Stafilokokni sindrom ogoljele kože je akutna epidermoliza uzrokovana stafilokoknim toksinom. Najpodložniji su novorođenčad i djeca. Simptomi su rasprostranjene bule s ljuštenjem epidermisa. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom i ponekad biopsijom. Liječi se antistafilokoknim antibioticima i lokalnom njegom. Uz pravovremeno liječenje prognoza je izvrsna.
(Vidi također Pregled bakterijskih infekcija kože.)
SSSS gotovo uvijek zahvaća djecu < 6 godina (posebno mala djeca); rijetko se javlja u starijih bolesnika, osim ako imaju zatajenje bubrega ili su imunokompromitirani. U jaslicama se mogu razviti epidemije, vjerojatno uslijed prijenosa rukama zaposlenika koji su u dodiru sa zaraženom djecom ili koji su nosioci S. aureusa preko sluznice nosa. Mogu se javiti i sporadični slučajevi infekcije.
Stafilokokni sindrom ogoljele kože (SSSS) uzrokuje skupina II koagulaza pozitivnih stafilokoka, obično faga tipa 71, koji stvaraju eksfolijatin (također zvan i epidermolizin), toksin koji odvaja gornji dio epidermisa neposredno ispod zrnatog sloja, ciljajući dezmoglein-1. Primarna infekcija često započinje u prvih nekoliko dana života u ostatku pupkovine ili pelenskom području; u starije djece lice je često sijelo. Toksin stvoren u ovim područjima ulazi u krvotok i pogađa čitavu kožu.
Simptomi i znakovi
Početna promjena je obično površna i prekrivena krustama. Unutar 24 h okolna koža postaje bolna i tamno crvena, što se brzo širi i na druga područja. Koža može biti vrlo osjetljiva i ima izgled poput zgužvanog papira. Na eritematoznoj koži nastaju veliki mlohavi plikovi koji lako pucaju stvarajući erozije. Mjehurići su često prisutni u područjima trenja, kao što su intertriginozna područja, stražnjice, ruke i noge. Intaktni plikovi se pri nježnom pritisku šire lateralno (Nikolskyjev znak). Epidermis se lako ljušti, često u velikim ljuskama, lamelozno. Do opsežnog ljuštenja dolazi za 36–72 h uz loše opće stanje bolesnika, te uz sistemske znakove (npr. malaksalost, tresavica, vrućica). Oljuštena područja izgledaju ogoljelo. Gubitak zaštitnog sloja kože može dovesti do sepse te neravnoteže tekućina i elektrolita.
Dijagnoza
Na dijagnozu se posumnja klinički, no za potvrdu je potrebna biopsija (smrznutim se rezovima mogu rezultati dobiti ranije). Uzorci pokazuju neupalno površno razdvajanje epidermisa. U djece, kultura kože je rijetko pozitivna; u odraslih, često je pozitivna. Uzorke za kulturu treba uzeti iz konjunktive, nazofarinksa, krvi, urin, i područja moguće primarne infekcije, kao što su pupak u novorođenčadi ili sumnjivih lezija kože. Kulture se ne uzimaju iz bula jer su sterilne.
Diferencijalna dijagnoza
Diferencijalna dijagnoza obuhvaća preosjetljivost na lijekove, virusne egzanteme, šarlah, toplinske opekline, genetske bulozne bolesti (npr. neke oblike bulozne epidermolize), stečene bulozne bolesti (npr. pemfigus vulgaris, bulozni pemfigoid) i toksičnu epidermalnu nekrolizu, Stevens Johnson sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN). Sluznice su pošteđene u SSSS-u; međutim, zahvaćene su u Stevens-Johnson sindromu i toksičnoj epidermalnoj nekrolizi.
Razlikovanje stafilokoknog sindroma ogoljele kože (SSSS) i toksične epidermalne nekrolize (TEN)
|
Značajka
|
SSSS
|
TEN
|
|
*Utvrđuje se Tzanckovim testom ili na smrznutim rezovima svježih uzorka.
|
|
Pogođeni pacijenti
|
Dojenčad, mala djeca, imunokompromitirani odrasli
|
Stariji bolesnici
|
|
Anamneza pacijenta
|
Nedavna stafilokokna infekcija
|
Upotreba lijeka, zatajenje bubrega
|
|
Razina epidermalnog raslojavanja (stvaranje mjehura) *
|
Unutar zrnatog (najpovršnijeg) sloja epidermisa
|
Između epidermisa i dermisa ili u razini bazalnog sloja stanica
|
Liječenje
Uz pravodobnu dijagnozu i terapiju, smrtni je ishod rijedak; rožnati sloj se brzo obnavlja a do cijeljenja obično dolazi za 5–7 dana nakon početka liječenja.
Odmah treba započeti s IV primjenom antistafilokoknih antibiotika rezistentnih na penicilinazu; U novorođenčadi težine >2 kg a primjenjuje se nafcilin 12,5–25 mg/kg IV svakih 6 sati i 25–50 mg/kg za stariju djecu sve dok se ne opazi poboljšanje u kliničkoj slici i u starije djece, praćeno peroralno kloksacilinom 12,5 mg/ kg svakih 6 h (dojenčad i djeca težine ≤20 kg) te 250–500 mg svakih 6 h (starija djeca). Vankomicin ili linezolid treba uzeti u obzir u područjima s visokom prevalencijom meticilin-rezistentnog S. aureusa ili u bolesnika koji ne odgovaraju na početnu terapiju. Kortikosteroidi su kontraindicirani. Emoliensi (npr. bijeli vazelin) ponekad se koriste kako bi se spriječilo daljnji neosjetljivi gubitak vode iz ulcerirane kože. Međutim, lokalna primjena lijekova i kontakt s bolesnikom mora se svesti na najmanju moguću mjeru.
Ako je bolest široko rasprostranjena, a promjene vlaže, kožu treba liječiti kao da ima opekline ( vidi: Liječenje). Vrlo su korisni zavoji s gelom hidroliziranog polimera, a broj previjanja treba svesti na najmanju moguću mjeru.
Postupci za otkrivanje kliconoša i prevenciju ili liječenje jasličkih epidemija su opisani drugdje ( vidi: Prevencija).
Ključne točke
-
Generalizirana deskvamacija i sistemska bolest najčešće je toksična epidermalna nekroliza u starijih bolesnika i SSSS u dojenčadi i male djece (i povremeno u imunokompromitiranih odraslih bolesnika).
-
Učinite biopsiju i kulturu konjunktive, nazofarinksa, krvi, urina i područja moguće primarne infekcije, kao što su pupak i ostale sumnjive lezije kože.
-
Liječite bolesnika antistafilokoknim antibioticima, a ako je bolest raširena, u jedinici specijaliziranoj za liječenje opeklina ako je moguće.
-
Nadzirite i liječite komplikacije slično kao kod opeklina (neravnoteža tekućine i elektrolita, sepsa).