Upala oralne šupljine praćena ulkusima, drugog naziva stomatitis, može biti blaga i lokalizirana ili teška i generalizirana. Uglavnom su bolne.

(Vidi također Procjena stomatološkog pacijenta i Gingivitis.)

Stomatitis uključuje oteklinu i crvenilo sluznice ili diskretne, bolne ulkuse (pojedinačni ili mnogostruki). Rjeđe se javlja kao bjelkaste lezije odnosno u nekim slučajevima sluznica bude potpuno normalna (sindrom pekućih usta) unatoč značajnim simptomima. Simptomi otežavaju uzimanje hrane što dovodi do dehidracije i pothranjenosti. Obično dolazi do sekundarne infekcije, posebno kod imunokompromitiranih pacijenata. Određena stanja su rekurentna.

Stomatitis može biti uzrokovan lokalnom infekcijom, sistemskom bolesti, fizikalnom ili kemijskom iritacijom ili alergijskom reakcijom(vidi tablicu (Uzroci stomatitisa); mnogi slučajevi su idiopatski. S obzirom da normalan protok sline štiti sluznicu od vanjskih utjecaja, kserostomija je predisponirajući faktor za razvoj stomatitisa

najčešći uzročnici uključuju

• Recidivirajući aftozni stomatitis (RAS)—još se naziva i rekurentni aftozni ulkusi (RAU)

• Virusne infekcije, posebno herpes simpleks and herpes zoster

• Infektivne bolesti (Candida albicans i bakterije)

• Trauma

• Duhan ili nadražujuća hrana ili kemikalije

• Kemoterapija i radioterapija

Pregled cijelog organizma traži simptome mogućih uzroka, uključujući kronični proljev i slabost (upalna bolest crijeva, celijakija); genitalne lezije (Behçetova bolest, sifilis); iritacija očiju (Behçetova bolest); gubitak težine, slabost i vrućica (nespecifična kronična bolest).

U dosadašnjoj medicinskoj anamnezi trebalo bi utvrditi poznata stanja koja uzrokuju oralne lezije, uključujući herpes simpleks, Behcetovu bolest, upalnu bolest crijeva i rizične faktore za oralne lezije, uključujući stanje imunokompromitiranog stanja (npr. karcinom, dijabetes, presađivanje organa, upotrebu imunosupresiva , HIV infekcija). Treba utvrditi je li ikad provedena kemoterapija ili radioterapija. Povijest lijekova treba zabilježiti sve nedavne korištene lijekove. Treba zabilježiti povijest upotrebe duhana. Socijalna anamneza treba uključivati seksualni kontakt, posebno oralni seks, nezaštićeni seks i seks s više partnera.

Povremeno su u anamnezi prisutni uzroci (npr. citotoksična kemoterapija; značajno profesionalno izlaganje kemikalijama, dimu ili prašini). Ponavljajuće epizode oralnih lezija povazane s RAS-om, herpes simpleksom, i Behçetovom bolesti. Dijabetes, HIV infekcija ili drugi imunokomprimitirajući faktori, također nedavno korišteni antibiotici trebaju povećati sumnju na Candida infekciju. Nedavna upotreba lijekova (posebno sulfa pripravaka, drugih antibiotika i antiepileptika) trebala bi povećati sumnju na Stevens-Johnsonov sindrom (SJS).

Neki uzroci obično imaju ekstraoralne, nekutane nalaze, od kojih neki upućuju na uzrok. Ponavljajući GI simptomi sugeriraju upalnu bolest crijeva ili celijakiju. Očni simptomi mogu se pojaviti kod Behçetove bolesti i SJS. Genitalne lezije mogu se pojaviti kod Behçetove bolesti i primarnog sifilisa.

Neki uzroci također imaju ekstraorale, kutane nalaze.

Kožne bule upućuju na SJS, pemfigus vulgaris, ili bulozni pemfigoid. Prodrome slabosti, vrućice, konjunktivitisa i generalizirane makularne lezije u obliku mete upućuju na SJS. Pemfigus vulgaris započinje oralnim lezijama, a zatim napreduje do nježnih kožnih bula. Bulozni pemfigoid ima napete bule na koži normalnog izgleda. Nikolski znak je obično pozitivan kod SJS i pemfigusa vulgarisa.

Kožne vezikule su uobičajene za vodene kozice i herpes zoster( vidi: Herpesvirusi). Jednostrane lezije duž dermatoma sugeriraju na herpes zoster. Difuzne, raspršene vezikularne i pustularne lezije u različitim fazama sugeriraju na vodene kozice.

Kawasakijeva bolest obično ima makularni osip, ljuštenje ruku i nogu i konjuktivitis; javlja se kod djece, obično < 5 g. Oralni nalazi uključuju eritem usne i oralne sluznice.

Druge kožne lezije mogu upućivati na eritema multiforme, bolest usta-šake-stopala (nastaje kao posljedica coxsackie virusa) ili sekundarnog sifilisa.

Neki uzročnicii ] imaju izolirane oralne nalaze, uključujući RAS, većinu virusnih infekcija, akutni nekrotizirajući ulcerozni gingivitis, primarni sifilis, gonoreju i Candida.

Lokacija oralnih lezija može pomoći u utvrđivanju uzroka. Interdentalni ulkusi se javljaju s primarnim herpes simpleksom ili akutnim nekrotizirajućim ulceroznim gingivitisom. Lezije na keratiniziranim površinama ukazuju na herpes simplex, RAS ili tjelesne ozljede. Tjelesne ozljede obično imaju nepravilni izgled i pojavljuju se u blizini izbočenja zuba, zubnih nadomjestaka ili tamo gdje ugriz ili greškom zubna četkica mogu ozlijediti sluznicu. Opeklina aspirinom uz zub i opeklina pizzom na nepcu su česte.

Primarna herpes simplex infekcijazaziva višestruke vezikularne lezije na intraoralnoj sluznici i na keratiniziranim i na nekratiniziranim površinama i uvijek uključuje gingivu. Te lezije brzo ulceriraju. Klinička manifestacija se najčešće javlja kod djece. Naknadne reaktivacije (sekundarni herpes simplex, prehlada) obično se javljaju u pubertetu na vermilionu i rijetko na tvrdom nepcu.

Akutni nekrotizirajući ulcerozni gingivitis izaziva jaku upalu i perforirane ulkuse na zubnim papilama i marginalnoj gingivi. Teški oblici zvani noma (gangrenozni stomatitis) mogu prouzrokovati razaranje tkiva pune debljine (ponekad uključuje usne ili obraz), obično kod oslabljenog ili neuhranjenog pacijenta. Počinje kao gingivalni, bukalni ili palatalni (medijalni letalni granulom) čir koji postaje nekrotičan i brzo se širi. Može doći do otpadanja tkiva.

Izolirana oralna gonoreja vrlo rijetko uzrokuje goruće ulkuse i eritem gingive i jezika, dok puno češće uzrokuje faringitis. Kod primarnog sifilisa čankiri se mogu pojaviti u ustima. Tercijarni sifilis može uzrokovati oralnu gumu ili generalizirani glositis i atrofiju sluznice. Čest znak da HIV postaje AIDS je dlakava leukoplakija(okomite bijele linije na bočnoj granici jezika).

C. albicans i srodne vrste, koje su normalna oralna flora, mogu nabujati kod ljudi koji su uzimali antibiotike ili kortikosteroide ili koji su oslabljeni, poput bolesnika sa AIDS-om. C. albicans može uzrokovati bjelkaste plakove nalik na plijesni koji prilikom brisanja ostavljaju erozije. Ponekad se pojavljuju samo ravna, eritematozna područja (erozivni oblik Candida).

Ako se stomatitis ponavlja,rade se virusne i bakterijske kulture, CBC, željezo u serumu, feritin, vitamin B₁₂, folati, cink i endomizijska antitjela. Biopsija na periferiji normalnog i abnormalnog tkiva može se izvršiti za trajne lezije koje nemaju jasnu etiologiju.

Plansko uklanjanje hrane iz prehrane može biti korisno, kao i promjena marki pasta za zube, žvakaćih guma ili sredstva za ispiranje usta.

• Ispiranje lidokainom

• Otopina sukralfata sa aluminijem-magnezijem kao antacid

2-minutno ispiranje s 15 ml (1 žlica) 2% viskoznim lidokainom q 3 h prn; pacijent ispljune nakon ispiranja (bez ispiranja vodom i gutanjem, osim ako je uključeno ždrijelo). Može se pripremiti umirujući premaz sa sukralfatom (1 g tablete otopljene u 15 ml vode) plus 30 ml aluminij-magnezijevog tekućeg antacida; pacijent treba isprati s gutanjem ili bez njega. Mnoge ustanove i ljekarne imaju svoju varijaciju ove formule (Magične vodice za usta), koja ponekad sadrži i antihistaminike.

Ako je liječnik siguran da upala nije uzrokovana infektivnim organizmom, pacijent može

• Ispirati i grgljati nakon jela s deksametazon eliksirom 0,5 mg / 5 ml (1 žličica)

• Nanijeti pastu od 0,1% triamcinolona u oralni emolient

• Vrhom prsta nanijeti amlexanox preko ulceriranog područja

Kemijsko i fizičko kauteriziranje može ublažiti bol kod lokaliziranih lezija. Štapići srebrovog nitrata nisu učinkoviti kao pulsni defokusirani CO₂ laseri niske snage (2-3-watt), nakon čega je ublažavanje boli trenutno, a lezije se obično ne ponavljaju lokalno.