Apsces mozga je intracerebralna nakupina gnoja. Simptomi mogu biti glavobolja, letargija, vrućica i žarišni neurološki ispadi. Dijagnoza počiva na nalazu MR-a ili CT-a s kontrastom. Liječi se antibioticima, CT-om vođenom stereotaksijskom aspiracijom ili neurokirurškom drenažom.

(Vidi također Uvod u infekcije mozga.)

Apsces nastaje kad upalno područje mozga postane nekrotično, a stanice glije i fibroblasti stvore kapsulu oko procesa. Edem oko apscesa može povećati intrakranijalni tlak.

• Izravnim širenjem kranijalne infekcije (npr. osteomijelitis, mastoiditis, sinusitis, subduralni empijem)

• Kod penetrantnih ozljeda glave (uključujući i neurokirurške postupke)

• Hematogenim širenjem (npr. kod bakterijskog endokarditisa, kongenitalnih anomalija srca s desno lijevim pretokom (shunt-om) ili kod intavenskih ovisnika).

• Nepoznati uzroci

Uzročnici apscesa najčešće su anaerobne, a ponekad miješane bakterije, često su uzročnici anaerobi poput vrsta Bacteroides te anaerobni i mikroaerofilni streptokoki. Stafilokoki su česti nakon traume glave, neurokirurških zahvata ili endokarditisa. Enterobakterije mogu se izolirati kod kronične upale uha.

Gljive (npr. Aspergillus) i protozoe (npr. Toxoplasma gondii, osobito u pacijenata s HIV infekcijom) također mogu dovesti do apscesa.

Kad simptomi pobuđuju sumnju na apsces, indiciran je MR s kontrastom i difuzijskim sekvencama, ako je MR nedostupan može se učiniti CT s kontrastom. Apsces se prikazuje kao edematozna masa s prstenastom opacifikacijom koju je ponekad teško razlikovati od tumora mozga ili rijetko od infarkta mozga; CT-om vođena aspiracija, mikrobiološke kulture, neurokirurška ekscizija, ili kombinacija ovih zahvata mogu biti neophodne.

Mikrobiološka analiza s antibiogramom aspiriranog sadržaja apscesa pomaže u primjeni ciljane antibiotske terapije. Međutim, antibiotike treba primijeniti i prije nego mikrobiološke kulture pokažu uzročnika/e.

Lumbalna punkcija se obično ne radi zbog prijeteće transtentorijalne hernijacije, a osim toga nalazi u likvoru su nespecifični. (vidi tablicu Abnormalnosti cerebrospinalnog likvora u raznim bolestima).

• Antibiotici (inicijalno cefotaksim ili ceftriakson, uz metronidazol za Bacteroides ili vankomicin za Staphylococcus aureus na temelju kliničkih sumnji, a zatim se primjenjuju antibiotici prema nalazu mikrobiološke kulture i antibiogramu)

• Obično CT-om vođena stereotaksijska aspiracija ili kirurška drenaža

• Ponekad kortikosteroidi, antiepileptici, ili oboje

Svi bolesnici dobivaju antibiotike ≥4 do 8 tjedana. Početni empirijske antibiotici uključuju cefotaksim 2 g IV svaka 4 sata ili ceftriakson 2 g IV svakih 12 sati; oba su učinkoviti protiv streptokoka, Enterobacteriaceae, i većine anaeroba, ali ne i protiv Bacteroides fragilis. Ako postoji sumnjaju na Bacteroides, metronidazol 15 mg / kg (doze) i zatim 7,5 mg / kg IV svakih 6 sati. Ako se sumnja na S. aureus primjenjuje se vankomicin 1 g svakih 12 sati (s cefotaksimom ili ceftriaksonom) dok se ne ustanovi osjetljivost na nafcillin (2 g svakih 4 sata). Odgovor na antibiotike se najbolje prati serijskim MR–om ili CT– om.

Drenaža, stereotaksijska ili otvorena, osigurava optimalnu terapiju i nužna je kod većine apscesa koji su solitarni i kirurški pristupačni, osobito onih promjera >2 cm. Ako su apscesi promjera <2 cm, može se pokušati samo s antibioticima, tada je potrebno praćenje apscesa serijskim MR-om ili CT-om; ako apscesa raste unatoč primjeni antibiotika, indicirana je neurokirurška drenaža.

Bolesnicima s povećanim intrakranijalnim tlakom može pomoći kratkotrajna terapija visokim dozama kortikosteroida (deksametazon 10mg iv jednokratno, potom 4mg iv svakih 6 sati kroz 3 do 4 dana.

Ponekad su indicirani antiepileptici za prevenciju konvulzija - epileptičkih napadaja.

• Apsces mozga nastati izravnim širenjem (npr. mastoiditisa, osteomijelitisa, sinusitisa ili subduralnog empijema), od penetrantne rane ((uključujući i neurokirurgiju) ili hematogenim širenjem.

• Glavobolja, mučnina, povraćanje, letargija, epileptički napadaji, promjena osobnosti, edem papile i žarišni neurološki ispadi se razvijaju kroz nekoliko dana ili tjedana; vrućica može biti odsutna.

• Potrebno je učiniti MR s kontrastom ili CT s kontrastom ako MR nije dostupna.

• Potrebno je liječiti sve moždane apscese antibioticima (obično u početku s ceftriaksonom ili cefotaksimom uz metronidazol, pri sumnji na Bacteroides ili vankomicinom pri sumnji na S. aureus), a potom je obično potrebna CT-om vođena stereotaksijska aspiracija ili neurokirurška drenaža.

• Ako su apscesi <2 cm, mogu biti liječeni samo s antibioticima, ali tada je potrebno periodičko praćenje pomoću MR-a ili CT-a; ako apsces raste unatoč primjeni antibiotika indicirana je neurokirurška drenaža.