Anorektalni apsces je lokalizirana nakupina gnoja u perirektalnim prostorima. Apsces obično nastaje u analnoj kripti. Simptomi su bol i oticanje. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom, a kod dubljih apscesa CT ili MR prikazom. Liječenje se provodi kirurškom drenažom.
(Vidi također Procjena anorektalnih poremećaja.)
Apsces može biti smješten na različitim mjestima koja okružuju rektum i može biti površinski ili duboki. Perianalni apsces je površinski i usmjeren prema koži. Ishiorektalni apsces je dublji i širi se kroz sfinkter u ishiorektalni prostor ispod levatora ani; apsces može penetrirati i na kontralateralnu stranu, stvarajući ''potkovasti'' apsces. Apsces iznad levatora ani (npr. supralevatorni apsces) je uistinu dubok i može se proširiti na peritoneum ili abdominalne organe; ovakav apsces često je rezultat divertikulitisa ili upalne bolesti zdjelice. Crohnova bolest (posebno ako zahvaća i kolon), ponekad uzrokuje anorektalni apsces. Obično nastaje miješana infekcija u kojoj su prevladavajući uzročnici Escherichia coli, Proteus vulgaris, Bacteroides bakterioidi, streptokoki i stafilokoki.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi anorektalnog apscesa
Površni apscesi mogu biti vrlo bolni; perianalno oticanje, crvenilo, i osjetljivost su karakteristični. Povišena tjelesna temperatura je rijetka.
Apscesi smješteni dublje mogu biti manje bolni, ali uzrokuju toksične simptome (npr. povišenu tjelesnu temperaturu, zimicu, slabost). Ne moraju postojati perianalni znakovi, ali se digitorektalnim pregledom otkriva bolna osjetljivost, fluktuirajuće oticanje rektalne stijenke. Pelvirektalni apscesi smješteni visoko mogu uzrokovati bol u donjem dijelu trbuha i povišenu tjelesnu temperaturu bez rektalnih simptoma. Ponekad je povišena tjelesna temperatura jedini simptom.
Dijagnoza
Dijagnoza anorektalnih poremećaja
Bolesnici koji imaju vidljiv kožni apsces, normalan digitorektalni pregled i odsutnost znakova sistemske bolesti ne zahtijevaju snimanje. CT je koristan kada se sumnja na duboki apsces ili Chronovu bolest. Viši (supralevatorski) apscesi zahtijevaju pregled CT-om kako bi se utvrdio intraabdominalni izvor zaraze. Bolesnici koji imaju bilo kakve nalaze koji upućuju na dublji apsces ili perianalni kompleks Crohnove bolesti trebaju imati pregled pod anestezijom u trenutku drenaže.
Liječenje
Liječenje anorektalnih poremećaja
(See also the American Society of Colon and Rectal Surgeons' clinical practice guideline for the management of anorectal abscess, fistula-in-ano, and rectovaginal fistula.)
Neophodna je žurna incizija uz odgovarajuću drenažu i ne treba čekati da se apsces otvori prema van. Mnogi apscesi se mogu drenirati ambulantno; dublji apscesi mogu zahtijevati drenažu u operacijskoj dvorani. Bolesnici sa povišenom tjelesnom temperaturom, imunokompromitirani ili dijabetesom te oni s značajnim celulitisom trebaju primiti antibiotike (primjerice ciprofloksacin 500 mg iv svakih 12 h i metronidazol 500 mg IV svakih 8 sati, ampicilin / sulbaktam 1,5 g IV svakih 8 h). Bolesnici s apsolutnom neutropenijom (< 1000/mcL [1 × 109/L]) treba liječiti samo antibioticima. Antibiotici nisu indicirani za zdrave bolesnike s površinskim apscesima. Katkada nakon drenaže može nastati tvrdokorna anorektalna fistula.
Ključne poruke
-
Anorektalni apscesi mogu biti površni ili duboki.
-
Površni apscesi mogu biti klinički dijagnosticirani i drenirani ambulantno ili u hitnom odjelu.
-
Duboki apscesi često zahtijevaju snimanje CT-om i obično se moraju drenirati u operacijskoj sali.
-
Imunokompromitirani bolesnici, dijabetičari i oni s proširenim celulitisom trebaju dobiti antibiotike.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.