Pojam crijevnog polipa podrazumijeva bilo koju tvorbu tkiva koja izrasta iz crijevne stijenke i širi se u lumen. Većina polipa ne daje nikakve simptome, izuzev blagog krvarenja koje je obično skriveno. Glavna zabrinutost se javlja zbog moguće zloćudne preobrazbe; Rak debelog crijeva rak debelog crijeva nastaje od prethodno benignog adenomatoznog polipa. Dijagnoza se postavlja endoskopijom. Liječenje podrazumijeva endoskopsko odstranjivanje polipa.
(Vidi također U.S. Multi-Society Task Force on Colorectal Cancer's guidelines for colonoscopy surveillance after screening and polypectomy.)
Polipi mogu biti sesilni ili na peteljci te variraju veličinom. Incidencija polipa varira od 7 do 50%; veća incidencija odnosi se na vrlo male polipe (obično hiperplastični polipi ili adenomi) koji se nađu kao usputan nalaz prilikom obdukcije. Multipli polipi se najčešće javljaju u rektumu i sigmoidnom kolonu te se njihova učestalost smanjuje idući prema cekumu. Multipli polipi se mogu javiti u sklopu obiteljske adenomaozne polipoze obiteljske adenomatozne polipoze. Oko 25% bolesnika s karcinomom debelog crijeva također ima satelitske adenomatozne polipe.
Adenomatozni (neoplastični) polipi zadaju najviše briga. Histološki se klasificiraju u tubularne adenome, tubulovilozne adenome (viloglandularni polipi) ili vilozne adenome. Vjerojatnost maligne transformacije u adenomatoznom polipu, u trenutku dijagnoze, ovisi o veličini, histološkom tipu te stupnju displazije; rizik od maligne transformacije tubularnog adenoma promjera 1,5 cm iznosi 2%, nasuprot 35%-tnom riziku kod viloznog adenoma promjera 3 cm. Nazubljeni adenomi, koji predstavljaju nešto agresivniju vrstu adenoma, mogu se razviti iz hiperplastičnih polipa.
Ne–adenomatozni (ne–neoplastični) polipi obuhvaćaju hiperplastične polipe, hamartome, juvenilne polipe, pseudopolipe, lipome, leiomiome i druge rijetke tumore. Juvenilni polipi se javljaju u dječjoj dobi, u pravilu prerastu svoju opskrbu krvlju te se autoamputiraju za vrijeme ili nakon puberteta. Liječenje je potrebno samo kod nekontroliranog krvarenja ili kod invaginacije. Upalni polipi i pseudopolipi javljaju se kod kroničnog ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti. Multipli juvenilni polipi (ali ne i sporadični) predstavljaju povećan rizik za nastanak karcinoma. Specifičan broj polipa kod kojeg nastaje povećan rizik nije poznat.
Simptomi i znakovi
Većina polipa ne daje nikakve simptome. Rektalno krvarenje, obično skriveno, a rijetko masivno, je najčešći simptom. Grčevi, bol u trbuhu ili opstrukcija mogu se pojaviti kod velikih lezija. Rektalni polipi se mogu palpirati pri digitorektalnom pregledu. Ponekad polip na dugoj peteljci može prolabirati kroz anus. Veliki vilozni adenomi rijetko uzrokuju vodene proljeve koji mogu dovesti do hipokalijemije.
Dijagnoza
Dijagnoza polipa u kolonu se postavlja kolonoskopijom. Barijeva kaša, osobito pregled dvostrukim kontrastom je učinkovit, ali je poželjnije učiniti kolonoskopiju, jer se polipi mogu odstraniti prilikom postupka. S obzirom da su rektalni polipi često multipli te da mogu koegzistirati s rakom, potrebno je učiniti kompletnu kolonoskopiju do cekuma čak i kada se nađu distalne lezije fleksibilnim sigmoidoskopom.
Terapija
-
Potpuno uklanjanje tijekom kolonoskopije
-
Ponekad praćeno i dodatnom kirurškom resekcijom.
-
Praćenje bolesnika redovitim kolonoskopskim pregledima.
Polipe treba u potpunosti ukloniti pomoću omče ili biopsijskim kliještima tijekom kolonoskopije. Ukoliko je kolonoskopsko odstranjivanje neuspješno, potrebno je učiniti laparotomiju. Tetoviranje distalne granice polipa s indijskom tintom pomaže kirurgu locirati polipe tijekom laparotomije.
Daljnje liječenje ovisi o histološkom nalazu polipa. Ukoliko displastični epitel ne prodire u mišićni sloj sluznice, linija resekcije polipa je jasna i lezija je dobro diferencirana, treba provesti endoskopsku eksciziju, a zatim endoskopsko praćenje. U bolesnika s dubljom invazijom i nejasnom resekcijskom linijom ili slabo diferenciranim lezijama treba učiniti segmentalnu resekciju kolona. Budući da prodor u mišićni sloj sluznice omogućuje prodor u limfu i povećava potencijal metastaziranja u limfne čvorove, kod takvih bolesnika potrebna je daljnja obrada (kao kod karcinoma kolona, vidi ispod).
Određivanje učestalosti kontrolnih pregleda nakon izvedene polipektomije je sporno te varira ovisno o broju, veličini i vrsti uklonjenih polipa (vidi također American College of Gastroenterology's [ACG] guidelines for colonoscopy surveillance after polypectomy). Na primjer, smjernice ACG-a iz 2012. godine preporučuju ponoviti kolonoskopiju (ili kontrastnu pretragu barijevom kašom ukoliko je nemoguće izvesti kolonoskopiju) 3 godine nakon uklanjanja tubularnog adenoma ≥ 10 mm ili viloznog adenoma bilo koje veličine.
Prevencija
Acetilsalicilna kiselina (ASK) i selektivni COX–2 inhibitori mogu spriječiti stvaranje novih polipa, u bolesnika s polipima ili kolorektalnim karcinomom (1). Potencijalne koristi dugotrajne terapije ovim lijekovima moraju se usporediti s njihovim potencijalnim štetnim učincima (npr. krvarenje, disfunkcija bubrega).
Literatura
-
1. Cook NR, Lee IM, Zhang SM, et al: Alternate-day, low-dose aspirin and cancer risk: Long-term observational follow-up of a randomized trial. Ann Int Med 159:77–85, 2013. doi: 10.7326/0003-4819-159-2-201307160-00002.
Ključne poruke
-
Polipi kolona su česti; incidencija varira u rasponu od 7 do 50% (ovisno o dijagnostičkoj metodi).
-
Glavna briga je zloćudna preobrazba, koja se javlja s različitom učestalosti, ovisno o veličini i vrsti polipa.
-
Glavni simptom je krvarenje, obično skriveno, a veoma rijetko i masivno.
-
Kolonoskopija predstavlja osnovni dijagnostički i terapijski postupak.
Više informacija