Izrasline u području oralne šupljine

Autor: Bernard J. Hennessy, DDS
Urednici sekcije i prijevod: Martina Romić Knežević, dr. med. dent. i Ivica Knežević, dr. med. dent.

Izrasline mogu nastati od svih vrsta tkiva u ustima i oko usta, uključujući vezivno tkivo, kost, mišiće i živce. Najčešće se pojavljuju na usnama, lateralnim rubovima jezika, dnu usta i mekom nepcu. Neke od njih uzrokuju bol i iritaciju. Ponekad pacijenti sami primjete izrasline dok su ostale obično uočene prilikom redovne kontrole.

(Vidi Procjena stomatološkog pacijenta, Oralni planocelularni karcinom, Orofaringealni planocelularni karcinom, i Kandidijaza [Mukokutana].)

Etiologija

Oralne izrasline mogu biti

  • Benigne

  • Premaligne (displastične)

  • Maligne

Benigne oralne izrasline

Većina oralnih izraslina su benigne i postoje različite vrste

Izrasline u području oralne šupljine

Kronična iritacija može dovesti do nastanka izrasline ili uzrokovati zadebljanje gingive. Benigne izrasline su česte i ukoliko je nužno mogu se ukloniti kirurški. Kod 10 to 40% ljudi, takve izrasline se javljaju ponovno zbog toga što nije uklonjen uzrok. Ponekad takve iritacije, posebno ukoliko perzistiraju tijekom duljeg vremena mogu voditi do nastanka premalignih i malignih promjena.

Bradavice se također mogu javiti u ustima. Obične bradavice (verrucae vulgaris) se vrlo često prenose sa drugih mjesta na tijelu bliskim kontaktom (sisanja palca na kojem postoji bradavica). Genitalne bradavice, obično se prenose oralnim seksualnim kontaktom a uzrokovane su humanim papiloma virusom (HPV) .

Oralna kandidijaza (thrush) javlja se kao bijeli sirasti plakovi na sluznici usta koji su čvrsto zalijepljeni uz površinu i kada se uklone ostavljaju crvene erozivne površine. Kandidijaza se najčešće javlja kod pacijenata sa dijabetesom, imunokompromitiranih pacijenata i pacijenata koji dugo uzimaju antibiotike.

Ciste oralne šupljine mogu nastati od različitih uzroka i uzrokovati bol i oteklinu. Vrlo često su vezane uz impaktirane umnjake i mogu resorbirati velike površine mandibule prilikom rasta. Određeni tipovi cista pokazuju veću tendenciju recidiva nakon kirurške terapije. Različiti tipovi cističnih tvorbi javljaju se u području dna usne šupljine. Kirurški se uklanjaju zbog neugode prilokom gutanja ili iz estetskih razloga.

Mukokele (mukozne retencijeske ciste) i ranule su bezbolne, benigne, intraoralne otekline, cistične ili pseudocistične nakupine mukoznog sadržaja žlijezda slinovnica. . Često nastaju kao posljedica traume. Daleko najčešće lezije, mukokele se najčešće javljaju unutar lateralnog dijela donje usne i često imaju plavkastu prozirnu boju zbog prisutnosti razlivenog mucina ispod sluznice. Obično su rezultat slučajnog ugriza (donje) usne i nastaju kada je zapriječen protok sline iz manjih žlijezda slinovnica. Većina mukokela prolazi u tjedan ili dva. Ranule su velike, obično plavkaste mukokele na dnu usne šupljine. Terapija je kirurška ekscizija.

Torus je zaobljena izbočina kosti koja se formira u srednjoj liniji tvrdog nepca (torus palatinus) ili na unutarnjoj strani mandibule (torus mandibularis). Ova tvrda izbočina je česta i bezopasna. Čak se i veliki torusi mogu ostaviti intaktni osim ako dođe do traume prilikom jela ili se izrađuje proteza koja prekriva to područje.

Gardnerov sindrom je tip obiteljske adenomatozne polipoze, nasljedni poremećaj GI trakta koji uključuje više kolorektalnih polipa. Pacijenti koji imaju Gardnerov sindrom često imaju prisutne multiple oralne osteome koji mogu klinički nalikovati višestrukim lezijama torusa, osobito u tijelu i kutu donje čeljusti.

Keratoakantomi su izrasline koje nastaju na usnama i drugim područjima izloženim suncu, kao što su lice, podlaktice i ruke. Keratoakantom obično dosegne svoju punu veličinu od oko 1 do 3 cm ili više u promjeru unutar 1 ili 2 mjeseca, a zatim se počinje smanjivati nakon još nekoliko mjeseci i s vremenom može nestati bez liječenja. Nekada su se svi keratoakantomi smatrali nekanceroznim, no neki stručnjaci sada smatraju da su oni koji se ne smanjuju veličinom kancerozne lezije niskog stupnja, a za takve lezije trenutno se preporučuje biopsija ili ekscizija.

Odontomi su izrasline nastale od stanica koje stvaraju zub i izgledaju poput malih, pogrešno oblikovanih dodatnih zuba. Kod djece mogu doći na mjesto normalne erupcije zuba. U odraslih mogu pogurnuti zube izvan okluzije. Veliki odontomi mogu uzrokovati porast maksile ili mandibule. Obično se uklanjaju kirurški.

Tumori žljezda slinovncia uglavnom su (75 do 80%) benigne, sporo rastuće i bezbolne tvorbe. Obično se javljaju kao jedna, mekana pokretna kvržica ispod kože normalnog izgleda ili ispod bukalne sluznice. Povremeno su, ukoliko su šuplje i ispunjene tekućinom, čvrste. Najčešći tip je pleomorfni adenom (miješani tumor) i javlja se uglavnom kod žena > 40 godina. Pleomorfni adenomi mogu postati zloćudni i uklanjaju se kirurški. Ako se ne ukloni u potpunosti, ova vrsta tumora vjerojatno će se ponoviti. Ostale vrste benignih tumora također se uklanjaju kirurški, ali puno je manje vjerojatno da će postati zloćudni ili se ponovno pojaviti.

Premaligne (displastične) promjene

Bijela, crvena ili miješana bijelo-crvena područja koja se ne mogu lako obrisati, traju više od 2 tjedna i nisu definirana kao neko drugo stanje mogu biti displazije. U displastičnim promjenama sudjeluju isti faktori rizika kao i u zloćudnim tvorbama, a displastične promjene mogu postati zloćudne ako se ne uklone

Leukoplakija je ravna bijela mrlja koja se može razviti kada je oralna sluznica iritirana duže vrijeme. Nadraženo mjesto izgleda bijelo jer ima zadebljani sloj keratina, koji je inače manje obilan u oralnoj sluznici. Čimbenici koji su često povezani s razvojem idiopatske oralne leukoplakije uključuju uporabu duhana, konzumaciju alkohola, nedostatak vitamina i endokrine poremećaje.

Eritroplakija je crveno i ravna ili istrošena površina koja nastaje kada oralna sluznica stane. Područje izgleda crveno jer su kapilare vidljivije. Eritroplakija je mnogo zlobniji prediktor oralnog karcinoma od leukoplakije.

Mješovite lezije pokazuju miješana područja leukoplakije i eritroplakije, a mogu biti i prekursori raka.

Oralni karcinom

Uživanje alkohola i duhana, posebno u kombinaciji povećava rizik nastanka (do 15 puta) oralnog karcinoma. Žvakanje duhana i uživanje bezdimnog duhana (snuff) povećava mogućnost nastanka na unutarnjoj površini obraza i usana. Najčešće mjesto nastanka oralnog karcinoma uključuje lateralne površine jezika, dno usne šupljine i orofarinks. HPV infekcija je rizični faktor za nastanak oralnog karcinoa, posebno tonzila i baze jezika. Vrlo rijetko oralni karcinom može biti posljedica metastaza karcinoma pluća, dojke ili prostate.

Oralni karcinom može pokazivati različite kliničke forme ali najčešće se javlja kao displastična lezija (bijelo-crvena i ne može se ukloniti).

Procjena

Anamneza

Anamneza uključuje set pitanja o tome koliko dugo je patološka tvorba prisutna, bolnost, postoji li trauma koja je dovela do nastanka (ugriz obraza, ogrebotina na oštri zub ili posljedica neadekvatnog stomatološkog rada) Također su važni simptomi sistemskih bolesti, posebno gubitak težine i malaksalost.

Anamneza treba isključiti rizične faktore kandidijaza, neposredna upotreba antibiotika, dijabetes i HIV infekcija (ili rizični faktori za HIV). Vrlo je važno utvrditi dugotrajnost uživanja alkohola i duhana.

Fizikalni pregled

Klinički pregled uključuje vizualni pregled usne šupljine,vrata i orofarinksa, palpatorni pregled svih struktura unutar usne šupljine. Palpatorni pregled vrata bitan je zbog limfadenopatije koja sugerira potencijalan karcinom ili kroničnu upalu.

Upozoravajući znakovi

Sljedeći klinički znakovi su posebno važni:

  • Gubitak težine

  • Tvorba na vratu

Interpretacija nalaza

Ne smije se zamijeniti oralni karcinom za benignu leziju. Ukoliko tvorba traje duže od nekoliko tjedana (2 tjedna) liječnik treba biti iznimno oprezan i uputiti pacijenta na baiopsiju.

Dodatne pretrage

Suspektna kandidijaza može se potvrditi kulturom gljivice i pseudohifama u 10% KOH (kalijeva lužina). Lezije za koje se sumnja da su posljedica traume, potrebno je kontrolirati kroz dva tjedna i ukloniti potencijalni uzrok. Biopsiju bi trebalo učiniti za sve lezije koje traju duže od dva tjedna i lezije za koje se ne zna koliko dugo su prisutne.

Liječenje

  • Ovisno o uzroku

Liječenje ovisi o uzroku nastanka izrasline.

Ključne činjenice

  • Većina oralnih izraslina su benigne .

  • Bradavice, infekcija kandidom i perzistentna trauma su najčešći uzroci benignih tvorbi.

  • Uživanje alkohola i duhana je rizični faktor za nastanak oralnog karcinoma.

  • Oralni karcinom je nemoguće dijagnosticirati vizualnim pregledom stoga je biopsija nužna.