Toplinska iscrpljenost je klinički sindrom slabosti, malaksalosti, mučnine, sinkope i drugih nespecifičnih simptoma izazvanih izlaganjem toplini, koji nije opasan po život. Termoregulacija i funkcija SŽS-a nisu narušene, ali bolesnici su obično dehidrirani i mogu imati blago povišenu tjelesnu temperaturu (< 40 °C). Liječenje uključuje odmor u hladnom okruženju te nadoknadu tekućine i elektrolita.
Rijetko, ozbiljna toplinska iscrpljenost nakon teškog rada može se komplicirati rabdomiolizom, mioglobinurijom, akutnim zatajenjem bubrega i diseminiranom intravaskularnom koagulacijom. Od toplinskog udara razlikuje se po odsutnosti moždane disfunkcije (npr. smetenosti, ataksije).
(Vidjeti i Pregled toplinskih bolesti.)
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi toplinske iscrpljenosti
Simptomi su često neodređeni pa bolesnici ne moraju shvatiti da im je uzrok toplina. Simptomi mogu uključivati slabost, omaglicu, glavobolju, mučninu i ponekad povraćanje. Sinkopa uslijed dugog stajanja na vrućini (toplinska sinkopa) česta je i može oponašati kardiovaskularne poremećaje. Pri pregledu bolesnici se doimaju umornima, obično su oznojeni i tahikardni te mogu imati ortostatsku hipotenziju. Psihičko stanje tipično je nepromijenjeno, za razliku od toplinskog udara. Temperatura je obično normalna, a kada je povišena, ne prelazi 40 °C.
Dijagnoza
Dijagnoza toplinske iscrpljenosti
Dijagnoza se postavlja klinički, a za to je potrebno isključiti druge moguće uzroke (npr. hipoglikemiju, akutni koronarni sindrom, različite infekcije). Laboratorijske pretrage potrebne su samo ako je potrebno isključiti navedena stanja. Treba izmjeriti razine elektrolita kako bi se isključila ozbiljna hiponatrijemija kod bolesnika koji su prekomjerno unosili običnu vodu, osobito ako se razviju znakovi moždane disfunkcije.
Liječenje
Liječenje toplinske iscrpljenosti
Liječenje uključuje prekid napora i smještaj bolesnika u hladno okruženje u ležećem položaju te oralnu rehidraciju otopinom 0,1% NaCl. Bolesnici bi trebali popiti oko 1 L/h. Ako povraćanje i mučnina sprječavaju oralnu rehidraciju, potrebna je intravenska nadoknada tekućine i elektrolita, obično pomoću 0,9%-tne otopine natrijeva klorida. Isto tako, ako se simptomi ne povuku nakon 30 do 60 minuta, bolesnike treba uputiti u hitnu službu radi intravenske rehidracije. Brzina i količina rehidracije ovise o dobi, osnovnim bolestima i kliničkom odgovoru. Često je dovoljna nadoknada od 1 do 2 L brzinom od 500 ml/h. Starijim bolesnicima i bolesnicima sa srčanim bolestima može biti potrebna nešto sporija nadoknada. Vanjske mjere hlađenja (vidjeti Toplinski udar: Liječenje) obično nisu potrebne. Međutim, ako bolesnici s toplinskom iscrpljenošću imaju temperaturu ≥ 40 °C, potrebno je poduzeti mjere za njezino snižavanje.
Ključne točke
-
U toplinskoj iscrpljenosti simptomi su nespecifični, temperatura je obično < 40 °C, a funkcija SŽS-a nije narušena.
-
Dijagnoza toplinske iscrpljenosti je klinička; potrebno je isključiti druge bolesti ili poremećaje.
-
Bolesnik treba mirovati u hladnom okruženju i treba pokušati oralnu rehidraciju, a u hitnu službu ga treba uputiti ako su ove mjere neuspješne.