, ali ne produžuje život. Proširena bolest je fatalna i najbolje se rješava palijativnim mjerama i potporom obitelji vidi: Umirući pacijent.
Hematološki malignomi i jetra
Zahvaćanje jetre u uznapredovaloj leukemiji i pridruženim krvnim poremećajima je veoma često. Biopsija jetre nije potrebna. U limfomu jetre, osobito Hodgkinovoj bolesti, stupanj zahvaćenosti jetre određuje stadij i liječenje, ali ga je teško procijeniti. Hepatomegalija i patološki testovi jetrene funkcije mogu biti odraz sistemske reakcije na Hodgkinovu bolest, a ne širenja u jetru pa biopsija često pokazuje nespecifične fokalne mononuklearne infiltrate ili granulome nejasnog značaja. Liječenje je usmjereno prema primarnom uzroku, odnosno hematološkom malignomu.