Iznenadni gubitak sluha je umjeren do težak zamjedbeni gubitak sluha koji se razvija naglo, u roku od nekoliko sati ili se primjećuje odmah po buđenju. Učestalost je 1/5000 do 1 / 10.000 ljudi svake godine. Početni gubitak sluha je obično unilateralan (osim ako je uzrokovan lijekovima), a može biti blag do težak. Često je praćen šumom u ušima, a nekad i vrtoglavicom i/ili mučninom.
Uzroci iznenadnog gubitka sluha su različiti od uzroka kroničnog gubitka sluha. Obrada treba biti učinjena hitno. (1).
(Vidi također Gubitak sluha.)
Literatura
-
1. Stachler RJ, Chandrasekhar SS, Archer SM, et alStachler RJ, Chandrasekhar SS, Archer SM, et al: Clinical practice guideline: Sudden hearing loss. Otolarvngol Head NeckSurg 146 (3 Suppl): S1-35 2012. doi: 10.1177/0194599812436449.
Etiologija
Uobičajene karakteristike iznenadnog gubitka sluha su:
-
Mnogi slučajevi (vidi tablicu) su idiopatski.
-
Neki se javljaju uz očite uzročne čimbenike.
-
Neki predstavljaju početnu manifestaciju određenog poremećaja.
idiopatska: brojne teorije za koje postoje neki dokazi iako uglavnom nepotpuni i kontradiktorni. Najizglednije pretpostavke uključuju virusne infekcije (posebno herpes simplex), autoimune poremećaje te akutnu mikrovaskularnu okluziju.
Očiti uzročnici: neki uzroci naglog gubitka sluha su očigledni.
-
Zatvorena ozljeda glave s prijelomom temporalne kosti ili teškom kontuzijom koja zahvaća pužnicu može uzrokovati nagli gubitak sluha.
-
Velike promjene atmosferskog tlaka
ili teški tjelesni napori poput podizanja tereta mogu izazvati perilimfatičnu fistulu između srednjeg i unutarnjeg uha uzrokujući izražene simptome. Perillimfatična fistula može također biti kongenitalna; do gubitka sluha može doći spontano ili nakon traume ili znatne promjene tlaka.
-
Ototoksični lijekovi
mogu izazvati gubitak sluha unutar jednog dana, osobito kod predoziranja (bilo prilikom sistemske primjene ili lokalnog nanošenja na veliku površinu rane, npr. kod opeklina). Postoji rijedak genetski poremećaj koji se prenosi preko mitohondrija koji povećava osjetljivost na ototoksičnost aminoglikozida.
-
Neke infekcije mogu uzrokovati iznenadni gubitak sluha tijekom ili neposredno nakon akutne bolesti. Česti uzroci su bakterijski meningitis, Lymska bolest i mnoge virusne infekcije koje zahvaćaju pužnicu (ponekad i vestibularni aparat). Najčešći virusni uzročnici u razvijenom svijetu su zaušnjaci i herpes. Ospice vrlo rijetko uzrokuju gubitak sluha jer je većina stanovništva cijepljena.
Okultni poremećaji: Iznenadni gubitak sluha rijetko može biti izolirana prva manifestacija nekih bolesti koje obično imaju druge početne simptome. Na primjer, iznenadni gubitak sluha rijetko može biti prvi manifestacija akustičnog neurinoma, multiple skleroze, Meniereove bolesti ili moždanog udara koji zahvaća mali mozak. Reaktivacija sifilisa u HIV-om zaraženih bolesnika rijetko može uzrokovati iznenadni gubitak sluha.
Coganov sindrom rijetka je autoimuna reakcija usmjerena protiv nepoznatog zajedničkog autoantigena u rožnici i unutarnjem uhu; kod > 50% bolesnika početni su simptomi audiovestibularnog sustava. Oko 10 do 30% bolesnika ima također teški sistemski vaskulitis koji može uključivati i po život opasni aortitis.
Neki vaskularni poremećaji mogu uzrokovati gubitak sluha koji može biti i akutan. Hematološki poremećaji, kao što su Waldenströmova makroglobulinemija, bolest srpastih stanica, te neki oblici leukemije, rijetko mogu uzrokovati iznenadni gubitak sluha.
Neki uzroci iznenadne nagluhosti
Procjena
Obrada se sastoji od utvrđivanja gubitka sluha i njegove kvantifikacije te određivanja etiologije (osobito reverzibilnih uzroka).
Anamneza
Povijest bolesti treba potvrditi da je gubitak sluha iznenadan, a ne kroničan. Također treba zabilježiti je li igubitak jednostran ili obostran te postoji li nedavno izlaganje mogućem uzročnom čimbeniku (npr ozljede glave, barotrauma [osobito tijekom ronjenja], zarazne bolesti). Važni popratni simptomi uključuju druge otološke simptome (npr, šum u ušima, curenje uha), vestibularne simptome (npr dezorijentacija u mraku, vrtoglavica) i druge neurološke simptome (npr, glavobolja, slabost ili asimetrija lica, nenormalan osjećaj okusa) ,
Sistemskim pregledom treba provjeriti simptome mogućih uzroka ( npr. prolazni migratorni neurološki deficiti u multiploj sklerozi ili iritacija očiju i crvenilo u Coganovom sindromu).
Anamneza treba uključiti podatke o poznatom HIV-u ili sifilisu i rizičnim čimbenicima za njih (npr, više seksualnih partnera, nezaštićeni seksualni odnos). Obiteljska anamneza treba sadržavati podatke o bliskim rođacima s gubitkom sluha (može ukazivati na kongenitalnu fistuku). Anamnestički podaci uključuju podatke o trenutnom ili prethodnom korištenju ototoksičnih lijekova te o mogućoj bubrežnoj insuficijenciji.
Fizikalni pregled:
fokus na pregledu uha i testiranju sluha te na neurološkom pregledu.
pregled bubnjića kako bi se isključila perforacija, curenje uha ili druga oštećenja. Tijekom neurološkog pregleda, pažnju treba posvetiti kranijalnim živcima (osobito 5., 7. i 8.), te vestibularnoj i cerebelarnoj funkciji jer se abnormalnosti u ovim područjima često pojavljuju uz tumore moždanog debla i pontocerebelarnog kuta.
Prilikom Weberova i Rinneova testa rabi se glazbena ugađalica kako bi se razlikovao provodni od zamjedbenog gubitka sluha.
Osim toga provjerava se ev. crvenilo očiju i fotofobija (moguć Coganov sindrom), a koža se pregledava kako bi se isključio osip (npr virusna infekcija, sifilis).
Upozoravajući znakovi
Nalazi od posebne važnosti su
-
abnormalnosti kranijalnih živaca (osim oštećenja sluha)
-
značajne asimetrije u razumijevanju govora između 2 uha
-
drugi neurološki simptomi i znakovi (npr motorna slabost, afazija, Hornerov sindrom, abnormalnost osjeta)
Interpretacija nalaza
Traumatski, ototoksični i neki infektivni uzroci često su klinički očiti. Bolesnik s perilimfatičnom fistulom može u trenutku njezinog nastajanja čuti eksplozivan zvuk u zahvaćenom uhu te imati vrtoglavicu, nistagmus i šum.
Žarišne neurološke abnormalnosti su od posebne važnosti. 5. i/ili 7. kranijalni živac često su ošećeni u tumorima koji zahvaćaju 8. kranijalni živac pa gubitak osjeta lica i slab zagrizi (5.) te hemifacijalna slabost i abnormalnosti okusa (7.) ukazuju na lezije u tom područje.
Fluktuirajući jednostrani gubitak sluha popraćen osjećajem punoće u uhu te šumom i vrtoglavicom i sugerira Meniereovu bolest. Sustavni simptomi koji ukazuju na upalu (npr povišena temperatura, osip, bolovi u zglobovima, mukozne lezije) mogu upućivati na infekciju ili autoimune bolesti.
Testiranje
Treba učiniti audiogram. Osim ako je uzrok očito infekcija ili uzimanje ototoksičnih lijekova, većina liječnika preporuča MR s gandolinij kontrastom, pogotovo u slučaju jednostranog oštećenja. Kod bolesnika s akutnom traumom također treba učiniti MRI. Na perilimfatičnu fistulu obično se sumnja na temelju uzročnog događaja (primjerice, prekomjerno naprezanje, barotrauma), a testiranje se može obaviti uz korištenje pozitivnog tlaka kojim se evociraju očni pokreti (nistagmus). CT temporalnih kostiju obično se provodi kako bi se provjerile koštane karakteristike unutarnjeg uha, a može pomoći u dijagnostici kongenitalnih abnormalnosti (npr uvećani vestibularni vod), fraktura temporalne kosti uzrokovanih traumom ili erozivnih procesa (npr kolesteatom).
Kod pacijenata koji imaju faktore rizika za određene uzročnike ili simptome koji upućuju na uzrok treba provesti odgovarajuće testove na temelju kliničke procjene (primjerice, serološki testovi za moguće infekcije HIV-om ili sifilisa, CBC i koagulacijski profil za hematološke poremećaje, ESR i antinuklearnih antitijela za vaskulitis).
Liječenje
Liječenje iznenadnog gubitka sluha fokusira se na liječenje uzroka kada je poznat. Fistule se liječe operativno ako se simptomi ne povlače nakon mirovanja.
U slučajevima virusne i idiopatske etiologije, gubitak sluha se u oko 50% bolesnika popravlja sve do normalne razine, dok kod ostalih uglavnom dolazi do djelomičnog oporavka.
U bolesnika čiji se sluh popravi, do toga obično dolazi u roku 10 do 14 dana.
Oporavak od oštećenja uzrokovanog ototoksičnim lijekom uvelike ovisi o vrsti lijeka i dozi. Kod nekih lijekova (npr aspirin, diuretici) sluh se oporavlja u roku od 24 sata, dok neki lijekovi (antibiotici, kemoterapija) često uzrokuju trajni gubitak sluha ako su prekoračene sigurne doze.
U bolesnika s idiopatskim gubitkom sluha mnogi kliničari empirijski daju glukokortikoide (tipično prednison 80 mg / kg oralno jednom dnevno tijekom 7 do 14 dana, nakon čega se doza postupno ukida kroz 5 dana. Glukokortikoidi se mogu dati oralno i / ili intratimpanalno putem injekcije. Izravnom intratimpanalnom primjenom izbjegavaju se sustavne nuspojave oralnih glukokortikoida, a čini se da je jednako učinkovita osim u teškom (> 90 decibela) gubitku sluha. Postoje podaci koji pokazuju da je korištenje i oralne i intratimpanalne primjene steroide zajedno dovodi do boljih rezultata nego pojedinačno korištenje bilo kojeg od ova 2 načina. Iako liječnici često daju antivirusne lijekove učinkovite protiv herpes simplex virusa (npr valaciklovir, famciklovir) podaci pokazuju da takvi lijekovi ne utječu na ishod sluha. Postoje neki ograničeni podaci koji sugeriraju da hiperbarična terapija kisikom može biti korisna u idiopatskom iznenadnom gubitku sluha.
Ključne poruke
-
Mnogi slučajevi su idiopatski.
-
Neki slučajevi imaju očigledan uzrok (npr teška trauma, akutne infekcije, lijekovi).
-
Vrlo malo slučajeva predstavlja neobičnu manifestacije nekih poremećaja koji se mogu liječiti.
Više informacija