Autor:
Danielle Campagne, MD
Urednik sekcije:
dr. sc.
Lana Videc Penavić, dr. med.
Prijevod: Ante Gaurina , dr. med.,
Mihaela Marković , dr. med.
Većina iščašenja lakta su stražnja, a posljedica su obično pada na ispruženu ruku.
Stražnje dislokacije lakta su česte; to je druga najčešća dislokacija zglobova nakon dislokacija ramena. Sljedeće ozljede mogu biti udružene s dislokacijom
Stražnje iščašenje lakta
DU CANE MEDICAL IMAGING LTD/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Zglob je obično flektiran pod 45°, olekranon prominira straga prema epikondilima humerusa. Međutim, ovi anatomski odnosi se mogu teško utvrditi zbog oticanja. Klasično,kod pacijenata s dislokacijom lakta prisutno je skraćenje podlaktice te vrlo istaknuti olekranon.
Dijagnostiku čini RTG.
(Vidi također Pregled iščašenja)
Liječenje
Iščašenja lakta:
Kod dislokacija lakta, repozicija se obično provodi dugotrajnom, nježnom trakcijom i korekcijom deformacije nakon što su pacijenti sedirani i dobili analgetike (vidi Kako napraviti repoziciju stražnjeg iščašenja lakta). Obično se koristi sljedeća tehnika:
Pacijent leži u supinacijskom položaju, liječnik flektira lakat do oko 90° i podlakticu postavlja u supinacijski položaj.
Asistent stabilizira gornji dio tijela.
Liječnik obuhvaća ručni zglob te odmjerenom aksijalnom trakcijom na podlakticu, a imajući lakat flektiran i podlakticu u supinacijskom položaju, vrši repoziciju.
Trakcija se nastavlja dok se učini repozicija.
Nakon repozicije, liječnik provjerava stabilnost lakta čineći punu fleksiju i ekstenziju u supinaciji i pronaciji podlaktice. Ovi pokreti trebaju biti bez otpora nakon repozicije. Nakon repozicije, potrebno je napraviti rendgensku snimku kako bismo bili sigurni da nismo previdjeli prijelom.
Zglob je obično imobiliziran (npr. u udlazi) oko 1 tjedan dok bol i otok ne nestanu; zatim započinje aktvni raspon vježbi, a udlaga se nosi oko 2-3 tjedna.
Ključne poruke
Kod pacijenata s dislokacijom lakta prisutno je skraćenje podlaktice te vrlo istaknuti olekranon ;položaj kostiju se može teško odrediti zbog pojave otoka.
Potrebno je učiniti RTG u svrhu dijagnostike.
Potrebno je primijeniti odmjerenu aksijalnu trakciju na podlakticu, s ciljem repozicije, nakon što su pacijenti sedirani i dobili analgetike.
Nakon repozicije, provjerite stabilnost zgloba, postavite imobilizaciju i učinite RTG kako biste provjerili eventualno postojanje prijeloma.