Impetigo je površinska infekcija kože sa stvaranjem krusta ili bula, a uzrokuju ga streptokoki, stafilokoki ili oba uzročnika. Ektima je ulcerirani oblik impetiga.
(Vidi također Pregled bakterijskih infekcija kože.)
U većine se bolesnika ne nalaze predisponirajući čimbenici, no impetigo može nastati nakon bilo kakvog prekida cjelovitosti kože. Čini se kako su opći čimbenici rizika vlažni okoliš, loša higijena i kronično nosilaštvo stafilokoka ili streptokoka u nosnoj šupljini. Impetigo može biti bulozni i nebulozni. Staphylococcus aureus je dominantan uzrok nebuloznog impetiga i uzrok svih buloznih impetiga. Bule su uzrokovane eksfolijativnim toksinom koji stvaraju stafilokoki. Meticilin rezistentni S. aureus (MRSA) je izoliran u oko 20% od nedavnih slučajeva impetiga.
Simptomi i znakovi
Nebulozni oblik impetiga se tipično očituje nakupinama vezikula ili pustula koje pucaju, te se stvaraju kruste boje meda (eksudat s baze promjene) na površini promjena.
Bulozni impetigo je sličan, osim što se vezikule u pravilu povećavaju, stvarajući bule. Bule pucaju i ogoljuju veće površine koje bivaju prekrivene krustama boje meda.
Ektima je obilježena malim, gnojnim plitkim, izbočenim vrijedovima prekrivenim debelim smeđe–crnim krustama okruženim eritemom.
Impetigo i ektima izazivaju blagu bol ili neugodu. Pruritus je čest; češanjem se infekcija može proširiti na zdravu okolnu i udaljenu kožu.
Dijagnoza
Dijagnoza impetiga i ektime se postavlja na temelju karakterističnog izgleda. Uzgoj uzročnika u kulturi iz promjena je indiciran samo ako bolesnik ne odgovori na empirijsko antibiotsko liječenje. Bolesnicima s recidivirajućim impetigom treba uzeti bris nosne sluznice za uzgoj uzročnika u kulturi. Kod dugotrajnih infekcija treba učiniti uzgoj uzročnika u kulturi za prepoznavanje ev. infekcije MRSA.
Liječenje
Zahvaćena područja treba oprati lagano sapunom i vodom nekoliko puta dnevno kako bi se uklonile kruste. Tretman za lokalizirani impetigo je lokalno mupirocin mast 3xdnevno/7 dana ili retapamulin mast 2xdnevno/ 5 dana. Fusidična kiselina 2% krema 3 - 4 x dnevno do nestanka promjena jednako je učinkovita, ali nije dostupna u SAD-u. Oralni antibiotici (npr. dikloksacilin ili cefaleksin 250 do 500 mg 4xdnevno [12.5 mg / kg 4xdnevno kod djece] tijekom 10 dana) može biti potrebna u bolesnika s velikim ili rezistentnim lezijama; klindamicin 300 mg po svakih 6 h ili eritromicin 250 mg po svakih 6h može se koristiti u alergičnih na penicilin, ali otpornost na oba lijeka je sve veći problem.
Korištenje početne empirijske terapije protiv MRSA obično se ne preporuča, osim ako postoji uvjerljiv klinički dokaz (npr kontakt s osobom koja ima dokumentirani slučaj, izloženost dokumentiranom izbijanju promjena uzrokovanih MRSA-om, u kulturi dokazana lokalna prevalencija > 10% ili 15%). Liječenju MRSA-e treba prethoditi test kulture i test osjetljivosti rezultata; obično, klindamicin, trimetoprim / sulfametoksazol i doksiciklin su učinkoviti protiv većine sojeva MRSA zajednice.
Drugi oblici liječenja obuhvaćaju uspostavu normalne kožne barijere u bolesnika s atopijskim dermatitisom ili opsežnom kserozom, lokalnim nanošenjem emolijensa, ili prema potrebi, kortikosteroida. Osobe koje u nosnoj šupljini kronično nose uzročnike liječe se lokalnim antibiotikom (mupirocin) 1xtjedno tijekom 3 uzastopna mjeseca.
Pravovremeno liječenje dovodi do brzog ozdravljenja. Odgađanje može uzrokovati celulitis, limfangiitis te hiper– i hipopigmentaciju sa ili bez stvaranja ožiljaka. Djeca u dobi od 2–4 god. su pod visokim rizikom akutnog glomerulonefritisa, ako su uzročnici nefritogeni sojevi streptokoka grupe A (tip 49, 55, 57, 59); nefritis je češći u južnim dijelovima USA nego u drugim dijelovima. Malo je vjerojatno da liječenje antibioticima sprječava poststreptokokni glomerulonefritis.
Ključne točke
-
S. aureus izaziva većinu nebuloznih impetiga i sve bulozne oblike.
-
Kruste boje meda su karakteristične za bulozni i nonbulozni impetigo.
-
Za perzistirajući impetigo, kultura rane (za prepoznavanje MRSA) i nosa (za identifikaciju uzročnog kliconoše u nosu) je vrijedan nalaz.
-
Većinu pacijenata treba liječiti lokalnim antibioticima.