Planocelularni karcinom je zloćudni tumor epidermalnih keratinocita koji prodire u dermis, a obično nastaje na područjima izloženim suncu. Lokalno može uzrokovati opsežno razaranje, a u uznapredovalom stadiju mogu se razviti metastaze. Dijagnoza se postavlja biopsijom. Liječenje ovisi o karakteristikama tumora, a uključuje kiretažu i elektrodesikaciju, kiruršku eksciziju, kriokirurgiju ili ponekad zračenje.
(Vidi također Pregled raka kože.)
Planocelularni karcinom drugi je najčešći tip kožnog karcinoma nakon bazocelularnog karcinoma, s 1,8 milijuna slučajeva godišnje u SAD-u i 15000 smrtnih slučajeva (1). Može se razviti u normalnom tkivu, iz prethodne aktiničke keratoze, u području leukoplakije ili ožiljku od opekline. Osobe svjetlije puti mnogo su sklonije planocelularnom karcinomu nego osobe tamnije puti.
Literatura
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi planocelularnog karcinoma
Klinička slika je raznolika. Svaka promjena na koži izloženoj suncu koja ne zacjeljuje je sumnjiva. Tumor može započeti kao crvena papula ili plak s ljuskama ili krustom na površini te zatim postati nodularan ili hiperkeratotičan, ponekad s bradavičastom površinom. U nekim slučajevima veći dio promjene može ležati ispod razine okolne kože. U konačnici tumor ulcerira i prodire u podležeće tkivo.
Manifestacije planocelularnog karcinomaPlanocelularni karcinom
Planocelularni karcinom ima iznimno varijabilan izgled; svaka lezija koja ne cijeli na suncu izloženom dijelu kože treba biti suspektna. Može uzrokovati jaku lokalnu destrukciju tkiva i može metastazirati u uznapredovalim stadijima.
Sliku ustupio Thomas Habif, MD.
Planocelularni karcinom (plak na ekstremitetu)
Ovaj eritematozni nepravilni plak na ekstremitetu je histološki dokazan planocelularni karcinom.
© Springer Science+Business Media
Planocelularni karcinom (uška)
Izgled planocelularnog karcinoma je varijabilan. Ove hiperpigmentirane ljuskave lezije na uški histološki su dijagnosticirane kao planocelularni karcinom.
DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Planocelularni karcinom (usna)
Ovaj karcinom skvamoznih stanica na usnici jako je keratiniziran; nisu svi karcinomi skvamoznih stanica usne tako visoko keratinizirani.
Sliku ustupio Gregory L. Wells, MD.
Dijagnoza
Dijagnoza planocelularnog karcinoma
Biopsija je od osnovne važnosti.
Diferencijalna dijagnoza
Diferencijalna dijagnoza varira ovisno o izgledu promjene.
Ulkuse koji ne zacjeljuju treba razlikovati od pyoderme gangrenosum i venskog ulkusa.
Nodularne i hiperkeratotične promjene treba razlikovati od keratoakantoma (koji se također smatra karcinomom pločastih stanica) i obične bradavice.
Ljuskave plakove treba razlikovati od bazocelularnog karcinoma, aktiničke keratoze, obične bradavice, seborejične keratoze, psorijaze i numularnog dermatitisa (numularnog ekcema).
Prognoza
Prognoza planocelularnog karcinoma
Kod malih promjena koje su rano i primjereno odstranjene prognoza je izvrsna. Regionalne i udaljene metastaze su rijetke, ali mogu nastati, osobito kod slabo diferenciranih tumora. Osobine agresivnijih tumora uključuju
Otprilike jedna trećina karcinoma jezika ili sluznice metastazirala je prije postavljanja dijagnoze (vidi Oralni planocelularni karcinom).
U kasnijim stadijima bolesti često je potrebna opsežna operacija, a vjerojatnost metastaziranja je puno veća. U početku dolazi do širenja u susjednu kožu i regionalne limfne čvorove, a kasnije u obližnje organe. Karcinomi koji se javljaju u blizini ušiju, vermiliona usnica, u ožiljcima ili s perineuralnom invazijom imaju veću vjerojatnost metastaziranja. Sveukupno 5-godišnje preživljenje bolesnika s metastatskom bolesti iznosi 34% unatoč liječenju.
Liječenje
Liječenje planocelularnog karcinoma
Liječenje planocelularnog karcinoma je slično kao kod bazocelularnog karcinoma, a uključuje kiretažu i elektrodesikaciju, kiruršku eksciziju, kriokirurgiju, lokalnu kemoterapiju (imikvimod ili 5-fluorouracil) i fotodinamsku terapiju i, ponekad, radioterapiju. U usporedbi s bazocelularnim karcinomom, liječenju i praćenju planocelularnog karcinoma mora se posvetiti posebna pažnja zbog veće mogućnosti nastanka metastaza.
Planocelularni karcinom na usnici ili drugom spoju kože i sluznice treba ekscidirati; u nekim slučajevima teško je postići izlječenje.
Velike tumore i recidive treba agresivno liječiti Mohsovim mikroskopski nadziranim operativnim zahvatom kojim se rubovi tkiva progresivno odstranjuju sve dok uzorak više ne sadrži tumor (što se određuje mikroskopskom pretragom tijekom operacije) ili operacijom i zračenjem. Karcinomi s perineuralnom invazijom su agresivni te nakon operativnog zahvata treba uzeti u obzir radioterapiju.
Metastatska bolest može se liječiti zračenjem ukoliko se metastaze mogu utvrditi i izolirane su. Diseminirana bolest ne odgovara dobro na kemoterapiju. Za inoperabilnu uznapredovalu ili metastatsku bolest nove mogućnosti liječenja su inhibitori receptora programirane stanične smrti 1 (PD-1) (npr. cemiplimab, pembrolizumab).
Prevencija
Prevencija planocelularnog karcinoma
Smatra se da su planocelularni karcinomi povezani s izloženošću ultraljubičastom (UV) zračenju te se preporuča niz mjera za ograničavanje izloženosti.
izbjegavanje sunca: boravak u hladu, izbjegavanje aktivnosti na otvorenom između 10 h ujutro i 4 h popodne (kada su sunčeve zrake najjače) te izbjegavanje sunčanja i korištenja solarija
korištenje zaštitne odjeće: košulje dugih rukava, hlače i šeširi širokog oboda
upotreba krema za sunčanje: najmanje faktor zaštite od sunca (SPF) 30 sa širokim spektrom UVA/UVB zaštite, koristiti prema uputama (tj. primijeniti svaka 2 sata i nakon plivanja ili znojenja); ali ne u svrhu produljenog izlaganja suncu
Ključne informacije
Zbog učestalosti i izrazito raznolike kliničke slike, kod svake promjene na koži izloženoj suncu koja ne zacjeljuje treba posumnjati na planocelularni karcinom.
Rijetko metastazira, češće u slučajevima kada je zahvaćena sluznica jezika i ostale sluznice, kod karcinoma s perineuralnom invazijom, karcinoma koji se javljaju u blizini ušiju, vermiliona usnica ili u ožiljcima.
Liječenje uključuje lokalno destruktivne metode, pomekad uz radioterapiju (npr. za velike tumore, recidivirajuće ili one s perineuralnom invazijom).
Inhibitori PD-1 kao što su cemiplimab i pembrolizumab mogu biti korisni u bolesnika s uznapredovalom ili metastatskom bolešću.