Standardne slikovne pretrage uključuju.
Standardni CT i MRI imaju ograničenu primjenu zbog stalnih srčanih kontracija, no brže CT i MR tehnike mogu dati korisne slike srca, ponekad pacijenti dobivaju lijek (primjerice, β-blokator) ćime se uspori broj otkucaja srca za vrijeme snimanja.
Kod EKG sinkroniziranog načina, snimanje slika (ili rekonstrukcija) je sinkronizirano s EKG-om, što daje informacije iz nekoliko srčanih ciklusa te pruža mogućnost stvaranja jedne slike iz odabranih dijelova srčanog ciklusa.
CT sinkroniziran način koristi EKG za okidanje snopa rendgenskih zraka u željenom dijelu srčanog ciklusa, izlažući pacijenta s manje zračenja nego kod standarnog EKG sinkroniziranog načina snimanja.
RTG srca i pluća
RTG srca i pluća je početna točka u kardiološkoj dijagnostici. Posteroanteriorni (PA) i lateralni (postranični) snimak daju uvid u veličinu atrija i ventrikula i izgled plućne vaskulature, no dodatne pretrage su gotovo uvijek potrebne za precizniji uvid u građu i funkciju srca.
CT
Spiralni CT služi za evaluaciju perikarditisa, kongenitalnih bolesti srca (pogotovo patoloških arteriovenskih spojeva), bolesti arterija (npr. aneurizma ili disekcija aorte), srčanih tumora, akutne plućne embolije, kronične plućne tromboembolijke bolesti i aritmogene displazije desne klijetke. Ipak, CT zahtijeva radiokontrast, što može ograničiti primjenu kod nefroloških bolesnika.
CT sa snopom elektrona, prije nazvan ultrabrzi CT ili kine CT, za razliku od konvecionalnog CT ne koristi kretajući izvor te metu rendgenskog zračenja. Umjesto toga, smjer rendgenske zrake je vođen magnetskim poljem, a detektiran zrakom stacionarnih detektora. Budući da nije potrebna kretnja, slike se mogu prihvatiti u djeliću sekunde (snimljene u točno odeređenom dijelu srčanog ciklusa).
Kontrastni CT sa prikazom koronarnih arterija
CT sa snopom elektrona, prije nazvan ultrabrzi CT ili kine CT, primarno služi za otkrivanje i kvantificiranje kalcifikacija koronarnih arterija, ranog znaka ateroskleroze. Međutim, prostorna rezolucija je slaba i ne može se koristiti za drugu nekardijalnu patologiju, pa se novije standardne CT tehnike uglavnom koriste za kardijalnu dijagnostiku-
Multidetektorska CT (MDCT), s ≥64 detektora, ima vrlo kratko vrijeme skeniranja; uz mogućnost generiranja slike iz samo jednog srčanog ciklusa, iako je tipično vrijeme pronalaženja oko 30 sek. Dvoizvorni CT koristi 2 izvora rengenskog zračenja i 2 multidetektorska polja, što smanjuje vrijeme skeniranja u pola. Obje metode se koriste u indentificiranju kalcifikata koronarnih arterija te stenoza koje ograničavaju protok (tj, > 50% stenoze). Pretraga se obično izvodi uz primjenu kontrastnog sredstva, iako se kalcifikati mogu vidjeti i bez primjene istog.
MDCT se koristi kod pacijenata sa nekonkluzivnim testom opterećenja a kao neinvazivna alternativa koronarografiji. Glavna prednost MDCT je isključivanje klinički singnifikantne koronarne bolesti srca kod bolesnika sa niskim ili srednjim rizikom postojanja iste. Iako je izlaganje zračenju može biti značajno (oko 15 mSv u usporedbu sa 0,1 mSv rentgne srca i pluća te 7 mSv za koronarografiju), noviji protokoli mogu reducirani zračenje na 5 do 10 mSv. Prisutnost kalcificiran plakova stvara artefakte snimanja što ometa interpretaciju nalaza.
MRI
Standard MR služi za evaluaciju područja oko srca, posebno medijastinuma i velikih krvnih žila (npr. za proučavanje aneurizama, disekcija i stenoza). Prikupljanjem podataka dobivenih od EKG–a rezolucija slike se može približiti onoj od CT–a ili ehokardiografije, jasno prikazujući debljinu i pokretljivost miokardnog zida, volumen šupljina, intraluminalne mase ili ugruške i površine zalistaka.
Sekvencijski MR nakon ubrizgavanja paramagnetskog kontrastnog sredstva (gadolinij–dietilen–triamin pentaoctena kiselina [Gd–DTPA]) daje sliku perfuzije miokarda bolje rezolucije nego što se dobiva radionuklidnom tehnikom. MR se općenito smatra najtočnijim i najpouzadnijim u mjerenju volumena klijetki te ejekcijske frakcije. Međutim, pacijenti s oslabljenom funkcijom bubrega mogu razviti nefrogenu sistemsku fibroza, potencijalno po život opasno stanje, a koje nastaje nakon upotrebe gadolinij kontrasta.
Kod kontrastnog MRI, moguće je dobiti 3-D informacije o veličini i lokaciji infarkta te mjeriti brzinu protoka krvi u srčanim šupljinama. MR može ocijeniti vitalnost tkiva procjenjujući kontraktilni odgovor na inotropnu stimulaciju dobutaminom ili koristeći kontrastno sredstvo (npr. Gd–DTPA, koje je izvan stanica kod intaktne membrane). MRI razlikuje ožiljak od upale s edemom. Kod pacijenata s Marfanov sindromom, MRI mjerenja dilatacije uzlazne aorte su točnija od ehokardiografskih mjerenja.
MR angiografija (MRA) služi za procjenu krvnih volumena od interesa (npr. krvnih žila u prsištu ili trbuhu); istodobno se može procijeniti sav krvni protok. MRA može poslužiti za otkrivanje aneurizmi, stenoza ili okluzija u karotidnim, koronarnim, renalnim ili perifernim arterijama. Primjena ove tehnike za otkrivanje duboke venske tromboze se proučava.
Pozitronska emisijska tomografija (PET)
PET može pokazati metabolizam i perfuziju miokarda te se ponekad koristi za procjenu vijabilnosti miokarda ili procjenu perfuzije miokarda nakon učinjene (SPECT) studije ili u vrlo pretilih pacijenata.
Perfuzijska sredstva su radioaktivne jezgre koje se koriste za praćenje količine protoka krvi koja ulazi u određenu regiju te su stoga pogodni za raskrinkavanje deficita perfuzije miokarda koji nisu vidljivi u mirovanju. Za perfuziju se koriste ugljik–11 (11C) CO2, kisik–15 (15O) voda, dušik–13 (13N) amonijak i rubidij–82 (82Rb). Jedino 82Rb ne zahtjeva ciklotron na mjestu gdje se pretraga i vrši.
Metabolički agenti su radioaktivni analozi normalnih bioloških tvari koje se uzimaju i metaboliziraju u stanicama. Oni uključuju
FDG otkriva pojačan metabolizam glukoze u uvjetima ishemije pa zato može razlučiti ishemični, no još vijabilni miokard od ožiljnog tkiva. Osjetljivost je veća od perfuzijskog oslikavanja miokarda, što vjerojatno čini FDG oslikavanje korisnim za probir bolesnika za revaskularizaciju i za odustajanje od iste kad se nađe samo ožiljno tkivo Uzimajući u obzir navedeno može se opravdati visoka cijena PET-a. Poluvrijeme 18F je dovoljno dugačko (110 min) tako da se FDG često može proizvesti i dopremiti na mjesto gdje će se pretraga izvršiti. Tehnike koje omogućuju korištenje FDG oslikavanja s konvencionalnim SPECT kamerama mogu učiniti široko primjenjivim ovaj tip oslikavanja. FDG je također bio korišten za otkrivanje upalnih kardiovaskularnih poremećaja (npr infekcija žica elektrostimulatira, aortni vaskulitis, sarkoidoza srca).
Ugradnja Karbon-11 acetata odražava ukupni metabolizam O2 u miocitima. Ugradnja ne ovisi o tako potencijalno varijabilnim faktorima kao što je razina glukoze u krvi, koji mogu utjecati na distribuciju FDG. 11Oslikavanje pomoću 11C acetata može bolje predvidjeti postintervencijski oporavak miokardne funkcije nego FDG oslikavanje. Ipak, zbog 20–minutnog poluživota, 11C se mora napraviti u ciklotronu na radilištu.