Agorafobija je strah i anksioznost od situacija ili mjesta s ograničenim mogućnostima za izlazak ili bijeg, u kojima se prilikom razvoja intenzivne anksioznosti može dogoditi da pomoć bude nedostupna.
(Vidi također Anksiozni poremećaji.)
Situacije se izbjegavaju ili ih se može izdržati, ali uz značajnu anksioznost. Oko 30 do 50% ljudi s agorafobijom također imaju panični poremećaj.
Agorafobija bez paničnog poremećaja pogađa oko 2% žena i 1% muškaraca tijekom 12-mjesečnog razdoblja. Najčešće se pojavljuje u ranim 20-im; prvi nastup iza 40-te godine je rijetkost.
Simptomi i znakovi
Česti primjeri situacija ili mjesta koje izazivaju strah i anksioznost uključuju stajanje u redu u banci ili trgovini, sjedenje u sredini dugog reda u kazalištu ili razredu te prijevoz sredstvima javnog prijevoza poput autobusa ili zrakoplova. Kod nekih ljudi se agorafobija razvija nakon napada panike u tipičnoj agorafobičnoj situaciji. Drugi se naprosto osjećaju nelagodno u opisanim situacijama te ne moraju nikada, ili mogu tek kasnije, imati napad panike na takvim mjestima. Agorafobija često ometa funkcioniranje te, ako je dovoljno teška, može uzrokovati da se osoba zatvori u kuću.
Dijagnoza
Dijagnoza se zasniva na kriterijima prema Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5).
Kako bi zadovoljili DSM-5 kriterije za dijagnozu, pacijenti moraju imati izražen i dugotrajan (≥ 6 mjeseci) strah ili anksioznost u ≥ 2 od sljedećih situacija:
-
Korištenje javnog prijevoza
-
Boravak u otvorenim prostorima (npr. parking, tržnica)
-
Boravak u zatvorenom prostoru (npr. trgovina, kazalište)
-
Stajanje u redu ili gužvi
-
Samostalan boravak izvan kuće
Strah mora uključivati misli o potencijalno otežanom bijegu iz određene situacije, ili misli da kod preplavljivanja strahom ili doživljavanja paničnog napada potrebna pomoć neće biti dostupna. Nadalje mora biti prisutno jedno od sljedećeg:
-
Ista situacija gotovo uvijek izaziva strah ili anksioznost.
-
Pacijenti aktivno izbjegavaju određene situacije i/ili zahtijevaju prisustvo druge osobe.
-
Strah ili anksioznost su nerazmjerni stvarnoj opasnosti (uzimajući u obzir sociokulturalne norme).
-
Strah, anksioznost i/ili izbjegavanje uzrokuje značajnu patnju ili značajno oštećenje socijalnog ili profesionalnog funkcioniranja.
Nadalje, strah i anksioznost se ne mogu objasniti simptomima drugog psihičkog poremećaja (npr. socijalnog anksioznog poremećaja, tjelesnog dismorfnog poremećaja).
Liječenje
Ako se ne liječi, agorafobija obično fluktuira u težini simptoma. Može se spontano povući bez formalnog liječenja, ukoliko pojedinci sami provode oblik terapije izlaganja. Kada agorafobija interferira s funkcioniranjem, liječenje je uvijek potrebno.
Kognitivno-bihevioralna terapija je učinkovita kod agorafobije. Uključuje podučavanje o prepoznavanju i kontroliranju vlastitih iskrivljenih misli i pogrješnih uvjerenja, kao i učenje o terapiji izlaganja.
Mnogi pacijenti s agorafobijom imaju korist od farmakoterapije SIPPS-ima.