Autor:
Nina N. Powell-Hamilton, MD
Urednik sekcije:
doc. prim. dr. sc.
Joško Markić, dr. med.
Prijevod:
doc. prim. dr. sc.
Bernarda Lozić, dr. med.
Mikrodelecijski i mikroduplikacijski sindromi su poremećaji uzrokovani mikroskopskim i submikroskopskim delecijama ili duplikacijama susjednih gena pojedinih dijelova kromosoma. Postnatalno se na dijagnozu posumnja na osnovi kliničke slike a potvrđuje se FISH-om i kromosomskim microarray-em.
(Vidi Pregled kromosomskih anomalija.)
Mikrodelecijski sindromi su bolje definirani nego mikroduplikacijski sindromi, a značaj mnogih mikroduplikacija još uvijek nije jasan. Recipročna duplikacija dobro prepoznatih mikrodelecija, kao što je delecija 22q11.2 i 7q11.23, jasnije su definirane posljednjih godina.
Mikrodelecijski sindromi se razlikuju od kromosomskih delecijskih sindroma po tome što su kromosomski delecijski sindromi obično vidljivi na kariotipizaciji zbog veće veličine (obično > 5 megabaza), dok abnormalnosti u sindromima mikrodelecije uključuju manje segmente (tipično 1 do 3 megabaze) i mogu se otkriti samo fluorescentnim probama (FISH) i analizom microarray-a. Određeni segment gena može biti deletiran ili dupliciran (naziva se recipročno dupliciranje). Klinički učinci mikroskopskih recipročnih duplikacija uglavnom su slični, ali blaži od delecija koje uključuju isti segment. Pojam sindrom susjednih gena obuhvaća mikrodelecijske i mikroduplikacijske sindrome kao i susjedne abnormalnosti vidljive na kariotipizaciji.
Čini se da se većina klinički značajnih mikrodelecija i mikroduplikacija javlja sporadično; međutim, blago zahvačeni roditelji mogu biti dijagnosticirani kada se obavi ispitivanje roditelja nakon dijagnoze djeteta.
Otkriveni su brojni sindromi, s vrlo različitim manifestacijama vidi tablicu).
Recipročna mikroduplikacija koja uključuje kromosom 17p11.2 može uzrokovati Potocki-Lupski sindrom. Djeca s ovim poremećajem imaju hipotoniju, probleme s hranjenjem, somatsko zaostajanje, srčane mane, razvojno zaostajanje i autizam.
Primjeri mikrodelecijskih sindroma
|
Sindrom
|
Delecija kromosoma
|
Opis
|
|
Alagilleov sindrom
|
20p.12
|
Kolestaza, oskudan broj žučnih vodova, srčane greške, stenoza plućne arterije, kralješci u obliku leptira, stražnji embriotokson oka
|
|
Angelmanov sindrom
|
Majčin kromosom na 15q11
|
Konvulzije, lutkasti hod, napadi smijeha, mahanje rukama, teška umna zaostalost
|
|
DiGeorgeov sindrom (DiGeorgeovaanomalija, velokardiofacijalnisindrom, sindrom škržnih vreća,aplazija timusa)
|
22q11.21
|
Hipoplazija ili aplazija timusa i doštitnih žlijezda, srčane greške, rascjep nepca,umna zaostalost i psihijatrijski problemi
|
|
Langer–Giedionov sindrom (trihorinofalangealni sindrom tipa II)
|
8q24.1
|
Egzostoza, stožaste epifize, oskudna kosa, gomoljast nos, umna zaostalost
|
|
Miller–Diekerov sindrom
|
17p13.3
|
Lizencefalija; kratki nos odignutog vrha;teški zastoj u rastu; konvulzije; teška umna zaostalost
|
|
Prader–Willijev sindrom
|
Očev kromosom na 15q11
|
U dojenačkom razdoblju: hipotonija, problemi s hranjenjem, somatsko zaostajanje.
U djetinjstvu i adolescenciji: pretilost, hipogonadizam, male ruke i noge, intelektualne poteškoće, opsesivno-kompulzivno ponašanje
|
|
Rubinstein–Taybijev sindrom
|
16p13−
|
Široki palci na rukama i veliki nožni palci, upadljiv nos i kolumela, umna zaostalost
|
|
Smith–Magenisov sindrom
|
17p11.2
|
Brahicefalija, hipoplazija srednjeg dijela lica,prognatija, hrapav glas, nizak rast, umna zaostalost
|
|
Williamsov sindrom
|
7q11.23
|
Stenoza aorte, umna zaostalost, lice poput vilenjaka, prolazna hiperkalcijemija u dojenčadi
|