Naziv arbovirus (virus koji se prenosi atropodima) se odnosi na bilo koji virus se prenosi na ljude i/ ili druge kralježnjake određenom vrstom člankonožaca (artropoda), uglavnom insekata (muha ili komaraca) i paučnjaka (krpelja) koji se hrane krvlju.
Chikungunya bolest
Ovo je akutna febrilna bolest nakon koje slijedi kronični poliartritis koji može potrajati mjesecima ili godinama. Smrt je vrlo rijetka.
Chikungunya bolest prenose Aedes komarci i česta je u Africi, Indiji, Pakistanu, Nepalu, Guamu, jugoistočnoj Aziji, Novoj Gvineji, Kini, Meksiku, Južnoj i Srednjoj Americi, Karipskim otocima, Indijskom oceanu i Pacifiku, te ograničenim područjima Europe. Lokalni prijenos je identificiran na Floridi i u Texasu.
Prevencija Chikungunya bolesti uključuje izbjegavanje uboda komaraca.
Mayaro bolest
Ova bolest nalik dengi prenosi se putem komaraca. Uobičajena je u Brazilu, Boliviji i Trinidadu.
Prevencija Mayaro bolesti uključuje izbjegavanje uboda komaraca.
Oropouche vrućica
Oropouche virus (OROV) je bunyavirus iz skupine Simbu.
OROV se prenosi na ljude putem Culicoides paraensis, vrste grizućih mušica (malih letećih insekata) prisutnih u Južnoj i Srednjoj Americi te na Karibima.
Prijenos OROV-a odvija se u 2 ciklusa:
-
Divlji
-
Urbano-epidemijski
U divljem ciklusu, rezervoar za OROV su divlje životinje (npr. primati, ljenjivci, određeni člankonošci). U urbanom epidemijskom ciklusu, ljudi su glavni rezervoar, a ciklus infekcije uključuje prijenos s čovjeka na čovjeka putem mušica kao vektora.
OROV se približava većim gradovima u Brazilu, a neki dužnosnici javnog zdravstva smatraju da virus ima veliki epidemijski potencijal u cijelom području u kojem se pojavljuje. SZO preporučuje da se Oropouche vrućica uključi u kliničku diferencijalnu dijagnozu drugih uobičajenih febrilnih arbovirusnih infekcija (npr., chikungunya bolesti, denge, žute groznice, Zike).
Kod ljudi, Oropouche vrućica nalikuje na dengu, uzrokujući akutnu vrućicu i infekciju, što može dovesti do meningitisa i meningoencefalitisa.
Liječenje je suportivno
Djelotvorno cjepivo ne postoji. Prevencija Mayaro bolesti uključuje izbjegavanje ugriza komaraca.
Krpeljni meningoencefalitis
Krpeljni meningoencefalitis (KME) uzrokovan je flavivirusom koji ima 3 podtipa, europski, sibirski i dalekoistočni.
KME se prenosi na ljude u žarišnim područjima koja se protežu od istočne Francuske do sjevernog Japana ugrizom zaraženih krpelja, Ixodes ricinus u Europi i Ixodes persulcatus u Sibiru i na Dalekom istoku. Krpelji su i vektor i rezervoar virusa, a mali glodavci su primarni amplificirajući domaćin. KME se također može dobiti konzumiranjem nepasteriziranih mliječnih proizvoda (kao što su mlijeko i sir) od zaraženih koza, ovaca ili krava.
Slučajevi se javljaju od ranog proljeća do kraja ljeta kada su krpelji najaktivniji. Prvotno se razvija bolest nalik gripi; simptomi obično prolaze nakon nekoliko dana, ali u oko 30% bolesnika razviju se teži simptomi (npr. meningitis, meningoencefalitis). Učestalost je najveća i ozbiljnost bolesti najteža kod ljudi starijih od 50 godina.
Krpeljni meningoencefalitis nije bolest od nacionalnog značaja u SAD-u; međutim, CDC izvješćuje da se 5 slučajeva KME-a dogodilo među američkim putnicima u Europu i Kinu od 2000. do 2011. (1).
Na KME treba posumnjati u putnika sa sljedećim značajkama:
Dijagnoza krpeljnog meingoencefalitisa obično se serološki utvrđuje otkrivanjem specifičnih IgM protutijela u krvi ili likvoru, koji se obično pojavljuju tek nakon pojave neuroloških manifestacija. Virus KME se ponekad može otkriti u serumu izolacijom virusa ili PCR-om s reverznom transkriptazom (RT-PCR) ranije u tijeku bolesti prije nego što se pojave titri antitijela.
Kao i kod drugih virusnih meningoencefalisa, liječenje je suportivno.
Iako u SAD-u nema licenciranih ili dostupnih cjepiva protiv KME, u Rusiji, Europi i Kanadi postoji nekoliko učinkovitih inaktiviranih cjepiva. Cijepljenje se preporučuje osobama koje rade na otvorenom ili se bave rekreacijskim aktivnostima na endemskim područjima i izložene su riziku od izlaganja krpeljima.
Powassan virus
U SAD-u, krpeljni meningoencefalitis uzrokuje uglavnom Powassan virus (POWV), flavivirus koji je antigenski povezan s West Nile virusom, St. Louis encefalitisom i virusom KME. POWV infekcije su prijavljene prvenstveno u sjeveroistočnim državama i području Velikih jezera. POWV infekcije kod ljudi također su zabilježene u jugoistočnoj Kanadi i Rusiji (jugoistočni Sibir, sjeveroistočno od Vladivostoka).
U SAD-u postoje 2 tipa Powassan virusa, oba povezana s bolesti u ljudi:
-
Linija 1 POWV: Povezana s Ixodes cookei ili Ixodes marxi krpeljima
-
Linija 2 POWV (ponekad se naziva virus jelenskih krpelja): Povezan s Ixodes scapularis krpeljima, istim krpeljima kojima se šire Lajmska bolest, anaplazmoza, i babezioza
Infekcija 2. linijom POWV je vjerojatnija od infekcije 1. linijom jer I. cookei krpelji rijetko grizu ljude.
Vrijeme koje zaraženi krpelj mora biti na čovjeku da bi prenio POWV-a vjerojatno je mnogo kraće (15 min) od onog koje je potrebno za Lajmsku bolest (24 do 48 h2, 3]).
Iako rijedak, čini se da se broj POWV encefalitisa povećava od 2007. godine (4). U SAD-u je od 2007. do 2016. prijavljeno ukupno 98 slučajeva infekcije POWV bolesti (5); većina (88) je imala neurološku bolest, što je rezultiralo s 11 smrtnih slučajeva. Slučajevi se javljaju u kasno proljeće do sredine jeseni, kada su krpelji najaktivniji.
U prijavljenim slučajevima infekcije Powassan virusom, neurološke posljedice su bile uobičajene, a stopa smrtnosti bolesnika bila je visoka (do 10-15%). Ovaj visoki morbiditet i smrtnost mogu biti posljedica pristranosti pri izvješćivanju jer je poznato da je seropozitivnost u endemskim regijama mnogo češća od prijavljenih slučajeva, što ukazuje na veće stope asimptomatske infekcije.
Infekciju Powassan virusom treba razmotriti u bolesnika s encefalitisom, pogotovo kada bolesnik ima povijest ugriza krpelja ili provodi puno vremena na otvorenom i živi u ili je nedavno putovao u neko endemsko područje. Dijagnoza je slična dijagnozi KME, sa serološkim testovima za otkrivanje specifičnih IgG protutijela na POWV-a u serumu ili CSF-u i potvrdnim testom neutralizacije protutijela u akutnom i konvalescentnom uzorku u državnim laboratorijima za javno zdravstvo ili CDC-u.
Ne postoji cjepivo za POWV infekciju. Cjepivo za KME dostupno izvan SAD-a usmjereno je protiv različitih flavivirusa i, kada je jedno od ovih KME cjepiva testirano na miševima, nije dokazano da je zaštitno protiv POWV-a.
Osobe pod rizikom trebaju koristiti osobne zaštitne mjere za spriječavanje ugriza krpelja.
Ostali virusi koji se prenose krpeljima
Ostali virusi u SAD-u
-
Bourbon virus: Ovaj virus je izoliran od jednog bolesnika koji je umro s multiorganskim zatajenjem u okrugu Bourbon, Kansas.
-
Heartland virus: Ovaj virus je izoliran u 8 slučajeva u Missouriju i Tennesseeju. Infekcija ovim virusom obično uzrokuje samoograničavajuću, nespecifičnu febrilnu bolest, koja može biti praćena leukopenijom. Može biti prisutna i trombocitopenija, a jetrene transferaze mogu biti povišene. Jedan je pacijent umro.
-
Virus Colorado krpeljne vrućice (koltivirus): Colorado krpeljna vrućica je dijagnosticirana u područjima zapadnog SAD-a i Kanade koji su 4000 do 10.000 metara iznad razine mora. Ovaj virus uzrokuje nespecifičnu febrilnu bolest koja se rijetko komplicira meningitisom ili encefalitisom. Rijetko se prenosi transfuzijom krvi.
Virusi iz serogrupe kalifornijskog encefalitisa
Virusi seroskupine kalifornijskog encefalitisa, uključujući virus kalifornijskog encefalitisa, virus La Crosse i virus Jamestown Canyon, pripadaju Bunyaviridae obitelji. Ti se virusi prenose putem Aedes komaraca i pojavljuju se na Stjenjaku, istočnom dijelu SAD-a, jugoistočnoj Kanadi i zapadnoj Europi.
Virusi iz serogrupe kalifornijskog encefalitisa uzrokuju simptome (npr. vrućicu, pospanost, zbunjenost, žarišne neurološke ispade, konvulzije), prvenstveno kod djece. Zahvaćanje temporalnog režnja može oponašati herpes encefalitis; 20% bolesnika razvija probleme u ponašanju ili ponavljane konvulzije.
Liječenje ne postoji.
Omska hemoragijska vrućica i bolest Kyasanurske šume
Ove infekcije prenose se krpeljima ili izravnim kontaktom sa zaraženom životinjom (npr. glodavacem, majmunom). Omska hemoragijska vrućica uzrokovana je flavivirusom; javlja se u Rusiji, uključujući Sibir. Bolest Kyasanurske šume također je uzrokovana flavivirusnom; javlja se u Indiji.
Omska hemoragijska vrućica i bolest Kyasanurske šume su akutne febrilne bolesti praćene sklonosti krvarenju, niskim krvnim tlakom, leukopenijom i trombocitopenijom; neki bolesnici razviju encefalitis u 3. tjednu bolesti. Stopa smrtnosti je < 3% za Omsku hemoragijsku vrućicu i 3-5% za bolest Kyasanurske šume.
Prevencija uključuje izbjegavanje ugriza krpelja i inficiranih životinja.
Groznica Riftske doline
Ova infekcija je uzrokovana flebovirusom, a prenosi se komarcima ili jednim od sljedećeg:
-
Izravnim ili neizravnim kontaktom s krvi ili organima zaraženih životinja (npr. za vrijeme klanja ili veterinarskih postupaka)
-
Udisanjem zaraženog aerosola
-
Unosom sirovog mlijeka zaraženih životinja
Vrućica Riftske doline se javlja u Južnoj Africi, istočnoj i zapadnoj Africi, Arabiji i Egiptu.
Rijetko, vrućica Riftske doline napreduje do poremećaja oka, meningoencefalitisa, ili hemoragijskog oblika (koji ima stopu smrtnosti od 50%).
Cjepivo za stoku je dostupno, a ljudsko cjepivo je u postupku istraživanja.
Reference za arboviruse
-
1. CDC: Yellow Book: Infectious Diseases Related to Travel CDC: Zarazne bolesti vezane uz putovanja: Encefalitis koji se prenosi krpeljima
-
2. CDC: Powassan Virus Transmission CDC: Prijenos Powassan virusa
-
3. Doughty CR, Yawetz S, Lyons J: Novi uzroci arbovirusnog encefalitisa u Sjevernoj Americi: virusi Powassan, Chikungunya i Zika. Curr Neurol Neurosci Rep 17:12, 2017. doi 10.1007/s119190-017-724-2
-
4. CDC: Statistika i karte vezane uz Powassan virus
-
5. CDC: Powassan virus