Pregled glomerularnih poremećaja

Autor: Navin Jaipaul, MD, MHS
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Karmela Altabas, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Josipa Josipović, dr. med.

Znak glomerularne bolesti je proteinurija, koja je često u nefrotskom rasponu (≥ 3 g / dan).

Glomerularne bolesti se klasificiraju na temelju promjena urina u one koje se najčešće očituju

  • Proetinurija nefrotskog raspona i nefrotski sediment urina (masni cilindri, ovalna masna tijelešca, ali malo stanica ili staničnih cilindara)

  • Hematurija, obično u kombinaciji s proteinurijom (koja može biti nefrotskog ranga); eritrociti su obično dismorfni i često postoje eritrocitni ili miješno stanični cilindri (nefritički sediment urina)

Nefrotski sindrom je nefrotski sediment urina plus edemi i hipoalbuminemija (obično s hiperkolesterolemijom i hipertrigliceridemijom).

Nefritički sindrom je nefritički sediment urina s ili bez hipertenzije, povišenog serumskog kreatinina i oligurijom.

Nekoliko glomerularnih poremećaja se tipično manifestiraju s obilježjima i nefritičkog i nefrotskog sindroma. Ovi poremećaji uključuju, ali nisu ograničeni samo na njih, fibrilarne i imunotaktoidne glomerulopatije, membranoproliferativni glomerulonefritis (GN), i lupus nefritis.

Patofiziologija nefritičkih i nefrotskih poremećaja se bitno razlikuje, ali postoje znatna preklapanja, tako da se različite bolesti mogu javiti s istom kliničkom slikom, a nalaz hematurije ili proteinurije sam po sebi ne predviđa odgovor na terapiju ili prognozu.

Poremećaji imaju tendenciju manifestiranja u različitim dobima (vidi tablicu), Iako ima mnogo preklapanja. Smetnje mogu

Dijagnoza

  • Razina serumskog kreatinina i analiza urina

Sumnja na glomerularnu bolest počinje kada se u sklopu probira ili rutinske obrade otkriju povišene vrijednosti kreatinina u serumu ili patološki nalaz urina (hematurija sa ili bez cilindrurije, proteinurija ili sve navedeno). Već u početku se nastoji razlikovati pretežno nefritičku od pretežno nefrotske slike te utvrditi vjerojatan uzrok prema dobi bolesnika (vidi tablicu), pratećim bolestima ( vidi: Uzroci nefrotskog sindroma) i drugim anamnestičkim podacima (npr. vremenski tijek, sistemske promjene, obiteljska anamneza).

Biopsija bubrega je indicirana kada dijagnoza nije jasna na temelju anamnestičkih podataka ili kada bi histološki nalaz mogao utjecati na izbor liječenja i prognozu (npr. lupusni nefritis).