Socijalna fobija je trajni strah od sramoćenja, ismijavanja ili ponižavanja u društvim okolnostima. Tipično, zahvaćena djeca izbjegavaju situacije koje mogu izazvati društveno prosuđivanje (poput škole). Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječenje je s bihevioralnom terapijom; u teškim slučajevima se koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS-i).
(Vidi također Pregled anksioznih poremećaja u djece i adolescenata i Socijalna fobija.)
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi socijalnog anksioznog poremećaja
Prvi simptomi socijalnog anksioznog poremećaja kod adolescenata mogu biti pretjerana zabrinutost prije pohađanja društvenog događaja ili pretjerane pripreme za prezentaciju u razredu. Prvi simptomi kod djece mogu biti izljevi bijesa, plakanje, zamrzavanje, prianjanje o roditelje, povlačenje u socijalnim situacijama. Mogu slijediti izbjegavajuća ponašanja (primjerice odbijanje odlaska u školu, neodlasci na zabave, nejedenje pred drugima). Tegobe često imaju somatsko žarište (npr. “boli me trbuh”, “boli me glava”). U nekim slučajevima, zbog tih somatskih tegoba, postoji anamneza brojnih odlazaka liječniku i obrada.
Zahvaćena djeca su užasnuta da bi se mogla poniziti pred vršnjacima dajući krivi odgovor, rekavši nešto neodgovarajuće, sramoteći se ili čak povraćajući. U nekim slučajevima društvena fobija se javlja nakon neke nezgode ili posramljujujućeg događaja. U teškim slučajevima, djeca mogu odbijati razgovor telefonom ili izlaženje iz kuće.
Dijagnoza
Dijagnoza socijalnog anksioznog poremećaja
Za dijagnozu socijalnog anksioznog poremećaja anksioznost mora trajati ≥ 6 mjeseci i biti dosljedno prisutna u svim sličnim situacijama (npr. djeca su zabrinuta za sve razredne prezentacije, a ne samo povremene ili posebne). Tjeskoba se mora dogoditi u okružju vršnjaka, a ne samo za vrijeme interakcije s odraslima.
Liječenje
Liječenje socijalnog anksioznog poremećaja
Bihevioralna terapija
Ponekad anksiolitik
Bihevioralno liječenje je kamen temeljac liječenja socijalne anksioznosti. Djetetu ne treba dozvoliti da izostaje iz škole. Izostajanje samo pojačava odbijanje djeteta da nazoči u školi.
Ako djeca i adolescenti nisu dovoljno motivirani za sudjelovanje u bihevioralnoj terapiji ili ne reagiraju adekvatno na to, anksiolitik poput selektivnog inhibitora ponovne pohrane serotonina (SIPPS) može pomoći (vidi tablicu Lijekovi za dugotrajno liječenje tjeskobe i sličnih poremećaja). Liječenje sa SIPPS-ima može smanjiti anksioznost u dovoljnoj mjeri da se djetetu olakša sudjelovanje u bihevioralnom liječenju.