Autor:
David R. Thomas, MD
Urednica sekcije:
doc. dr. sc.
Tajana Pavić, dr. med.
Prijevod:
Petra Ćaćić, dr. med.
Među umirućim bolesnicima je česta anoreksija ili gubitak apetita.
Mjere koje mogu povećati oralni unos uključuju
-
Korištenje fleksibilnog rasporeda hranjenja
-
Polagani hranjenje
-
Davanje malih porcija ili omiljene ili jako začinjena hrane.
-
Također mogu pomoći i male količine omiljenog alkoholnog pića, 30 minuta prije obroka.
Neki antidepresivi, megestrol acetat i dronabinol mogu potaknuti apetit. Metoklopramid pojačava pražnjenje želuca, no za dosizanje vrhunca djelotvornosti potrebno mu je 1 do 2 tjedna.
Uznapredovala demencija na kraju dovodi do nemogućnosti peroralnog unosa hrane; ponekad se oboljeli hrane na sondu. Nema međutim dokaza da hranjenje na sondu produžuje život, osigurava udobnost, poboljšava funkciju ili sprječava komplikacije (npr. aspiraciju, dekubituse).
Hranjenje na sondu i parenteralna prehrana uzrokuju neudobnost i obično nisu indicirani u umirućih bolesnika ili onih koji su previše dementni da bi jeli. Obitelji može biti teško prihvatiti uskraćivanje trajne prehrambene potpore, no trebaju shvatiti da je bolesnicima obično udobnije da jedu i piju prema svojim željama. Od koristi mogu biti gutljaji vode i hrana koja se lako guta. Suportivna skrb, uključujući dobru oralnu higijenu (npr. pranje zuba, vlaženje usne sluznice komadićima leda prema potrebi, nanošenje balzama na usta), može fizički i psihički goditi bolesniku i njegovoj obitelji koja mu to pruža. Bolesnike treba poticati da uđu program hospicija, koji može pružiti potrebnu podršku.
Savjetovanje može pomoći članovima obitelji koji se bore s tjeskobom oko primijene invazivne prehrambene potpore. Liječnici palijativne skrbi posebno su obučeni da utješe pacijente i članove obitelji; potiče se rano savjetovanje s timom za palijativnu skrb.