Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) karakteriziraju ponavljajuće, ustrajne, neželjene, intruzivne misli, porive ili slike (opsesije) i/ili ponavljajuća ponašanja ili mentalne radnje koje su pacijenti primorani izvršiti (prisilna radnja) da bi smanjili ili spriječili anksioznost uzrokovanu opsesijama. Dijagnoza se temelji na anamnezi. Liječenje uključuje psihoterapiju (konkretno, izlaganje i prevenciju reakcije), farmakoterapiju (SIPPS ili klomipraminom) ili kod osobito teških slučajeva, oboje.

OKP se javlja u otprilike 1- 2% opće populacije nešto češće u žena. (1). Prosječna dob pojave prvih simptoma OKP-a je 19-20 godina, ali u 25% slučajeva simptomi nastanu prije 14. godine.(vidjeti Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) i srodni poremećaji u djece i adolescenata). Do 30% oboljelih u anamnezi ima tikove.

Literatura

• 1. Stein DJ, Costa DLC, Lochner C, et al: Obsessive-compulsive disorder. Nat Rev Dis Primers 5(1):52, 2019. doi: 10.1038/s41572-019-0102-3.

Simptomi i znakovi

Opsesije su neželjene, intruzivne misli, porivi ili slike, čija prisutnost obično uzrokuje značajne poteškoće ili anksioznost. Sadržaj opsesivnih misli može biti štetan, rizičan za pojedica i druge; neki od njih su: strah od izlaganja nečistoći, sumnjičavost, težnja simetriji ili poticanje na agresiju. Na primjer, pacijente može proganjati misao o kontaminaciji prljavštinom ili klicama, ukoliko ne peru ruke više od 2 sata dnevno. Opsesije nisu ugodne. Pacijenti pokušavaju ignorirati i/ili potisnuti misli, porive ili slike. Ili ih pokušavaju neutralizirati izvodeći prisilne radnje.

Prisilne radnje (često nazivane rituali) su pretjerane, ponavljajuće, svrhovite radnje koje oboljeli moraju izvršiti da bi spriječili ili smanjili anksioznost uzrokovanu njihovim opsesivnim mislima ili neutralizirali svoje opsesije. Primjeri su

• Pranje (npr. pranje ruku, tuširanje),

• Provjere (npr. da je peć isključena, da su vrata zaključana)

• Brojanje (npr. ponavljanje ponašanja određeni broj puta)

• Redoslijed (npr. uređenje stola ili predmeta u radnom prostoru prema točno određenoj shemi)

Većina rituala, poput pranja ruku ili provjeravanja jesu li vrata zaključana, lako su uočljiva, međutim mentalni rituali poput tihog ponavljanog brojanja ili mrmljanja "ispod glasa", nisu. Kompulzivni rituali moraju se izvesti na točno određen način prema strogim pravilima. Rituali mogu i ne moraju biti povezani sa stvarnim strahom. Kada je strah stvaran (npr., tuširanje kako bi se izbjegla prljavost, provjera štednjaka za sprječavanje požara), prisile su jasno pretjerane--npr, tuširanje satima svaki dan ili provjeravanje štednjaka uvijek 30 puta prije izlaska iz kuće. Opsesije i/ili prisilne radnje troše vrijeme (1 sat dnevno, često i više) ili stvaraju pacijentu značajne poteškoće i smanjuju funkcionalnost; u ekstremnim situacijama, opsesije i prisilne radnje vode potpunoj disfunkcionalnosti.

Razina uvida je različita. Većina oboljelih može do određene razine prepoznati da uvjerenja koja određuju njihove opsesije nisu stvarna (npr. da neće uistinu dobiti karcinom ako dodiruju pepeljaru). Međutim, uvid može u potpunosti izostati (tj, pacijenti su uvjereni da su uvjerenja na kojima se opsesije temelje istinite i da su njihove prisilne radnje razumne).

U strahu od sramoćenja ili stigmatizacije, često prikrivaju svoje opsesije i rituale. Socijalni kontakti su poremećeni, a izvedba na poslu ili u obrazovanju je slabija. Depresija je česta sekundarna pojava.

Oboljeli, uz OKP mogu istovremeno imati druge psihičke poremećaje, uključujući

• Anksiozne poremećaje (76%)

• Depresivni ili bipolarni poremećaj (63%; najčešće velika depresivna epzoda [41%])

• Opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti (23-32 %)

Više od četvrtine do čak dvije trećine ljudi s OKP-om imaju suicidalne misli u nekom trentku, a 10-13% pokuša suicid (vidjeti Suicidalna ponašanja). Rizik od pokušaja je povećan ako istovremeno imaju veliki depresivni poremećaj.

Dijagnoza

• Klinički kriteriji

Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike, prisutstvom opsesija, prisila ili oboje. Same opsesije ili izvršenje prisilnih radnji je vremenski zahtjevno (npr. >1h dnevno) ili mogu uzrokovati klinički značajne poteškoće ili smanjenje funkcionalnosti.

Liječenje

• Terapija prevencije izloženosti i rituala (odgovora); često se dodaje kognitivna terapija

• Selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (SIPPS) ili klomipramin, ako je potrebno dodatno se daje lijek druge skupine

Terapija izlaganjem i prevencijom rituala često je učinkovita; važno je postupno izlaganje pacijenata situacijama i ljudima koji izazivaju anksioznost provocirajući opsesije i rituale, dok se od njih traži da ne obavljaju svoje rituale. Na primjer, pacijenta koji ima opsesivni strah od kontaminacije i prisilnu radnju pranja ruku, može se zatražiti da dodirne WC školjku bez kasnijeg pranja ruku. Ovakav pristup smanjuje anksioznost nastalu izlaganjem, putem navikavanja. Poboljšanje često traje godinama, osobito kod pacijenata koji ovladaju pristupom i primjenjuju ga čak i po završetku službenog liječenja. Međutim, neki pacijenti pokazuju slabiji odgovor (također i na lijekove).

Tehnike kognitivne terapije također mogu biti korisne u zbrinjavanju pojedinih simptoma OKP-a.

Učinkoviti su SIPPS i klomipramin (triciklički antidepresiv sa snažnim serotonergičnim učinkom). Pacijenti često zahtijevaju veće doze od onih korištenih u tretmanu depresije i većine anksioznih poremećaja. Neki pacijenti kod kojih se ne dođe do značajnog poboljšanja s odgovarajućim ispitivanjima ovih lijekova mogu imati koristi od dodavanja lijekova za pojačavanje kao što je atipični neuroleptik (npr. aripiprazol) ili modulator glutamata (npr. memantin, N-acetilcistein). Postoji više podataka koji podupiru atipične neuroleptike kao sredstva za pojačavanje učinka SSRI u odnosu na druge lijekove.

Mnogi stručnjaci vjeruju kako je najbolji terapijski pristup kombinacija tehnike izlaganja i prevencije rituala i lijeka, osobito u teškim slučajevima.

Ključne točke

• Opsesije su intruzivne, neželjene misli, slike ili porivi koji uzrokuju značajne poteškoće ili anksioznost.

• Prisile su pretjerani, ponavljajući rituali koje su pacijenti primorani izvršiti kako bi smanjili anksioznost uzrokovanu njihovim opsesivnim mislia ili da neutraliziraju svoje opsesije.

• Opsesije i/i li prisila troše vrijeme (npr. > 1 h/dan, često i mnogo više) ili uzrokuju značajne poteškoće ili smanjuju funkcionalnost.

• Tretira ih se postupnim izlaganjem pacijenata situacijama koje stvaraju anksioznost-izazivanje opsesija i rituala, dok se od njih traži da ne obavljaju svoje rituale. Dodatak kognitivnih pristupa prevenciji izloženosti i odgovora može biti od pomoći.

• Davanje SSRI ili klomipramina, često u relativno visokim dozama, često je učinkovito.