Autor:
Julie S. Moldenhauer, MD
Urednik sekcije:
prim.
Boris Ujević, dr. med.
Prijevod:
Marko Dragić, dr. med.
Pijelonefritis jest bakterijska infekcija bubrežnog parenhima.
Pijelonefritis se može razviti nakon poroda ako bakterije ascendiraju iz mjehura. Infekcija može započeti kao asimptomatska bakteriurija tijekom trudnoće i ponekad je povezana s kateterizacijom mokraćnog mjehura u svrhu pražnjenja mjehura tijekom i nakon poroda. Uzročnik je obično jedan od oblika koliformnih bakterija (npr. Escherichia coli).
Simptomi uključuju vrućicu, lumbalnu bol, opću malaksalost i ponekad bolno mokrenje.
Dijagnoza
postpartalnog pijelonefritisa
Dijagnoza pijelonefritisa postavlja se na osnovi kliničkog pregleda (pozitivna lumbalna sukusija) i nalazima sedimenta urina i urinokulture.
Liječenje
postpartalnog pijelonefritisa
Liječenje započinje ceftriaksonom u dozi od 1 do 2 g IV svakih 12 do 24 h ili ampicilinom u dozi od 1 g IV svakih 6 h uz gentamicin u dozi od 1,5 mg/kg IV svakih 8 h sve dok žena ne bude afebrilna tijekom 48 h.
Potrebno je odrediti osjetljivost uzročnika iz urinokulture. Liječenje se prilagođava antibiogramu i nastavlja do ukupno 7 do 14 dana. Oralni antibiotici koriste se nakon dobrog odgovora na inicijalnu parenteralnu terapiju.
Ženama treba savjetovati da piju velike količine tekućine.
Urinokulturu treba ponoviti 6 do 8 tjedana nakon poroda kako bi se potvrdilo izlječenje. Kod svih žena s opetovanim pijelonefritisima tijekom ili nakon trudnoće, trebalo bi razmotriti izvođenje CT–a s kontrastom kako bi se potražilo kamence ili prirođene malformacije. Od slikovnih metoda tijekom trudnoće prvi izbor je UZV, a nakon poroda CT s kontrastom.