Naziv arbovirus (virus koji se prenosi atropodima) se odnosi na bilo koji virus se prenosi na ljude i/ ili druge kralježnjake određenom vrstom člankonožaca (artropoda), uglavnom insekata (muha ili komaraca) i paučnjaka (krpelja) koji se hrane krvlju.

Chikungunya bolest

Ovo je akutna febrilna bolest nakon koje slijedi kronični poliartritis koji može potrajati mjesecima ili godinama. Smrt je vrlo rijetka.

Chikungunya bolest prenose Aedes komarci i česta je u Africi, Indiji, Pakistanu, Nepalu, Guamu, jugoistočnoj Aziji, Novoj Gvineji, Kini, Meksiku, Južnoj i Srednjoj Americi, Karipskim otocima, Indijskom oceanu i Pacifiku, te ograničenim područjima Europe. Lokalni prijenos je identificiran na Floridi, Puerto Rico, i Djevičanskim otocima.

Prevencija Chikungunya bolesti uključuje izbjegavanje uboda komaraca. Djelotvorno cjepivo ne postoji.

Mayaro bolest

Ova volest slična dengi se prenosi komarcima. Česta je u Brazilu i Boliviji, a noviji slučaj u Trinidadu i sumnja na Haiti sugeriraju da postoji mogućnost širenja na druga područja u Americi koja imaju veliku populaciju Aedes aegypti.. Virus Mayaro je alfavirus iz obitelji Togavirusa.

Prevencija Mayaro bolesti uključuje izbjegavanje uboda komaraca. Djelotvorno cjepivo ne postoji.

Oropouche vrućica

Oropouche virus (OROV) je bunyavirus iz skupine Simbu.

Oropouche virus se prenosi na ljude putem Culicoides paraensis, vrste grizućih mušica (malih letećih insekata) prisutnih u Južnoj i Srednjoj Americi te na Karibima.

Prijenos Oropouche virusa odvija se u 2 ciklusa:

• Divlji

• Urbano-epidemijski

U divljem ciklusu, rezervoar za Oropouche viruse su divlje životinje (npr. primati, ljenjivci, određeni člankonošci). U urbanom epidemijskom ciklusu, ljudi su glavni rezervoar, a ciklus infekcije uključuje prijenos s čovjeka na čovjeka putem mušica kao vektora.

Oropouche virus se približava većim gradovima u Brazilu, a neki dužnosnici javnog zdravstva smatraju da virus ima veliki epidemijski potencijal u cijelom području u kojem se pojavljuje. Svjetka zdravstvena organizacija preporuča da se Oropouche virus infekcija prepozna u diferencijalnoj dijagnozi s drugim arbovirusnim infekcijama(npr, chikungunya , denge, žuta groznica, Zika) (1).

U ljudi, Oropouche virusna vrućica naliči dengi, uzrokujući akutnu vrućicu i infekciju koja može dovesti do meningitisa i meningoencefalitisa.

Liječenje je suportivno

Djelotvorno cjepivo ne postoji. Prevencija Mayaro bolesti uključuje izbjegavanje ugriza komaraca.

Krpeljni meningoencefalitis

Krpeljni meningoencefalitis (KME) uzrokovan je flavivirusom koji ima 3 podtipa, europski, sibirski i dalekoistočni.

Krpeljni meningoencefalitis se prenosi na ljude u žarišnim područjima koja se protežu od istočne Francuske do sjevernog Japana ugrizom zaraženih krpelja, Ixodes ricinus u Europi i Ixodes persulcatus u Sibiru i na Dalekom istoku. Krpelji su i vektor i rezervoar virusa, a mali glodavci su primarni amplificirajući domaćin. Krpeljni meningoencefalitis se također može dobiti konzumiranjem nepasteriziranih mliječnih proizvoda (kao što su mlijeko i sir) od zaraženih koza, ovaca ili krava.

Slučajevi se javljaju od ranog proljeća do kraja ljeta kada su krpelji najaktivniji. U početku se javlja bolest slična gripi; bolest se obično povuče za tjedan dana, ali 30% bolesnika razvije teže simptome (npr meningitis, meningoencefalitis). Učestalost je najveća i ozbiljnost bolesti najteža kod ljudi starijih od 50 godina.

Krpeljni meningoencefalitis nije bolest od nacionalnog značaja u SAD-u; međutim, CDC izvješćuje da se 5 slučajeva KME-a dogodilo među američkim putnicima u Europu i Kinu od 2000. do 2011. (1).

Na krpeljni meningoencefalitis treba posumnjati u putnika sa sljedećim značajkama:

• Nespecifičnom febrilnom bolesti koja napreduje u neuroinvazivnu bolest unutar 4 tjedna nakon dolaska s endemičnog područja

• Rizik izloženosti krpeljima

Dijagnoza krpeljnog meingoencefalitisa obično se serološki utvrđuje otkrivanjem specifičnih IgM protutijela u krvi ili likvoru, koji se obično pojavljuju tek nakon pojave neuroloških manifestacija. Virus krpeljnog meningoencefalitisa se ponekad može otkriti u serumu izolacijom virusa ili PCR-om s reverznom transkriptazom (RT-PCR) ranije u tijeku bolesti prije nego što se pojave titri antitijela.

Kao i kod drugih virusnih meningoencefalisa, liječenje je suportivno.

Iako u SAD-u nema licenciranih ili dostupnih cjepiva protiv krpeljnog meningoencefalitisa , u Rusiji, Europi i Kanadi postoji nekoliko učinkovitih inaktiviranih cjepiva. Cijepljenje se preporučuje osobama koje rade na otvorenom ili se bave rekreacijskim aktivnostima na endemskim područjima i izložene su riziku od izlaganja krpeljima.

Powassan virus

U SAD-u, krpeljni meningoencefalitis je uzrokovan većinom Powassan virusom, flavivirusom koji je antigenski povezan s West Nile virusom, St. Louis encefalitis virusom, i virusima krpeljnog meningoencefalitisa . Powassan virus infekcije su prijavljene prvenstveno u sjeveroistočnim državama i području Velikih jezera. Powassan virus infekcije kod ljudi također su zabilježene u jugoistočnoj Kanadi i Rusiji (jugoistočni Sibir, sjeveroistočno od Vladivostoka).

U SAD-u postoje 2 tipa Powassan virusa, oba povezana s bolesti u ljudi:

• Linija 1 Powassan virus: Povezana s Ixodes cookei ili Ixodes marxi krpeljima

• Linija 2 Powassan virus (ponekad se naziva virus jelenskih krpelja): Povezan s Ixodes scapularis krpeljima, istim krpeljima kojima se šire Lajmska bolest, anaplazmoza, i babezioza

Infekcija 2. linijom Powassan virus je vjerojatnija od infekcije 1. linijom jer I. cookei krpelji rijetko grizu ljude.

The time an infected tick must be attached to transmit Powassan virus is probably much shorter (15 minutes) than that needed for Lyme disease (24 to 48 hours) (3).

Iako rijedak, čini se da se broj Powassan virus encefalitisa povećava od 2009. godine (9). U SAD-u je od 2007. do 2016. prijavljeno ukupno 98 slučajeva infekcije Powassan virus bolesti (5); većina (88) je imala neurološku bolest, što je rezultiralo s 11 smrtnih slučajeva. Slučajevi se javljauu u kasno proljeće do sredine jeseni, kada su krpelji najaktivniji. (4).

U prijavljenim slučajevima infekcije Powassan virusom, neurološke posljedice su bile uobičajene, a stopa smrtnosti bolesnika bila je visoka (do 10-15%). Ovaj visoki morbiditet i smrtnost mogu biti posljedica pristranosti pri izvješćivanju jer je poznato da je seropozitivnost u endemskim regijama mnogo češća od prijavljenih slučajeva, što ukazuje na veće stope asimptomatske infekcije.

Infekciju Powassan virusom treba razmotriti u bolesnika s encefalitisom, pogotovo kada bolesnik ima povijest ugriza krpelja ili provodi puno vremena na otvorenom i živi u ili je nedavno putovao u neko endemsko područje. Dijagnoza je slična dijagnozi krpeljni meningoencefalitis, sa serološkim testovima za otkrivanje specifičnih IgG protutijela na Powassan virus u serumu ili likvoru i potvrdnim testom neutralizacije protutijela u akutnom i konvalescentnom uzorku u državnim laboratorijima za javno zdravstvo ili CDC-u.

Ne postoji cjepivo za Powassan virus infekciju. Cjepivo za krpeljni meningoencefalitis dostupno izvan SAD-a usmjereno je protiv različitih flavivirusa i, kada je jedno od ovih krpeljni meningoencefalitis cjepiva testirano na miševima, nije dokazano da je zaštitno protiv Powassan virus-a.

Osobe pod rizikom trebaju koristiti osobne zaštitne mjere za spriječavanje ugriza krpelja.

Ostali virusi koji se prenose krpeljima

Ostali virusi u SAD-u

• Bourbon virus: Ovaj virus je izoliran od jednog bolesnika koji je umro s multiorganskim zatajenjem u okrugu Bourbon, Kansas. Ograničen broj slučajeva prijavljen je u južnom i srednjem zapadu SAD-a.

• Heartland virus: Od 2018 prijavljeno je vise od 50 slučajeva bolesti uzrokovane ovim virusom u srednjemzapadu i južnom SAD-u (5). Infekcija je obično samoograničavajuća, nespecifična febrilna bolest, koju može pratiti leukopenija. Može biti prisutna i trombocitopenija, a jetrene transferaze mogu biti povišene. Jedan je pacijent umro.

• Virus Colorado krpeljne vrućice (koltivirus): Colorado krpeljna vrućica je dijagnosticirana u područjima zapadnog SAD-a i Kanade koji su 4000 do 10.000 metara iznad razine mora. Ovaj virus uzrokuje nespecifičnu febrilnu bolest koja se rijetko komplicira meningitisom ili encefalitisom. Rijetko se prenosi transfuzijom krvi.

Virusi iz serogrupe kalifornijskog encefalitisa

Virusi seroskupine kalifornijskog encefalitisa, uključujući virus kalifornijskog encefalitisa, virus La Crosse i virus Jamestown Canyon, pripadaju Bunyaviridae obitelji. Ti se virusi prenose putem Aedes komaraca i pojavljuju se na Stjenjaku, istočnom dijelu SAD-a, jugoistočnoj Kanadi i zapadnoj Europi.

Virusi iz serogrupe kalifornijskog encefalitisa uzrokuju simptome (npr. vrućicu, pospanost, zbunjenost, žarišne neurološke ispade, konvulzije), prvenstveno kod djece. Zahvaćanje temporalnog režnja može oponašati herpes encefalitis; 20% bolesnika razvija probleme u ponašanju ili ponavljane konvulzije.

Liječenje ne postoji.

Omska hemoragijska vrućica i bolest Kyasanurske šume

OMSK hemoragijska vrućica i bolest Kyansanurske žume su infekcije prenesene krpeljima ili izravim kontaktom s inficiranim životinjama. (npr. glodavacem, majmunom). Omska hemoragijska vrućica uzrokovana je flavivirusom; javlja se u Rusiji, uključujući Sibir. Bolest Kyasanurske šume također je uzrokovana flavivirusnom; javlja se u Indiji.

Omska hemoragijska vrućica i bolest Kyasanurske šume su akutne febrilne bolesti praćene sklonosti krvarenju, niskim krvnim tlakom, leukopenijom i trombocitopenijom; neki bolesnici razviju encefalitis u 3. tjednu bolesti. Smrtnost je < 3% za Omsk hemoragijsku vrućicu i 3 do 5% za bolest Kyasanurske đume (6, 7).

Prevencija uključuje izbjegavanje krpelja i inficiranih životinja. Cjepivo za virus Kyasanur groznice proizvodi se u Indiji.