Giardijaza

Autor: Richard D. Pearson, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Andrea Kalaba, dr. med.

Lamblijaza je zaraza flageliranom protozoom Giardijom duodenalis (G. lamblia, G. intestinalis). Infekcija može biti asimptomatska, ali može uzrokovati simptome koji variraju od povremene flatulencije do kronične malapsorpcije. Dijagnoza se postavlja identifikacijom uzročnika u svježoj stolici, sadržaju dvanaesnika ili metodama detekcija antigena Giardiae u stolici. Liječi se metronidazolom, tinidazolom ili nitazoksanidom. Tijekom trudnoće lijek izbora je paromomicin.

Vidi i: Pregled infekcija uzrokovanih crijevnim protozoama i mikrosporidijima

Giardia trofozoiti se pričvršćuju za sluznicu duodenuma i proksimalnog dijela jejunuma. Dijele se jednostavnom diobom. Neki trofoziti se pretvaraju u ciste otporne na vanjske utjecaje i šire se feko–oralnim putem.

Giardijaza je najčešća crijevna parazitarna bolest u SAD-u. Glavni izvor zaraze je zagađena voda. Do transmisije dolazi i ingestijom kontaminirane hrane i vode ili direktnim prijenosom s osobe na osobu, pogotovo u psihijatrijskim ustanovama, staračkim domovima ili između sponih partnera.

Ciste Giardiae preživljavaju u površinskim vodama i otporne su na uobičajenu razinu kloriranja. Rezervoar mogu biti i divlje životinje. Stoga su planinski potoci, kao i klorirani, ali loše filtrirani, javni vodovodni sustavi bili izvorište epidemija.

Razlikujemo osam genetskih skupina G. duodenalis. Dvije uzrokoju bolest u ljudi i životinja, a ostale mogu zaraziti samo životinje. Čini se da se klinička manifestacija bolesti razlikuje ovisno o genotipu.

Literatura

Simptomi i znakovi

Mnogi slučajevi giardijaze su asimptomatski. Međutim, osobe bez simptoma mogu stolicom izlučivati zarazne ciste.

Simptomi akutne giardijaze se najčešće pojavljuju 1 do 2 tjedna nakon infekcije (prosječno nakon 7 dana). Simptomi su obično blagi i uključuju vodenasti proljev neugodnog mirisa, grčeve u trbuhu i nadutost, flatulenciju i podrigivanje, povremene mučnine, nelagodu u epigastriju, malaksalost i oslabljen apetit. Akutna lamblijaza najčešće traje jedan do tri tjedna. Malapsorpcija masti i šećera može u teškim slučajevima dovesti do značajnog gubitka težine. Krv i leukociti nisu prisutni u stolici.

Dio zaraženih bolesnika razvije kroničan proljev intenzivnog mirisa uz flatulenciju i distenziju trbuha. Bolesnici mogu značajno izgubiti na tjelesnoj težini. Kronična giardijaza u djece može se manifestirati kao nenapredovanje na tjelesnoj težini.

Dijagnoza

  • Enzimski imunoeseji za antigene u stolici

  • Mikroskopski pregled stolice

Enzimski imunoesej za otkrivanje antigena parazita u stolici osjetljiviji je od mikroskopskog pregleda stolice. Nalaz karakterističnih trofozoita ili cista je dijagnostički znak, no, intermitentno izlučivanje parazita javlja se i tijekom kroničnih infekcija. Za postavljanje dijagnoze potrebno je više uzoraka stolice.

Uzorkovanje crijevnog sadržaja iz proksimalnog dijela crijeva može ponekad pomoći u otkrivanju trofozoita, ali je rijetko nužno.

Postoje specifične DNA probe za detekciju. Testiranje je dostupno u CDC-u, ali će vjerojatno postati dostupno i u drugim referentnim laboratorijama.

Liječenje

Za simptomatsku giardijazu mogu se koristiti metronidazol, tinidazol ili nitazoksanid.

Metronidazol se dozira na sljedeći način:

  • Odrasli: 3x250 mg p.o. tijekom 5 do 7 dana

  • Djece: 5 mg/kg triput dnevno tijekom 5 do 7 dana

Tinidazol je učinkovit kao metronidazol, a dozira se:

  • Odrasli: 2 g p.o. jednom dnevno

  • Djeca: 50 mg/kg [najviše 2 g] p.o. jednom dnevno

Nepoželjni učinci metronidazola uključuju mučninu i glavobolju. Trudnice ne smiju uzimati metronidazol i tinidazol. Alkohol se mora izbjegavati zbog učinka lijeka nalik učinku disulfirama. Tinidazol se općenito podnosi bolje od metronidazola.

Nitazoksanid se daje peroralno tijekom 3 dana na sljedeći način:

  • Od 1. do 3. godine: 100 mg dvaput dnevno

  • Od 4. do 11. godine: 200 mg dvaput dnevno

  • Stariji od 12 godina (uključujući odrasle): 500 mg dvaput dnevno

Nitazoksanid za djecu dostupan je u obliku sirupa. Rezistencija je zabilježena.

Sigurnost nitazoksanida u trudnoći nije dokazana. Ukoliko se zbog teške kliničke slike liječenje ne može odgoditi, može se primijeniti paromomicin, neapsorbirajući aminoglikozid, u dozi 8 do 11 mg/kg p.o. triput dnevno tijekom 7 dana.

Furazolidon i kinakrin su učinkoviti, ali se rijetko koriste zbog moguće toksičnosti.

Prevencija

Prevencija zahtijeva:

  • odgovarajući tretman javne vodoopskrbe

  • higijensku pripremu hrane

  • odgovarajuću feko-oralnu higijenu

Voda se može dekontaminirati prokuhavanjem. Ciste Giardiae su otporne na uobičajene razine klora u vodi. Dezinfekcija spojevima koji sadrže jod je varijabilne učinkovitosti i ovisi o zamućenosti i temperaturi vode tijekom postupka. Neki ručni filteri mogu odstraniti Giardia ciste iz zagađene vode, no, učinkovitost različitih filtracijskih sustava nije u potpunosti utvrđena.

Liječenje asimptomatskih cistonoša pogoduje smanjenju širenja infekcije iako nije posve jasno je li isplativo.

Ključne činjenice

  • Glavni izvor giardijaze je prijenos putem vode, uključujući i putem planinskih potoka koji se doimaju čistima i slabo filtriranih komunalnih voda.

  • Giardia ciste su otporne na rutinske razine klora u vodi, a dezinfekcija spojevima koji sadrže jod je varijabilne učinkovitosti.

  • Imunohistokemijski testovi za otkrivanje antigena parazita u stolici su pouzadniji od mikroskopskog pregleda stolice.

  • Liječi se metronidazolom, tinidazolom ili nitazoksanidom.