Tupa ozljeda srca je tupa trauma koja uzrokuje kontuziju miokarda, rupturu srčanih komora ili disrupciju srčanih zalistaka. Ponekad jaki udarac u prednju stranu prsnog koša uzrokuje srčani arest bez strukturalnih ozljeda - potres (commotio) srca.
(Vidi također Pregled traume toraksa.)
Klinička slika varira ovisno o ozljedi.
Nagnječenje srca može biti blago i asimptomatsko, iako može biti prisutna tahikardija. Neki bolesnici razviju poremećaje provođenja i srčane aritmije.
Ruptura klijetke obično brzo uzrokuje smrt. Kod manjih defekata klijetke, posebno ako su na desnoj klijetki, preživljenje je moguće, ali se razvija tamponada srca. Tamponada srca nakon rupture pretklijetki razvija se postepeno.
Disrupcija klijetki može se manifestirati akutnim zatajenjem srca (dispneja, auskultatorno čujne krepitacije nad plućima, ponekad hipotenzija) koje se brzo razvija. Auskultatorno se čuje prekordijalni šum.
Ruptura septuma je u početku asimptomatska, a kasnije je moguć razvoj srčanog zatajenja.
Potres (commotio) srca je iznenadni srčani zastoj do kojeg dolazi nakon jakog udarca u prednju stijenku prsnog koša kod bolesnika koji nemaju postojeću srčanu bolesti niti vidljivu traumatsku ozljedu srca. Najčešći uzrok komocije srca je brzi udarac tvrdog predmeta koji ima relativno malu kinetičku energiju (npr. bejzbolska lopta, hokejski pak). Patofiziologija je nejasna, ali se smatra da vrijeme udarca u odnosu na dio srčanog ciklusa igra važnu ulogu. Najčešći inicijalni ritam nakon takvog udarca je ventrikularna fibrilacija.
Dijagnoza
Na ozljede srca treba posumnjati kod svih bolesnika koji su zadobili značajnu traumu prsnog koša, a imaju palpitacije, aritmiju, novonastali šum na srcu, neobjašnjivu tahikardiju ili hipotenziju.
Većini bolesnika sa značajnom tupom ozljedom prsnog koša treba snimiti 12-kanalni EKG. Kod nagnječenja srca moguće su promjene ST-spojnice koje nalikuju na ishemiju ili akutni infarkt miokarda. Najčešći poremećaji provođenja uključuju atrijsku fibrilaciju, blok grane (češće blok desne grane), neobjašnjivu sinus tahikardiju te jednu ili više preuranjenih ventrikularnih ekstrasistola. Ehokardiografiju se može napraviti tijekom prvog pregleda kako bi se vidjeli abnormalni pokreti srčane stijenke, prisutnost perikardijalnog izljeva te ruptura srčanih komora ili zalistaka. Ehokardiografija je indicirana kod svih bolesnika kod kojih se na temelju kliničke slike i EKG-a postavi sumnja na tupu ozljedu srca. Cilj je procijeniti težinu funkcijskih i anatomskih abnormalnosti.
Srčani markeri (npr. troponin, CPK-MB) su najkorisniji za evaluaciju težine ozljede i pomažu pri isključivanju tupe ozljede srca. Uz uredan nalaz EKG-a i normalne vrijednosti srčanih enzima, postojanje tupe ozljede srca može se sa sigurnošću isključiti.
Liječenje
Bolesnici s tupom ozljedom srca i prisutnim smetnjama provođenja zahtijevaju 24-satno monitoriranje jer su tijekom tog perioda visokorizični za razvoj iznenadnih aritmija. Liječenje je rijetko potrebno, a uglavnom je potporno (liječenje simptomatskih aritmija i zatajenja srca). Kirurško liječenje indicirano je u rijetkim slučajevima rupture miokarda ili srčanih zalistaka.
Kod bolesnika koji imaju zastoj srca nakon komocije indicirano je odmah započeti KPR.
Ključne točke
-
Na ozljede srca treba posumnjati kod svih bolesnika koji su zadobili značajnu traumu prsnog koša, a imaju palpitacije, aritmiju, novonastali šum na srcu, neobjašnjivu tahikardiju ili hipotenziju.
-
EKG i srčani markeri služe za probir bolesnika koji imaju ozljedu srca, a za postavljanje konačne dijagnoze i procjenu težine ozljede koristi se ehokardiografija.
-
Pacijenti sa smetnjama provođena i aritmijama trebaju biti monitorirani.