Autor:
Marvin P. Fried, MD
Urednik sekcije:
prof. dr. sc.
Vladimir Bedeković, dr. med.
Prijevod:
Filip Matovinović, dr. med.
Budući da različiti okusi ovise o mirisima koji stimuliraju olfaktorne kemoreceptore, osjet mirisa i okusa su međusobno ovisni. Poremećaj jednoga od njih često remeti i onaj drugi. Poremećaji mirisa i okusa rijetko izazivaju invaliditet ili opasnost po život, tako da im se često ne poklanja dovoljna pozornost, premda njihov utjecaj na kvalitetu života može biti značajan.
Okus
Premda poremećeni osjeti okusa mogu biti uzrokovani mentalnim bolestima, uvijek je potrebno potražiti lokalne uzroke. Integritet glosofaringeusa i facijalisa može se odrediti ispitivanjem okusa na obje strane dorzuma jezika šećerom, solju, octom (kiselo) i kininom (gorko).
Isušivanje sluznice usne šupljine čestim pušenjem, Sjögrenovim sindromom, zračenjem glave i vrata ili ljuštenjem jezika može poremetiti osjet okusa, kao i različiti lijekovi (npr. oni s antikolinergičnim svojstvima i vinkristin). U svim slučajevima su okusni receptori zahvaćeni difuzno. Kad je ograničena na jednu stranu jezika (npr. kod Bellove paralize), ageuzija se rijetko zamjećuje.
Miris
Nemogućnost otkrivanja pojedinih mirisa, poput plina ili dima, može biti opasna, a prije nego što se ovi simptomi proglase bezazlenima, potrebno je isključiti neke sistemske i intrakranijalne bolesti. Nije jasno može li bolest moždanog debla (zahvaćanje nucleusa solitariusa) uzrokovati poremećaje mirisa i okusa, jer im obično prethode drugi neurološki poremećaji.
Anosmija (gubitak osjeta mirisa) je vjerojatno najčešći poremećaj. Hiperosmija (pojačana osjetljivost na mirise) obično odražava neurotični ili histrionski poremećaj osobnosti, ali se može pojavljivati naizmjence s konvulzivnim poremećajima. Disosmia (osjet neugodnog ili promijenjenog mirisa) se može pojaviti uz infekciju paranazalnih sinusa, djelomičnog oštećenja olfaktornog bulbusa ili psihogene depresije. Neki slučajevi, praćeni neugodnim okusom su ishod loše higijene usne šupljine. Uncinatna epilepsija može izazvati kratke, jake, neugodne olfaktorne halucinacije. Hipoosmija (oslabljen osjet mirisa) i hipogeuzija (oslabljen osjet okusa) mogu nastati nakon akutne gripe i obično su privremeni.
Kako ljudi osjete okuse
|
Za razlikovanje većine aroma, mozak treba informaciju i o mirisu i okusu. Ove senzacije se prenose u razne dijelove mozga iz receptora smještenih u nosu i ustima.
Olfaktorni epitel je područje nosne sluznice u gornjem dijelu nosne šupljine. Receptori mirisa u ovom epitelu su specijalizirane živčane stanice s cilijama koje detektiraju mirise. Molekule u zraku, koje ulaze u nosne kanale te stimuliraju cilije, okidaju živčani impuls koji se prenosi kroz kribriformnu ploču i preko sinapse unutar olfaktornog bulbusa (distalni krajevi prvog kranijalnog živca - olfaktorni živci). Olfaktorni živci prenose impuls u mozak, koji interpretira impulse kao specifične mirise. Informacije se također šalje u središnji dio temporalnog režnja - u mirisni i okusni centar, u koji su pohranjena sjećanja o aromama.
Tisuće sitnih okusnih pupoljaka prekriva većinu površine jezika. Okusni pupoljak sadrži nekoiko tipova okusnih receptora s cilijama. Svaka vrsta otkriva jedan od pet osnovnih okusa: slatko, slano, kiselo, gorko ili slasno (koji se naziva i umami, okus monosodium glutamata). Okusi se mogu detektirati na površini čitavog jezika, ali pojedina područja su osjetljivija za neki okus. Slatkoća će se najlakše prepoznati na vršku jezika, dok će se slanost na prednjim lateralnim dijelovima. Kiselost se najbolje osjeti duž strane jezika, a gorčina se osjeti na stražnjoj trećini jezika. Živčani impulsi se iz okusnih pupoljaka prenose u mozak preko facijalnog i glosofaringealnog živca (kranijalni živci VII i IX).
Mozak tumači kombinaciju impulsa iz mirisnih i okusnih receptora zajedno s drugim osjetilnim informacijama (npr, tekstura i temperatura hrane) kako bi se dobio specifičan okus kada hrana ulazi u usta i kada se žvače.
|
|