Analna atrezija je neperforirani analni otvor

(Također pogledajte Pregled prirođenih anomalija GI.)

U analnoj atreziji, tkivo koje zatvara anus zatvaranje anus može biti debelo nekoliko centimetara ili samo tanka membrana kože. Fistula se često proteže od slijepog analnog završetka do perineuma ili mokraćne cijevi u muških, a do rodnice, komisure ili rijetko, mokraćnog mjehura u ženskog spola.

Incidencija iznosi oko 1 na 50.000 živorođene djece. Ovaj poremećaj je često povezana s drugim prirođenim anomalijama kao što su VACTERL (vertebralne anomalije, analna atrezija, cardijalne malformacije, tracheoezofagealna fistula, esofagealna atrezija, renalne anomalije i radialna aplazija i lIMB anomalije udova). Prije operacije, novorođenčad s analnim atrezijom treba istražiti i na druge kongenitalne anomalije.

Atrezija anusa se otkriva pri fizikalnom pregledu novorođenčeta jer anus nije prohodan. Ukoliko se dijagnoza ne postavi, a novorođenče nahrani, ubrzo se razvijaju znakovi distalne opstrukcije crijeva.

Da bi se isključilo postojanje fistule s mokraćnim sustavom mokraću treba profiltrirati i pregledati na sadržaj mekonija. Razina promjene se određuje nativnim rendgenskim snimkama i “fistulogramima” učinjenim u položaju na boku. Kožna fistula općenito ukazuje na nisku atreziju. U tim je slučajevima moguća konačna korekcija, pristupom preko međice. Ako perinealne fistule nema, vjerojatno se radi o atreziji na višoj razini.

Novorođenče s kožnom fistulom i niskom lezijom može se podvrgnuti primarnom zbrinjavanju. Novorođenčtu s visokom lezijom treba izvesti privremenu kolostomu; konačno zbrinavanje se odgađa dok dijete i strukture kojima se pristupa narastu.