Pneumonija povezana sa zdravstvenom skrbi (HCAP) javlja se kod nehospitaliziranih pacijenata koji borave u staračkom domu ili drugoj ustanovi za dugotrajnu skrb, koji su na IV terapiji (uključujući kemoterapiju) ili su imali obradu, njegu i previjanje rane u prethodnih 30 dana, kod onih koji su bili hospitalizirani u bolnici za akutnu skrb ≥ 2 dana u prethodnih 90 dana ili su odlazili u bolnicu ili u centar za hemodijalizu u proteklih 30 dana. Osim uobičajenih patogena koje su stekli u općoj populaciji, među uzročnike HCAP-a spadaju gram-negativni bacili (uključujući Pseudomonas aeruginosa) i Staphylococcus aureus (uključujući meticilin-rezistentni S. aureus) i različiti patogeni rezistentni na antibiotike. Simptomi i znakovi slični su onima kod pneumonije nastale u drugim stanjima ili situacijama, izuzev što su promjene vitalnih znakova slabije izražene u većine starijih bolesnika. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a potvrđuje RTG snimkom pluća. Liječi se antibioticima širokog spektra. Mortalitet je umjereno visok što je djelomično posljedica komorbiditeta.

(Vidi također Pregled pneumonija.)

Definicija pneumonije povezane sa zdravstvenom skrbi osmišljena je kako bi se identificirali pacijenti koji su izloženi većem riziku od razvoja pneumonije koju izazivaju mikroorganizmi rezistentni na antibiotike i koji će, stoga, možda trebati empirijsku antibiotsku terapiju šireg spektra ( vidi: Pregled pneumonija). Pneumonija štićenika staračkog doma najčešća je podskupina HCAP-a. Čimbenici rizika česti su kod oslabljenih štićenika staračkih domova, a to su:

• loše opće stanje

• poremećaj raspoloženja

• izmijenjen mentalni status

• otežano gutanje

• imunosupresija

• starija životna dob

• uporaba sonde za hranjenje

• influenca i druge virusne respiratorne infekcije

• stanja koja pogoduju razvoju bakterijemije (npr. trajni kateter u mokraćnom mjehuru, dekubitusi, tj. rane od ležanja)

• traheostoma

Osim uobičajenih izvanbolničkih patogena, među uzročnike HCAP-a spadaju gram-negativni bacili (uključujući P. aeruginosa) i Staphylococcus aureus (uključujući meticilin-rezistentni S. aureus) i različiti patogeni rezistentni na antibiotike.

Najčešći uzročnici su:

• Streptococcus pneumoniae

• gram-negativni bacili

Ovi mikroorganizmi mogu biti odgovorni za otprilike jednak broj infekcija; nije jasno jesu li gram-negativni bacili katkad bakterije koje koloniziraju pacijenta, a ne uzročnici bolesti. Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis su sljedeći po redu najčešći uzročnici pneumonija. Chlamydia, Mycoplasma i Legionella sp. su uzročnici koji se rijetko izoliraju.

Polimikrobna infekcija, kao i infekcija mikroorganizmima rezistentnim na antibiotike, posebice meticilin-rezistentnom bakterijom S. aureus i Pseudomonas, puno je vjerojatnija ako je prethodno bolesnik liječen antibioticima (u proteklih 90 dana). Infekcija rezistentnim mikroorganizmom znatno pogoršava mortalitet i morbiditet. Ostali čimbenici rizika za polimikrobnu infekciju i uzročnike rezistentne na antibiotike su:

• trenutna hospitalizacija od ≥ 5 dana

• visoka incidencija rezistencije na antibiotike u općoj populaciji, bolnici ili određenom bolničkom odjelu

• hospitalizacija za ≥ 2 dana u proteklih 90 dana

• boravak u staračkom domu ili ustanovi za produženu skrb

• kućna intravenska/infuzijska terapija (uključujući antibiotike) preko patronažne službe

• dijaliza

• kućna njega rana

• član obitelji koji ima infekciju čiji je uzročnik rezistentan na antibiotike

• imunosupresija uslijed bolesti ili terapije

Međutim, novi dokazi upućuju na to da neki od ovih faktora mogu precijeniti rizik od polimikrobnih mikroorganizama rezistentnih na antibiotike i na taj način potaknuti prekomjernu upotrebu antibiotika širokog spektra. Pišu se revidirane smjernice za HCAP i vjerojatno će preporučiti ograničavanje antibiotika širokog spektra za pacijente koji su liječeni antibioticima u prethodnih 90 dana, dok terapiju treba individualizirati prema drugim čimbenicima povezanim s HCAP-om.

Simptomi pneumonije povezane sa zdravstvenom skrbi često podsjećaju na simptome domicilne pneumonije ali mogu biti jedva izraženi. Kašalj i narušen mentalni status su česta pojava, kao i nespecifični simptomi kao što su anoreksija, opća slabost, nemir i razdražljivost, sklonost padanju i inkontinencija. Subjektivni osjećaj dispneje se javlja, ali rjeđe.

Znakovi bolesti mogu biti slabo ili nikakvo reagiranje na podražaje, vrućica, tahikardija, tahipneja, stvaranje sputuma i iskašljavanje, zviždanje ili krepitacije i čujno hroptanje u plućima.

Antibiotici su okosnica u liječenju pneumonije povezane sa zdravstvenom skrbi. Antibiotsku terapiju treba odabrati tako da je djelotvorna protiv S. pneumoniae, H. influenzae i čestih gram-negativnih bacila. Uobičajen terapijski protokol u domu je peroralni antipneumokokni kinolon (npr. levofloksacin 750 mg 1×/dan ili moksifloksacin 400 mg 1×/dan). Ceftriakson, ertapenem i ampicilin/sulbaktam (svaki kao monoterapija) su alternative. Bolesnicima koji trebaju biti hospitalizirani prije transporta treba dati jednu dozu odgovarajućeg antibiotika.