Tupa ozljeda lica može dovesti do prijeloma donje čeljusti i drugih kostiju središnjeg dijela lica. Simptomi ovise o mjestu prijeloma. Dijagnoza prijeloma : zubni rendgen lica ili CT. Liječenje može uključivati operacije i / ili vanjsku fiksaciju.
Frakture donje čeljusti očekivane su kod pacijenata sa posttraumatskom malokluzijom (stanje poremećaja zagriza) ili oticanja tog područja. Simptomi koji još upućuju na frakturu mandibule su defekti u zagrizu, poremećaj alveolarnog grebena, te smanjen osjet u području inervacije alveolarnog ili mentalnog živca. Neki prijelomi rezultiraju čak i nestabilnošću mandibule prilikom palpacije. Prijelomi kondila mandibule obično uzrokuju preaurikularnu bol, edem i ograničeno otvaranje usta (trizmus). Kod jednostranog prijeloma kondila, prilikom otvaranja usta donja čeljust se pomiče na ozlijeđenu stranu.
Prijelomi srednjeg dijela lica, koji uključuju područje od gornjeg ruba orbite do maksile, mogu uzrokovati nepravilnosti glatkih kontura lica na području luka zigomatične kosti, obraza, malarne eminencije i luka orbite. Le Fort klasifikacija (vidi Le Fort klasifikacija) se koristi za opisivanje fraktura srednjeg dijela lica. Traumatska malokluzija i fraktura gornjeg alveolarnog grebena mogu ukazivati na prijelom maksile.
Na prijelom dna orbite upućuje ispad osjeta u području inervacije infraorbitalnog živca, enoftalmus i dvoslike. Ozljeda u blizini orbite zahtijeva pregled oka, uključujući procjenu vidne oštrine, zjenica i ekstraokularnih pokreta ( vidi Blowout fraktura).
Na prijelom luka zigomatične kosti upućuje trizmus i abnormalnost prilikom pregleda i palpiranja zigomatične kosti. Udubljenje na ipsilateralnom obrazu može, ali i ne mora biti vidljivo u početku zbog otekline.
Ukoliko je trauma dovoljno jaka, može uzrokovati i moguće ozljede mozga i prijelom vratnih kralježaka. Kod ozljeda nastalih uslijed jakog udarca, krvarenje i edem mogu ugroziti dišne putove.
Le Fortova klasifikacija prijeloma u središnjoj liniji lica.
|
I: samo donja čeljust; II: infraorbitalni obruč; III: potpuna odvojenost kostiju srednjeg dijela lica od lubanje (kraniofacijalna disocijacije).
 |
Dijagnoza
Dijagnostika prijeloma donje čeljusti i srednjeg dijela lica
Prijelom kuta donje čeljusti
Ovaj rendgenski snimak pokazuje prosvjetljenje (strelicu) pod kutom mandibule, što predstavlja prijelom.
SCIENCE PHOTO LIBRARY
Prijelom tijela mandibule
Ova rendgenska snimka pokazuje prosvjetljenje (strelica na dnu) u tijelu mandibule, što predstavlja prijelom, koji seže do korijena nekih donjih prednjih zuba. Postoji i prijelom lijevog mandibularnog kuta (strelica).
DU CANE MEDICAL IMAGING LTD/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Kod izoliranih prijeloma mandibule prednost se daje panoramskoj rendgenskoj slici zuba i čeljusti. CT visoke rezolucije (presjek tkiva debljine 1 mm ) u aksijalnim i koronalnim projekcijama koristi se za dijagnozu fraktura lica.
Liječenje
Liječenje prijeloma donje čeljusti i srednjeg dijela lica
Endotrahealna intubacija je ponekad potrebna za održavanje prohodnosti dišnog puta kod pacijenata s krvarenjem, edemom ili velikom ozljedom tkiva. Konačno liječenje prijeloma kostiju lica je složeno i može uključivati unutarnju fiksaciju.
Frakture zubne alveole
Prijelomi koji zahvaćaju alveolu zuba su otvoreni prijelomi. Zahtijevaju antibiotskih profilaksu (tipično širokog spektra antibiotika koji je posebno učinkovit protiv anaeroba, kao što je penicilin) koja se daje oralno u obliku tekućine ili parenteralno.
Frakture mandibule
Za prijelom donje čeljusti, liječenje se kreće od prehrane koja uključuje samo meku hranu i tekućinu do potrebe za intermaksilarnom fiksacijom, krutom otvorenom fiksacijom, ili oboje. Ukoliko je fiksaciju moguće učiniti u prvih nekoliko sati nakon ozljede, zbrinjavanje svih laceracija usnice ili usne šupljine treba odgoditi sve dok se prijelom ne reponira. Kod intermaksilarne fiksacije se na zube obje čeljusti pričvršćuju bravice koje se potom, nakon pronalaženja pravilnog zagriza, međusobno povezuju. Bolesnik uvijek treba imati kod sebe škare za žicu, u slučaju povraćanja. Preferira se rana mobilizacija, iako fiksacija može trajati do nekoliko tjedana. Prehrana se ograničava na tekućine, pasirane namirnice i dodatke prehrani.
Kako je za četkanje zuba dostupan samo dio površine zuba, kontrola plaka, infekcije i neugodnog mirisa iz usta, postiže se ispiranjem 30 ml klorheksidina 0,12% tijekom 60 sekundi, svako jutro i večer. Vježbe otvaranja usta obično pomažu pri uspostavi funkcije nakon što se fiksacija odstrani.
Ponekad je kod kondilarnih prijeloma dovoljna samo intermaksilarna fiksacija tijekom 2 do 3 tjedna te tekuća prehrana tijekom fiksacije. Međutim, u slučaju obostranog prijeloma kondila s jakim pomakom, može biti potrebna otvorena repozicija i fiksacija. Kod djece se ne preporučuje otvorena repozicija i fiksacija prilikom frakture kondila zbog mogućeg razvoja ankiloze i krivog te abnormalnog sraštanja struktura i razvijanja lica. Obično je dovoljna elastična fiksacija tijekom 5 dana.
Prijelomi kosti središnje linije lica
Kirurško zbrinjavanje fraktura potrebno je ukoliko to isto uzrokuje različite deformitete lica, enoftalmus, dvoslike, gubitak osjeta u području inervacije infraorbitalnog živca. Kirurško liječenje se obično sastoji od unutarnje stabilizacije pomoću finih vijaka i pločica. Operacija može biti odgođena dok se edem ne povuče, osobito ako je indikacija za operaciju nejasna. Međutim, ako je potreban kirurški zahvat, to je najbolje učiniti unutar 14 dana od ozljede, jer je nakon tog vremena, zbog novonastalog kalusa otežana repozicija i kirurška operacija kao takva.