Analna atrezija je neperforirani analni otvor

(Također pogledajte Pregled prirođenih anomalija probavnog sustava.)

U analnoj atreziji, tkivo koje zatvara anus može biti debelo nekoliko centimetara ili može postojati samo tanka membrana kože. Kod visokih atrezija (kod kojih atrezija završava iznad levatora), fistula se često proteže od anusa do perineuma ili uretre kod muškaraca i do vagine, stražnjeg ulaza u vaginu ili, rijetko, mokraćnog mjehura kod žena. Fistule nisu prisutne kod lezija niskih atrezija anusa (ispod levatora).

Incidencija iznosi oko 1 na 5 000 živorođene djece. Ova anomalija je često povezana s drugim prirođenim anomalijama (u 50% slučajeva) kao što su VACTERL (Vertebralne anomalije, Atrezija anusa, Cardijalne malformacije, Traheoezofagealna fistula, Esofagealna atrezija, Renalne anomalije i Radialna aplazija i Limb- anomalije udova). Prije operacije, u novorođenčadi s analnim atrezijom treba potražiti i druge prirođene anomalije.

Atrezija anusa se otkriva pri fizikalnom pregledu novorođenčeta jer anus ne postoji ili nije prohodan. Ukoliko se dijagnoza ne postavi, a novorođenče nahrani, ubrzo se razvijaju znakovi distalne opstrukcije crijeva.

Da bi se isključilo postojanje fistule s mokraćnim sustavom treba analizirati mokraću (i na sadržaj mekonija). Razina anomalije određuje se nativnim rendgenskim snimkama i “fistulogramima” učinjenim u položaju na boku. Ultrazvuk je također koristan za klasifikaciju vrste lezije i za procjenu svih drugih povezanih anomalija. Kožna fistula općenito ukazuje na nisku atreziju. Ako perinealne fistule nema, vjerojatno se radi o atreziji na višoj razini.

Novorođenče s kožnom fistulom i niskom lezijom može se podvrgnuti primarnom perianalnom zbrinjavanju. Novorođenčetu s visokom atrezijom treba izvesti privremenu kolostomu; konačno zbrinavanje se odgađa dok dijete i strukture kojima se pristupa ne narastu.