Virusne infekcije često zahvaćaju gornji i donji dio dišnog sustava. Iako respiratorne infektivne bolesti mogu biti klasificirane prema uzročnom virusu (npr. gripa), uobičajeno se klinički klasificiraju klinički u sindrome (npr. obična prehlada, bronhiolitis, krup, pneumonija). Iako specifični patogeni obično izazivaju karakteristične kliničke manifestacije (npr. rinovirusi uzrokuju običnu prehladu ili respiratorni sincicijski virus [RSV] uzrokuje bronhiolitis), svaki od njih može izazvati bilo koji od respiratornih sindroma.
Težina virusne respiratorne bolesti uvelike varira; ozbiljna bolest češća je u stariji osoba i u djece. Pobol može biti posljedica neposredne virusne infekcije ili biti posredan, uslijed pogoršanja podležećih kardiopulmonalnih bolesti ili bakterijske superinfekcije pluća, paranazalnih sinusa ili srednjeg uha.
Uzročnici uobičajenih virusnih respiratornih sindroma
Dijagnoza
Pregled infekcija uzrokovanih respiratornim virusima
Virusne respiratorne infekcije obično se klinički dijagnosticiraju na temelju simptoma i lokalne epidemiologije. Za zbrinjavanje pacijenata obično je dovoljna dijagnoza sindroma; rijetko je potrebno identificirati specifični patogen.
Dijagnostička testiranja treba učiniti u idućim slučajevima:
Identifikacija patogena može biti važna u rijetkim slučajevima kada se razmatra specifična antivirusna terapija. Trenutno je to ograničeno na ranu ili tešku gripu, COVID-19, tešku adenovirusnu pneumoniju ili RSV infekciju u teško imunosuprimiranih pacijenata. Identificiranje specifičnog patogena (osobito virusa influence ili RSV u hospitaliziranih pacijenata ili pacijenata smještenih u stacionarnim ustanovama) također može biti važno za identifikaciju i ograničavanje mogućih epidemija.
Brzi point-of-care dijagnostički testovi na temelju antigena dostupni su za gripu i RSV, ali imaju slabiju osjetljivost od laboratorijskih testova. Point-of-care dijagnostički testovi obično su rezervirani za slučajeve kada je klinička dijagnoza neizvjesna i kada
PCR-detekcija virusnih patogena u multipleksnom panelu (ili pojedinačno za gripu i RSV) dostupna je u mnogim kliničkim laboratorijima. Ovi testovi su brzi i osjetljiviji od point-of-care dijagnostičkih testova, te ih se preferira u kliničkoj praksi u slučaju dostupnosti.
Kultura stanica ili serološki testovi su sporiji od PCR testova, ali mogu biti korisni za epidemiološki nadzor.
Liječenje
Liječenje infekcija uzrokovanih respiratornim virusima
Liječenje virusnih dišnih infekcija je obično simptomatsko i potporno.
Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusa, a profilaksa sekundarnih bakterijskih infekcija se ne preporučuje. Antibiotike treba primijeniti samo kada se razviju sekundarne bakterijske infekcije. U bolesnika s kroničnom plućnom bolešću antibiotici se mogu primjenjivati s manje ograničenja.
Aspirin se ne smije koristiti kod pacijenata mlađih od ≤ 18 god s respiratornim infekcijama zbog rizika od razvoja Reyevog sindroma.
Kod nekih pacijenata kašalj je prisutan tjednima nakon završetka virusne infekcije gornjih dišnih puteva; ovi simptomi mogu se smanjiti uz primjenu inhalacijskih bronhodilatatora ili kortikosteroida.
U pojedinim slučajevima antivirusni lijekovi mogu biti korisni:
-
Oseltamivir i zanamivir su djelotvorni protiv virusa influence.
-
Primjena ribavirina, analoga gvanozina koji inhibira replikaciju brojnih RNK i DNK virusa, dolazi u obzir kod jako imunokompromitiranih bolesnika s infekcijom donjeg dišnog sustava uzrokovanom RSV virusom.
-
Palivizumab, monoklonalno protutijelo na fuzijski protein RSV-a, koristi se za sprječavanje RSV infekcije u visokorizične dojenčadi.
-
Nirmatrelvir s ritonavirom, remdesivirom, molnupiravirom ili monoklonskim protutijelima nakon pojave simptoma COVID-19 može se razmotriti za sprječavanje napredovanja u tešku bolest kod pacijenata s visokim rizikom, a remdesivir i monoklonska protutijela mogu se razmotriti za teški COVID-19.