Fanconijev sindrom čine višestruki poremećaji reapsorpcije u proksimalnim kanalićima bubrega, koji dovode do glukozurije, fosfaturije, generaliziranja aminoacidurije i gubitka bikarbonata (HCO3). Može biti urođen ili stečen. U djece se javlja zaostajanje u rastu i razvoju te rahitis. Simptomi u odraslih su osteomalacija i mišićna slabost. Dijagnoza se postavlja na temelju glukozurije, fosfaturije i aminoacidurije. Liječenje ponekad uključuje nadoknadu bikarbonata i kalija, uklanjanje nefrotoksina i mjere usmjerene na liječenje zatajenja bubrega.
Etiologija
Fanconijev sindrom može biti
Nasljedni Fanconijev sindrom
Nasljedni Fanconijev sindrom obično prati druge genske poremećaje, osobito cistinozu. Cistinoza je nasljedni (autosomno recesivni) metabolički poremećaj u kojem se cistin nakuplja u stanicama i tkivima (višak se ne izlučuje u urinu kao kod cistinurije . Osim disfunkcije bubrežnih tubula , komplikacije cistinoze obuhvaćaju su poremećaje oka, hepatomegaliju, hipotireozu i druge manifestacije.
Fanconijev sindrom također može pratiti i Wilsonovu bolest, nasljednu intoleranciju fruktoze, galaktozemiju, Loweov sindrom, mitohondrijske citopatije i tirozinemiju. Načini nasljeđivanja se razlikuju, ovisno o udruženom poremećaju.
Stečeni Fanconijev sindrom
Stečeni Fanconijev sindrom može biti uzrokovan različitim lijekovima, uključujući određene kemoterapeutike (npr. Ifosfamid, streptozocin), antiretrovirusne lijekove (npr. Didanozin, cidofovir) i tetracikline kojima je istekao rok trajanja. Svi ovi lijekovi su nefrotoksični. Stečeni Fanconijev sindrom se također može javiti nakon presađivanja bubrega, u bolesnika s multiplim mijelomom, amiloidozom, otrovanjem teškim metalima i drugim kemijskim tvarima ili zbog manjka vitamina D.
Patofiziologija
Dolazi do različitih poremećaja prijenosa kroz stanice proksimalnih bubrežnih kanalića, uključujući poremećaje reapsorpcije glukoze, fosfata, aminokiselina, bikarbonata, mokraćne kiseline, vode, kalija i natrija. Aminoacidurija je generalizirana i za razliku od cistinurije, povećano izlučivanje cistina tek je manja sastavnica poremećaja. Osnovna patofiziološka abnormalnost je nepoznata, ali može uključivati poremećaj na razini mitohondrija. Niske vrijednosti fosfata u serumu uzrokuju rahitis, koji se pogoršava smanjenom pretvorbom vitamina D u njegov aktivni oblik u proksimalnim kanalićima.
Simptomi i znakovi
U nasljednom Fanconijevom sindromu glavne kliničke značajke, a to su proksimalna tubularna acidoza, hipofosfatemični rahitis, hipokalijemija, poliurija i polidipsija, obično se opažaju u dojenačkoj dobi.
Kada Fanconijev sindrom nastane zbog cistinoze, česta posljedica je zaostajanje u rastu i razvoju. Na mrežnici se javljaju mrljaste depigmentacije. Razvija se intersticijski nefritis koji vodi u progresivno zatajenje bubrega s mogućim smrtnim ishodom prije adolescencije.
U stečenom Fanconijevom sindromu, u odraslih nalazimo laboratorijske poremećaje poput renalne tubularne acidoze (tipa II), hipofosfatemije i hipokalijemije. Može se prezentirati simptomima bolesti kostiju (osteomalacije) i mišićnom slabošću.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja dokazivanjem poremećaja funkcije bubrega, osobito glukozurije (uz postojanje normalne razine glukoze u serumu), fosfaturije i aminoacidurije. U cistinozi, pregledom očiju mogu se naći kristali cistina u rožnici.
Liječenje
Specifične terapije nema, osim uklanjanja nefrotoksina.
Acidoza se može ublažiti primjenom tablete ili otopine natrijevog bikarbonata ili kalijevog bikarbonata ili natrijeva citrata, npr. Shohlove otopine (natrijev citrat i limunska kiselina; 1 ml odgovara 1 mEq ili 1 mmol bikarbonata) u dozi od 1 mEq / kg dva do tri puta dnevno ili 5 do 15 ml nakon obroka i prije spavanja.
Gubitak kalija može zahtijevati nadoknadu s pripravkom koji sadrži kalij.
Hipofosfatemični rahitis se može liječiti kao što je opisano kasnije.
Presađivanje bubrega se pokazalo uspješnim pri liječenj zatajenja bubrega. Međutim, kada je osnovna bolest cistinoza, progresivno oštećenje drugih organa može konačno dovesti do smrti.
Ključne točke
-
Brojni metabolički poremećaji mogu oštetiti tubularnu reapsorpciju glukoze, fosfata, aminokiselina, bikarbonata, mokraćne kiseline, vode, kalija i natrija.
-
Fanconijev sindrom je obično uzrokovan lijekom ili prati neki drugi genetski poremećaj.
-
U nasljednom Fanconijevom sindromu se glavne kliničke značajke, a to su proksimalna tubularna acidoza, hipofosfatemični rahitis, hipokalijemija, poliurija i polidipsija, obično pojavljuju u dojenačkoj dobi.
-
Dijagnoza se postavlja testiranjem urina na glukozuriju (osobito u prisustvu normalne razine glukoze u serumu) fosfaturiju i aminoaciduriju.
-
Liječenje se provodi nadoknadom kombinacije elektrolita kalija ili natrije s bikarbonatom ili citratom, ili ponekad samo nadoknadom kalijeve soli.