Feohifomikoza

Autor: Sanjay G. Revankar, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Branimir Gjurašin, dr. med.

Feohifomikoza odnosi se na infekcije koje uzrokuju mnoge vrste tamnih, melaninom pigmentiranih gljiva iz porodice porodice Dematiaceae. Odsutnost specifičnih histopatoloških nalaza razlikuje ove infekcije od kromoblastomikoze i micetoma.

(Vidi također Pregled gljivičnih infekcija.)

Uzročnici ovih infekcija su mnoge vrste crnih, melaninom pigmentiranih gljiva iz porodice Dematiaceae uključujući Bipolaris, Cladophialophora, Cladosporium, Exophiala, Fonsecaea, Phialophora, Ochroconis, Rhinocladiella i Wangiella.

Iako neke vrste ovih gljiva mogu biti pravi patogeni i uzrokovati feohifomikozu u imunokompetentnih pacijenata, pigmentirane gljive su sve više prepoznate kao oportunisti; gotovo svi slučajevi diseminirane infekcije pojavljuju se u imunosuprimiranih bolesnika. Ove gljive rijetko uzrokuju fatalne infekcije kod pacijenata koji imaju intaktan sustav obrane, iako određene vrste mogu izazvati moždani apsces u imunokompetentnih pacijenata.

Kliničke manifestacije su invazivni sinusitis, ponekad s nekrozom kosti, kao i supkutani čvorovi ili apscesi, keratitis, tvorbe u plućima, osteomijelitis, mikotični artritis, endokarditis, apsces mozga i diseminirana infekcija.

Dijagnoza

  • Pregled pomoću Masson-Fontana bojanja

  • Kulture su potrebne radi utvrđivanja vrste uzročnika

Ove gljive se često mogu razabrati u uzorcima tkiva konvencionalno obojanim hematoksilinom i eozinom, a izgledaju kao septirane smeđe hife ili kvasnice, što je odraz melanina kojeg prirodno sadrže. Bojanje po Fontana–Massonu u prisutnosti melanina potvrđuje njihovo prisustvo. Odsutnost specifičnih histopatoloških obilježja poput sklerotičnih tijela ili zrnca u tkivima razlikuje feohifomikozu od kromoblastomikoze i micetoma.

Kulture su potrebne radi utvrđivanja vrste uzročnika.

Liječenje

(Vidi također Antifungalni lijekovi.)

Ne postoji standardizirano liječenje; ono ovisi o kliničkom sindromu i statusu pacijenta.

Kirurški zahvat sam po sebi može biti kurativan za supkutane čvoriće. Itrakonazol ima odlično djelovanje i klinički se najviše koristi, iako se vorikonazol i posakonazol koriste sve više s dobrim rezultatima. Trajanje liječenje je varijabilno, no može biti u rasponu od 6 tjedana do >12 mj. Amfotericin B je često neučinkovit.

Moždane apscese treba liječiti i operativnim zahvatom.

Kombinirana terapija (npr. sa 2 ili 3 lijeka, od kojih je najmanje jedan azol) se često koristi u liječenju apscesa mozga ili diseminirane infekcije, iako je klinički ishod u pravilu nepovoljan, neovisno o liječenju.