Konjugirana pareza pogleda je nemogućnost simultanog pokretanja očnih jabučica u horizontalnom (najčešće) ili vertikalnom smjeru.
(Vidi također Pregled neurooftalmoloških poremećaja i poremećaja moždanih živaca.)
Pareze pogleda najčešće uzrokuju nemogućnost pokretanja očiju u horizontalnom smjeru; neke utječu na pogled prema gore, a manje ih utječe na pogled prema dolje.
Liječi se osnovna bolest.
Pareze horizontalnog pogleda
Konjugirani horizontalni pogled kontroliraju živčani impulsi iz hemisfera velikog mozga, malog mozga, vestibularnih jezgri i vrata. Živčani impulsi skupljaju se u centrima horizontalnog pogleda (paramedijalna pontina retikularna formacija) te se integriraju u konačnu naredbu za susjednu jezgru VI. moždanog (abducens) živca. Jezgra VI. moždanog živca kontrolira lateralni rektus na istoj strani i projicira se na kontralateralnu jezgru III. moždanog živca putem medijalnog longitudinalnog fascikulusa (MLF) kako bi se aktivirao medijalni rektus. Inhibitorni signali za suprotne očne mišiće javljaju se istovremeno.
Najčešća i najteža oštećenja horizontalnog pogleda nastaju zbog lezije ponsa koja zahvaća centar za horizontalni pogled i jezgru VI. moždanog živca. Moždani udar je česti uzrok, rezultirajući gubitkom horizontalnog pogleda ipsilateralno leziji. Pareze pogleda uzrokovane moždanim udarom ne reagiraju na ikakav podražaj (npr. voljni ili vestibularni). Lakše pareze pogleda mogu uzrokovati samo nistagmus ili nemogućnost zadržavanja fiksacije.
Oštećenje kontralateralne moždane hemisfere rostralno od precentralnog girusa (frontalno očno polje) je druga najčešća lokalizacija oštećenja. Takva oštećenja su tipično uzrokovana moždanim udarom. Rezultirajuće pareze se poboljšavaju s vremenom. Horizontalni konjugirani pogled posredovan refleksima moždanog debla (npr. kao odgovor na kalorijsku stimulaciju hladnom vodom) je očuvan.
Pareze vertikalnog pogleda
Pogled prema gore i prema dolje ovisi o informacijama iz vlakana koja uzlaze iz vestibularnog sustava kroz MLF obostrano do jezgara III. i IV. moždanog živca, intersticijske jezgre Cajal i rostralnih intersticijskih jezgara MLF-a. Poseban put silazi, vjerojatno iz moždanih hemisfera, kroz pretektum mezencefalona u jezgre III. i IV. moždanog živca. Rostralna intersticijska jezgra MLF–a integrira impulse u završnu naredbu za vertikalni pogled, slično horizontalnom centru za pogled kod horizontalnog pogleda.
Vertikalni pogled postaje sve ograničeniji sa starenjem.
Pareze vertikalnog pogleda najčešće nastaju kao posljedica lezija u srednjem mozgu, obično uslijed infarkta ili tumora. U parezama vertikalnog pogleda, zjenice mogu biti proširene, a vertikalni se nistagmus javlja prilikom pogleda prema gore.
Parinaudov sindrom (sindrom stražnjeg mezencefalona), pareza konjugiranog pogleda prema gore, može biti posljedica pinealnog tumora koji vrši pritisak na srednji mozak ili, rjeđe, tumora ili infarkta pretektuma srednjeg mozga. Parinaudov sindrom karakterizira
-
Poremećen pogled prema gore
-
Retrakciju vjeđe (Collier znak)
-
Preferencija pogleda prema dolje (znak zalazećeg sunca)
-
Konvergencijski retrakcijski nistagmus
-
Proširene zjenice (oko 6 mm) koje slabo reagiraju na svjetlo, a bolje na akomodaciju (disocijacija)
Pareze pogleda prema dolje
Oštećen voljni vertikalni pogled, posebno prema dolje, s očuvanim refleksom vertikalnih pokreta (manevar lutkinih očiju) obično upućuje na progresivnu supranuklearnu paralizu; drugi uzroci su rijetki.
Ključne poruke
-
Konjugirane pareze pogleda najčešće uzrokuju nemogućnost pokretanja očiju u horizontalnom smjeru; pogled prema dolje je najrjeđe zahvaćen.
-
Uobičajeni uzroci uključuju moždane udare za horizontalne paralize pogleda, lezije srednjeg mozga (obično infarkti i tumori) za vertikalne paralize pogleda i progresivnu supranuklearnu paralizu za paralize pogleda prema dolje.
-
Potrebno je liječiti poremećaj u podlozi.