Autor: Nina N. Powell-Hamilton, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Mijana Kero, dr. med.
Mikrodelecijski i mikroduplikacijski sindromi su poremećaji uzrokovani submikroskopskim delecijama ili duplikacijama susjednih gena pojedinih dijelova kromosoma. Postnatalno se na dijagnozu posumnja na osnovi kliničke slike, a potvrđuje se kromosomskom analizom na mikropostroju ili fluorescentnom in situ hibridizacijom.
(Vidi takođerPregled kromosomskih anomalija.)
Mikrodelecijski sindromi su bolje definirani nego mikroduplikacijski sindromi te je značaj mnogih mikroduplikacija još uvijek nejasan. Recipročne duplikacije dobro poznatih mikrodelecija, kao što su 22q11.2 i 7q11.23, jasnije su definirane posljednjih godina.
Mikrodelecijski sindromi se razlikuju od kromosomskih delecijskih sindroma po tome što su kromosomski delecijski sindromi obično vidljivi na kariotipizaciji zbog veće veličine (obično > 5 megabaza), dok abnormalnosti u sindromima mikrodelecije uključuju manje segmente (tipično 1 do 3 megabaze) i mogu se otkriti samo fluorescentnim probama (fluorescentnom in situ hibridizacijom) i kromosomskom analizom na mikropostroju. Određeni segment gena može biti deletiran i dupliciran (naziva se recipročno dupliciranje). Klinički učinci mikroskopskih recipročnih duplikacija uglavnom su slični, ali blaži od onih uzrokovanih delecijama koje uključuju isti segment. Pojam sindrom susjednih gena tipično se odnosi na stanje koje se obično povezuje s mikrodelecijama, ali može biti povezano i sa mikroduplikacijama u kojima su geni grupirani zajedno. (Vidi također Tehnologije sekvenciranja slijedeće generacije.)
Čini se da se većina klinički značajnih mikrodelecija i mikroduplikacija javlja sporadično; međutim, blaže oboljeli roditelji mogu biti dijagnosticirani kada se napravi testiranje roditelja nakon postavljenje dijagnoze u djeteta.
Otkriveni su brojni mikrodelecijski sindromi sa vrlo varijabilnim manifestacijama (vidi tablicu).
Recipročna mikroduplikacija koja uključuje kromosom 17p11.2 uzriokuje Potocki-Lupski sindrom. Djeca s ovim poremećajem imaju hipotoniju, poteškoće hranjenja, somatsko zaostajanje, srčane mane, razvojno zaostajanje i autizam.
Primjeri mikrodelecijskih sindroma
|
Sindrom
|
Delecija kromosoma
|
Opis
|
|---|
|
Alagilleov sindrom
|
20p12
|
Kolestaza, oskudan broj žučnih vodova, srčane greške, stenoza plućne arterije, kralješci u obliku leptira, stražnji embriotokson oka
|
|
Angelmanov sindrom
|
Majčin kromosom na 15q11
|
Konvulzije, lutkasti hod, napadaji smijeha, mahanje rukama, teške intelektualne poteškoće
|
|
DiGeorgeov sindrom (DiGeorgeova anomalija, velokardiofacijalni sindrom, sindrom faringealne vrećice, aplazija timusa)
|
22q11.21
|
Hipoplazija ili aplazija timusa i doštitnih žlijezda, srčane greške, rascjep nepca, intelekatualne poteškoće, psihijatrijski problemi
|
|
Langer–Giedionov sindrom (trihorinofalangealni sindrom tip II)
|
8q24.1
|
Egzostoza, stožaste epifize, prorijeđena kosa, gomoljast nos, intelektualne poteškoće
|
|
Miller–Diekerov sindrom
|
17p13.3
|
Lizencefalija; kratki nos odignutog vrška; teško zastojanje u rastu; konvulzije; teške intelektualne poteškoće
|
|
Prader–Willijev sindrom
|
Očev kromosom na 15q11
|
U dojenačkom razdoblju: hipotonija, poteškoće hranjenja, somatsko zaostajanje.
U djetinjstvu i adolescenciji: pretilost, hipogonadizam, male ruke i stopala, intelektualne poteškoće, opsesivno-kompulzivni poremećaj
|
|
Rubinstein–Taybijev sindrom
|
16p13−
|
Široki palci na rukama i veliki nožni palci, upadljiv nos i kolumela, intelektualne poteškoće
|
|
Smith–Magenisov sindrom
|
17p11.2
|
Brahicefalija, hipoplazija srednjeg dijela lica, prognatija, hrapav glas, nizak rast, intelektualne poteškoće
|
|
Williamsov sindrom
|
7q11.23
|
Stenoza aorte, intelektualne poteškoće, lice poput vilenjaka, prolazna dojenačka hiperkalcijemija
|