Virusne infekcije često zahvaćaju gornji i donji dio dišnog sustava. Premda se respiratorne infekcije mogu podijeliti prema uzročniku (npr. gripa), obično se dijele klinički, ovisno o sindromu koji izazivaju (npr. obična prehlada, bronhiolitis, krup, upala pluća). Iako specifični patogeni obično izazivaju karakteristične kliničke manifestacije (npr. rinovirusi uzrokuju običnu prehladu ili respiratorni sincicijski virus [RSV] uzrokuje bronhiolitis), svaki od njih može izazvati bilo koji od respiratornih sindroma.
Uzročnici uobičajenih virusnih respiratornih sindroma
Težina virusne respiratorne bolesti uvelike varira; ozbiljna bolest češća je u stariji osoba i u djece. Pobol može biti posljedica neposredne virusne infekcije ili biti posredan, uslijed pogoršanja podležećih kardiopulmonalnih bolesti ili bakterijske superinfekcije pluća, paranazalnih sinusa ili srednjeg uha.
Dijagnoza
Virusne respiratorne infekcije obično se klinički dijagnosticiraju na temelju simptoma i lokalne epidemiologije. Za zbrinjavanje pacijenata obično je dovoljna dijagnoza sindroma; rijetko je potrebno identificirati specifični patogen.
Dijagnostička testiranja treba učiniti u idućim slučajevima:
Identifikacija patogena može biti važna u rijetkim slučajevima kada se razmatra specifična antivirusna terapija. Trenutačno, takvi slučajevi su ograničeni na ranu ili tešku gripu ili RSV infekciju kod ozbiljno imunokompromitiranih pacijenata. Identificiranje specifičnog patogena (osobito virusa influence ili RSV u hospitaliziranih pacijenata ili pacijenata smještenih u stacionarnim ustanovama) također može biti važno za identifikaciju i ograničavanje mogućih epidemija.
Brzi point-of-care dijagnostički testovi na temelju antigena dostupni su za gripu i RSV, ali imaju slabiju osjetljivost od laboratorijskih testova. Point-of-care dijagnostički testovi obično su rezervirani za slučajeve kada je klinička dijagnoza neizvjesna i kada
PCR-detekcija virusnih patogena u multipleksnom panelu (ili pojedinačno za gripu i RSV) dostupna je u mnogim kliničkim laboratorijima. Ovi testovi su brzi i osjetljiviji od point-of-care dijagnostičkih testova, te ih se preferira u kliničkoj praksi u slučaju dostupnosti.
Kultura stanica ili serološki testovi su sporiji od PCR testova, ali mogu biti korisni za epidemiološki nadzor.
Liječenje
Liječenje virusnih dišnih infekcija je obično simptomatsko i potporno.
Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusa, a profilaksa sekundarnih bakterijskih infekcija se ne preporučuje. Antibiotike treba primijeniti samo kada se razviju sekundarne bakterijske infekcije. U bolesnika s kroničnom plućnom bolešću antibiotici se mogu primjenjivati s manje ograničenja.
Aspirin se ne smije koristiti kod pacijenata mlađih od ≤ 18 god s respiratornim infekcijama zbog rizika od razvoja Reyevog sindroma.
Kod nekih pacijenata kašalj je prisutan tjednima nakon završetka virusne infekcije gornjih dišnih puteva; ovi simptomi mogu se smanjiti uz primjenu inhalacijskih bronhodilatatora ili kortikosteroida.
U pojedinim slučajevima antivirusni lijekovi mogu biti korisni:
-
Oseltamivir i zanamivir su djelotvorni protiv virusa influence.
-
Primjena ribavirina, analoga gvanozina koji inhibira replikaciju brojnih RNK i DNK virusa, dolazi u obzir kod jako imunokompromitiranih bolesnika s infekcijom donjeg dišnog sustava uzrokovanom RSV virusom.
-
Palivizumab, monoklonalno protutijelo na fuzijski protein RSV-a, koristi se za sprječavanje RSV infekcije u visokorizične dojenčadi.