Slikovna dijagnostika često se koristi u obradi bolesnika s bubrežnim i urološkim poremećajima.
Nativni radiogram
Nativni radiogram može se koristit za procjenu položaja ureteralnih stentova ili za procjenu rasta bubrežnih kamenaca. Međutim, za preliminarnu dijagnozu urolitijaze, nativni radiogram je manje senzitivan i manje specifičan nego CT te daje manje anatomskih detalja, zato nije metoda izbora.
Radiogram uz primjenu kontrasta
Radiogram nakon primjene vodotopivih kontrastnih sredstava prikazuje bubrege i sabirni sustav. Danas su u široj primjeni neionska izoosmolalna sredstva (npr ioheksol, iopamidol). Imaju manje nuspojava od starijih hiperosmolalnih sredstava, ali i dalje predstavljaju rizik od akutnog bubrežnog oštećenja (kontrastna nefropatija).
Kod urografije, radiogram se snima nakon intravenske, perkutane anterogradne ili retrogradne ili pak cisitoskopske retrogradne primjene radiološkog kontrastnog sredstva. Glavne kontraindikacije su alergija na jod i postojanje čimbenika rizika za razvoj kontrastne nefropatije.
IV urografija (IVU)
IVU (IV urografiju ponekad zvanu i intravenska pijelografija (IVP)) su većinom zamijenile brze, multidimenzijske pretrage kao što je CT ili MR (sa ili bez kontrasta). Kompresija trbuha nakon IVU poboljšava prikaz bubrežnih nakapnica i proksimalnih dijelova uretera (uz pritisak), odnosno distalnih dijelova uretera (nakon otpuštanja pritiska). Dodatne snimke 12 i 24 h nakon davanja kontrasta mogu biti indicirane za potvrdu postrenalne opstrukcije ili hidronefroze.
Perkutana anterogradna urografija
Kod perkutane anterogradne urografije, kontrastno sredstvo se primjenjuje kroz postavljenu nefrostomu ili rjeđe, fluoroskopski vođenom perkutanom punkcijom bubrežne nakapnice. Ponekad se mogu koristiti i ureterostomija ili ilealna derivacija. Anterogradna urografija se koristi u sljedećim okolnostima:
-
Kada je retrogradna urografija neuspješna (npr. zbog opstrukcije tumorom na razini mjehura)
-
Kada je potrebno analizirati velike bubrežne kamence koji zahtijevaju perkutani kirurški zahvat
-
Kada postoji sumnja na karcinom prijelaznog epitela gornjeg dijela sabirnog sustava
-
Kod bolesnika koji ne mogu podnijeti opću anesteziju ili stupanj sedacije potreban za retrogradnu urografiju
Komplikacije su povezane s punkcijom i postavljenjem katetera, a uključuju krvarenje, infekciju, oštećenje pluća ili crijeva, hematuriju, bol i prolongiranu ekstravazaciju.
Retrogradna urografija
Kod retrogradne urografije kontrastno sredstvo se uvodi izravno u uretere i sabirni sustav bubrega pomoću cistoskopije i ureteralne kateterizacije. Potrebna je sedacija ili opća anestezija. Ova dijagnostička metoda može se koristiti kada su CT ili MR uz primjenu kontrasta kontraindicirani ili nedostupni (npr kod kronične bubrežne bolesti)
Također je korisna za detaljnu analizu sabirnog sustava i uretera (npr. utvrđivanje ozljede, strikture ili fistule). Pretjerana distenzija i povratni tok iz bubrega u venski sustav može iskriviti sliku bubrežnih čašica i onemogućiti prikaz detalja. Rizik od infekcije je veći nego kod drugih vrsta urografije. Akutni edem uretera i stvaranje sekundarnih striktura su rijetke komplikacije.
Cistouretrografija
Kod cistouretrografije kontrastno sredstvo se uvodi izravno u uretru ili mokraćni mjehur. Ova tehnika daje više detalja u odnosu na druge slikovne metode u procjeni sljedećih stanja:
-
Vezikoureteralnog refluksa
-
Urinarne inkontinencije
-
Ponavljajućih infekcija mokraćnog sustava (IMS)
-
Striktura uretre
-
Sumnje na ozljedu uretre ili mokraćnog mjehura (npr. perforacija)
Mikcijski cistouretrogrami snimaju se tijekom mokrenja te se koriste prvenstveno za prikaz stražnjeg dijela uretre (npr. zbog prikaza striktura ili valvula). Nije potrebna priprema bolesnika. Nuspojave uključuju IMS i urosepsu.
Angiografija
Ovu su pretragu dobrim dijelom zamijenile neinvazivne vaskularne slikovne metode (kao npr. MR angiografija, CT angiografija, ultrazvuk, scintigrafija). Preostale indikacije uključuju uzorkovanje renina kod stenoze renalne arterije, angioplastiku i postavljanje stentova. Ponekad se koristi i za procjenu i liječenje bubrežnog krvarenja te prije poštednih operacija bubrega. Dostupnost multidimenzijske ili spiralne kompjuterizirane tomografije iz upotrebe je istisnula digitalnu suptrakcijsku angiografiju.
Ultrasonografija
Ultrazvuk omogućuje prikaz mnogih struktura mokraćnog sustava bez izlaganja bolesnika ionizirajućem zračenju. Slike se interpretiraju na licu mjesta te je moguće odmah se usredotočiti na područje interesa. Glavni nedostaci su potreba za liječnikom s iskustvom i vrijeme potrebno za izvođenje pretrage. Pun mokraćni mjehur omogućuje bolji prikaz određenih struktura. Osim toga, druga priprema nije potrebna.
Strukture koje mogu biti prikazane te česte indikacije uključuju sljedeće:
-
Bubrezi: hidronefroza, kamenci i tumori
-
Mokraćni mjehur: Određivanje volumena (npr. mjerenje volumena ostatnog urina odmah nakon pražnjenja mokraćnog mjehura kod sumnje na retenciju urina zbog opstrukcije vrata mokraćnog mjehura), divertikuli i kamenci
-
Skrotum: hidrokele, spermatokele, tumori testisa, varikokele i torzija testisa
-
Prostata: Mjerenje volumena prostate (npr. kao pomoć u procjeni benigne hiperplazije prostate ili interpretaciji visine PSA) ili ultrazvučno vođena biopsija prostate
-
Penis: Pomoć u evaluaciji Peyronijeve bolesti; mjerenje krvnog protoka dopplerom (u evaluaciji erektilne disfunkcije)
-
Uretra: Mjerenje dužine i promjera striktura uretre
Kompjuterizirana tomografija:
Kompjuterizirana tomografija omogućava dobar prikaz mokraćnog sustava i okolnih struktura. Koriste se konvencionalni ili spiralni presjeci sa ili bez intravenske primjene kontrastnog sredstva. Primjena kontrastnih sredstava iako podsjeća na IVU, ipak daje dodatne detalje. Prethodno je, u traumatiziranih bolesnika, postojala sumnja da bi korištenje kontrasta otežalo razlikovanje abdominalnog krvarenja od poremećaja mokraćnog sustava, ali s napredovanjem tehnologije to više nije tako. Spiralni CT bez kontrastnog sredstva je metoda izbora za dijagnosticiranje kamenaca; dual-energy skeneri mogu pružiti dodatne informacije koje mogu pomoći u utvrđivanju sastava kamenaca.
Glavni nedostatak CT-a je izloženost bolesnika relativno velikoj dozi ionizirajućeg zračenja. Manje invazivna CT angiografija je alternativna metoda konvencionalnoj angiografiji.
Magnetska rezonancija
U usporedbi s CT-om, MR je sigurnija metoda za bolesnike s rizikom za razvoj kontrastne nefropatije, ne izlaže bolesnika ionizirajućem zračenju i osigurava bolji prikaz detalja u mekom tkivu (ali slabije prikazuje koštane strukture i kamence). Primjena MR-a je kontraindicirana u bolesnika s implantatima od feromagnetskih metala (tj. onima koji sadrže željezo) i magnetski aktiviranim ili elektronički kontroliranim uređajima (npr. elektrostimulatori srca). Vidi također MRI safety web site safety website .
Također, zbog rizika nastanka nefrogene sistemske fibroze, MR s gadolinijem je kontraindiciran u bolesnika s GFR <30 ml / min.
Najčešća urološka indikacija za MR je procjena bubrežnih cista i malih bubrežnih tvorbi. MR je također korisna za vizualizaciju krvnih žila (npr. kod stenoze renalne arterije i tromboze renalne vene) te je s obzirom na veću dostupnost, MR sve ćešće u primjeni .
Multiparametrijska MR je najbolja metoda za određivanje stadija karcinoma prostate i za serijsko snimanje bolesnika s karcinomom prostate pod aktivnim nadzorom. Multiparametrijski MR pregled uključuje paramagnetski kontrast i sastoji se od 3 zasebne tehnike snimanja (parametra): T2-ponderirana slika, difuzijsko ponderirana slika i dinamička kontrastom pojačana snimka. Tehnika poznata kao MR fuzijska biopsija ponekad se koristi tijekom biopsije prostate. MR prostate radi se prije ultrazvučno vođene biopsije prostate, tijekom koje se MR slika digitalno kombinira (spaja) s ultrazvučnom slikom kako bi se bolje identificirale lezije koje je potrebno bioptirati.
Radionuklidna scintigrafija
Radiofarmaci koji se vežu za stanice proksimalnog tubula (npr tehnecij-99m dimerkaptojantarna kiselina [Tc99mDMSA]) koriste se za prikaz bubrežnog parenhima. Ekskrecijski radiofarmaci koji se brzo filtriraju i izlučuju mokraćom kao tehnecij-99-m dietilentriaminopentaoctena kiselina(Tc99mDTPA) ili tehnecij-99m merkaptoacetiltriglicin (Tc99mMAG3) koriste se za procjenu GFR i perfuzije bubrega. Radionuklidno skeniranje se također koristi u procjeni bubrežne funkcije. Dodatna prednost je ta što ne zahtijeva primjenu kontrasta i može se sigurno koristiti kod bolesnika kod kojih postoji rizik za razvoj kontrastne nefropatije. Radionuklidno skeniranje također pruža više informacija nego IVU ili CT i MR vezano uz procjenu:
-
Segmentalne bubrežne embolije
-
Ožiljkavanja bubrežnog parenhima uslijed vezikouretralnog refluksa
-
Funkcionalnog značaja stenoze renalne arterije
-
Bubrežne funkcije potencijalnih živih donora prije transplantacije bubrega
Tc99mpertehnetat može se koristiti za vizualizaciju prokrvljenosti testisa i razlikovanje torzije od epididimitisa u bolesnika s akutno nastalim bolovima u testisima, iako se u te svrhe češće koristi ultrazvučna metoda obojenim dopplerom koja je brža i jednostavnija. Nije potrebna priprema bolesnika, ali je nužno provjeriti podatak o postojanju preosjetljivost na radiofarmake.
Pozitronskom emisijskom tomografijom ( PET) mogu se otkriti metastaze karcinoma prostate. Rutinski FDG PET pregledi nisu baš korisni u većini slučajeva karcinoma prostate, ali mogu biti korisni za druge genitourinarne tumore poput karcinoma bubrega ili testisa. Novije PET metode ciljaju i na PSMA (prostata-specifični membranski antigen) na površini stanica karcinoma prostate.