Toplinska iscrpljenost

Autor: David Tanen, MD
Urednik sekcije: dr. sc. Lana Videc Penavić, dr. med.
Prijevod: Ines Martinac, dr. med.

Toplinska iscrpljenost je klinički sindrom slabosti, malaksalosti, mučnine, sinkope i drugih nespecifičnih simptoma izazvanih izlaganjem toplini, a koji nije opasan po život. Termoregulacija i funkcija CNS-a nije narušena, ali bolesnici su obično dehidrirani i mogu imati blago povišenu tjelesnu temperaturu (<40 ° C). Liječenje uključuje odmor u hladnom okruženju te nadoknada tekućine i elektrolita.

Pregled Toplinske bolesti

Rijetko, ozbiljnu toplinsku iscrpljenost nakon teškog rada može komplicirati rabdomioliza, mioglobinurija, akutno zatajenje bubrega i diseminirana intravaskularna koagulacija. Ona se razlikuje od toplinskog udara po odsutnosti disfunkcije mozga (npr. konfuzija, ataksija).

Simptomi i znakovi

Simptomi su često neodređeni pa bolesnici ne moraju shvatiti kako im je uzrok toplina. Simptomi mogu uključivati slabost, vrtoglavicu, glavobolju, mučninu i ponekad, povraćanje. Sinkopa uslijed dugog stajanja na vrućini (toplinska sinkopa) je česta i može oponašati kardiovaskularne poremećaje. Prilikom pregleda se bolesnici doimaju umornima, a obično su oznojeni i tahikardni, a mogu imati ortostatsku hipotenziju. Psihičko stanje je tipično nepromijenjeno, za razliku od toplinskog udara. Temperatura je obično normalna, a kad je povišena, ne prelazi 40 °C.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Dijagnoza se postavlja klinički, a za to je potrebno isključivanje drugih mogućih uzroka (npr. hipoglikemije, akutnog koronarnog sindroma, raznih infekcija). Laboratorijske pretrage su potrebne samo ako je potrebno isključiti nabrojana stanja. Treba mjeriti razine elektrolita, isključiti ozbiljnu hiponatrijemiju kod bolesnika koji su prekomjerno unosili običnu vodu, pogotovo ako se razviju znakovi disfunkcije mozga.

Liječenje

  • Oralna ili intravenska nadoknada tekućine i elektrolita

Liječenje uključuje prekid napora i smještaj bolesnika u hladno okruženje u ležećem položaju, te oralnu rehidraciju s otopinom 0,1% NaCl. Pacijenti bi trebali popiti oko 1L / h. Ako povraćanje i mučninu sprječava oralnu rehidraciju,potrebna je IV nadoknada tekućine i elektrolita, obično pomoću 0,9% otopine natrij klorida. Isto tako, ako se simptomi ne povuku nakon 30 do 60 minuta, bolesnike bi trebalo smjestiti na hitni odjel radi intravenske rehidracije. Brzina i količina rehidracije ovise o dobi, osnovnim bolestima i kliničkom odgovoru. Često je dovoljna nadoknada od 1–2 L brzinom od 500 ml/h. Starijim i srčanim bolesnicima može biti potrebna nešto sporija nadoknada. Hlađenje tijela izvana vidi: Liječenje uglavnom nije potrebno. Međutim, ako bolesnici s toplinskom iscrpljenošću temperaturu 40° C, potrebno je poduzeti mjere sniženja iste.

Ključne točke

  • U toplinskoj iscrpljenosti, simptomi su nespecifični, temperatura je obično <40 ° C, a funkcija CNS-a nije narušena.

  • Dijagnoza toplinske iscrpljenosti je klinička, potrebno je isključiti druge bolesti ili poremećaje.

  • Bolesnika treba odmarati u hladnom okruženju i pokušati oralnu rehidraciju, a transportirati na odjel hitne ako su ove mjere neuspješne.