Impetigo je površinska infekcija kože sa stvaranjem krusta ili bula, a uzrokuju ga streptokoki, stafilokoki ili oba uzročnika. Ektima je ulcerirani oblik impetiga.

(Vidi također Pregled bakterijskih infekcija kože.)

U većine se bolesnika ne nalaze predisponirajući čimbenici, no impetigo može nastati nakon bilo kakvog prekida cjelovitosti kože. Čini se kako su opći čimbenici rizika vlažni okoliš, loša higijena i kronično nosilaštvo stafilokoka ili streptokoka u nosnoj šupljini. Impetigo može biti bulozni i nebulozni. Staphylococcus aureus je dominantan uzrok nebuloznog impetiga i uzrok svih buloznih impetiga. Bule su uzrokovane eksfolijativnim toksinom koji stvaraju stafilokoki. Meticilin rezistentni S. aureus (MRSA) je izoliran u oko 20% od nedavnih slučajeva impetiga.

• Lokalno mupirocin, retapamulin ili fusidična kiselina.

• Ponekad oralno antibiotici

Zahvaćena područja treba oprati lagano sapunom i vodom nekoliko puta dnevno kako bi se uklonile kruste. Tretman za lokalizirani impetigo je lokalno mupirocin mast 3xdnevno/7 dana ili retapamulin mast 2xdnevno/ 5 dana. Fusidična kiselina 2% krema 3 - 4 x dnevno do nestanka promjena jednako je učinkovita, ali nije dostupna u SAD-u. Oralni antibiotici (npr. dikloksacilin ili cefaleksin 250 do 500 mg 4xdnevno [12.5 mg / kg 4xdnevno kod djece] tijekom 10 dana) može biti potrebna u bolesnika s velikim ili rezistentnim lezijama; klindamicin 300 mg po svakih 6 h ili eritromicin 250 mg po svakih 6h može se koristiti u alergičnih na penicilin, ali otpornost na oba lijeka je sve veći problem.

Korištenje početne empirijske terapije protiv MRSA obično se ne preporuča, osim ako postoji uvjerljiv klinički dokaz (npr kontakt s osobom koja ima dokumentirani slučaj, izloženost dokumentiranom izbijanju promjena uzrokovanih MRSA-om, u kulturi dokazana lokalna prevalencija > 10% ili 15%). Liječenju MRSA-e treba prethoditi test kulture i test osjetljivosti rezultata; obično, klindamicin, trimetoprim / sulfametoksazol i doksiciklin su učinkoviti protiv većine sojeva MRSA zajednice.

Drugi oblici liječenja obuhvaćaju uspostavu normalne kožne barijere u bolesnika s atopijskim dermatitisom ili opsežnom kserozom, lokalnim nanošenjem emolijensa, ili prema potrebi, kortikosteroida. Osobe koje u nosnoj šupljini kronično nose uzročnike liječe se lokalnim antibiotikom (mupirocin) 1xtjedno tijekom 3 uzastopna mjeseca.

Pravovremeno liječenje dovodi do brzog ozdravljenja. Odgađanje može uzrokovati celulitis, limfangiitis te hiper– i hipopigmentaciju sa ili bez stvaranja ožiljaka. Djeca u dobi od 2–4 god. su pod visokim rizikom akutnog glomerulonefritisa, ako su uzročnici nefritogeni sojevi streptokoka grupe A (tip 49, 55, 57, 59); nefritis je češći u južnim dijelovima USA nego u drugim dijelovima. Malo je vjerojatno da liječenje antibioticima sprječava poststreptokokni glomerulonefritis.