Pacijenti mogu tužiti liječnike ako osjećaju da su povrijeđeni. Međutim, za uspješnu medicinsku tužbu zbog medicinske malprakse potreban je dokaz sljedećeg:

• Osigurana skrb bila je ispod uobičajenog standarda skrbi koji bi pružali slični liječnici u sličnim okolnostima.

• Između zdravstvenog stručnjaka i oštećene strane postojao je profesionalni odnos.

• Pacijent je ozlijeđen zbog odstupanja od standarda skrbi.

Zabrinutost zbog tužbi ponekad vrši pritisak na liječnike da djeluju na načine koji nisu nužno u najboljem interesu njihovih pacijenata. Na primjer, liječnici mogu napraviti testove koji nisu jasno medicinski nužni kako bi se izbjegla čak i mala mogućnost da se nešto propusti i time ostavljaju mogućnost za pokretanjem parnice protiv sebe. Ovaj pristup izlaže pacijente rizicima (npr. ionizirajućem zračenju, potrebi za invazivnim i / ili neugodnim testovima za potvrdu lažno pozitivnih rezultata) i troškovima koji nisu opravdani medicinskom koristi. Međutim, takav pristup nije zakonski opravdan, vjerojatno ne štiti od tužbi i obično se smatra pretjeranim i neprimjerenim. Objašnjavanje pacijentima razloga zbog kojih se određeni test ili tretman ne preporučuje i uključivanje pacijenata u zajedničko odlučivanje o njihovoj skrbi obično više zadovoljava pacijente. Najbolja obrana od tužbi za nesavjesno liječenje je pružanje izvrsne zdravstvene skrbi i izgradnja bliskih, povjerljivih, suradničkih odnosa s pacijentima.