Zastoj disanja i zastoj srca su zasebni entiteti, ali neizbježno vode jedan u drugi ako se ne liječe. (Vidi također Insuficijencija disanja , Dispneja, i Hipoksija.)
Prestanak izmjene plinova u plućima u trajanju >5 min može nepovratno oštetiti vitalne organe, navlastito mozak. Gotovo uvijek slijedi i zastoj srca, osim u slučaju brze uspostave dišne funkcije. Međutim, agresivna ventilacija također može imati negativne hemodinamske posljedice, osobito u periarestnom periodu i u drugim stanjima u kojima je nizak srčani minutni volumen. U većini slučajeva, krajnji cilj je ponovno uspostaviti adekvatnu ventilaciju i oksigenaciju bez daljnjeg ugrožavanja narušenog kardiovaskularnog stanja.
Etiologija
Pregled zastoja disanja
Zastoj disanja (i oslabljeno disanje koje može progredirati do zastoja disanja) može biti uzrokovan:
Opstrukcija dišnih putova:
Opstrukcija može uključivati
-
Gornje dišne putove
-
Donje dišne putove
Opstrukcija gornjih dišnih putova može se javiti u dojenčadi <3 mjeseca starosti kao posljedica začepljenog nosa budući da ona u toj dobi najčešće dišu na nos. Gubitak mišićnog tonusa uz poremećaj stanja svijesti može u svim uzrastima izazvati opstrukciju gornjih dišnih putova budući da stražnji dio jezika zapada u orofarinks. Ostali uzroci opstrukcije gornjih dišnih putova uključujuju krv, slinu, povraćanje ili strano tijelo; spazam ili edem glasnica te upalu ždrijela, grkljana ili dušnika (npr. epiglotitis, krup), tumor ili traumu. Pacijenti s urođenim razvojnim anomalijama (npr. Downov sindrom, poremećaji grkljana, urođene abnormalnosti vilice) često imaju poremećene gornje dišne puteve koji se puno lakše začepe.
Opstrukcija donjih dišnih putova može biti posljedica aspiracije, bronhospazma, poremećaja ventilacije (npr. upala pluća, plućni edem, krvarenje u pluća) ili utapanja).
Smanjeni respiracijski napor
Smanjeni respiracijski napor odraz je disfunkcije SŽS zbog jednog od sljedećeg:
Poremećaji SŽS koji zahvaćaju moždano deblo (npr. moždani udar, infekcija, tumor) mogu uzrokovati hipoventilaciju. Poremećaji koji povećavaju intrakranijalni tlak obično inicijalno uzrokuju hiperventilaciju, ali može se razviti hipoventilacija ako dođe do kompresije moždanog debla.
Lijekovi koji smanjuju respiracijski napor uključuju opioide i sedative-hipnotike (npr. barbiturate, alkohol te rjeđe, benzodiazepine). Kombinacija ovih lijekova dodatno povećava rizik depresije disanja (1). Obično je riječ o predoziranju (lječidbenom, namjernom ili nenamjernom), iako i niža doza može smanjiti disajni nagon u bolesnika koji su osjetljiviji na učinke navedenih lijekova (npr. starije osobe, dekondicionirani bolesnici, bolesnici s kroničnom dišnom nedostatnošću ili oni s prestankom disanja u snu). Rizik od respiratorne depresije izazvane opioidima (eng. opiod-induced respiratory depression, ORID) najčešći je u neposrednom postoperativnom razdoblju oporavka, ali traje tijekom boravka u bolnici i nakon njega. OIRD može dovesti do katastrofalnih ishoda poput ozbiljnog oštećenja mozga ili smrti. (2)
Gabapentinoidi (gabapentin, pregabalin) mogu uzrokovati ozbiljne poteškoće s disanjem u bolesnika koji koriste opioide i druge lijekove koji deprimiraju središnji živčani sustav, starijih bolesnika ili bolesnika koji imaju podležeće respiratorno oštećenje, poput bolesnika s kroničnom opstuktivnom plućnom bolesti (KOPB).
Metabolički poremećaji koji uzrokuju depresiju središnjeg živčanog sustava posljedično teškoj hipoglikemiji ili hipotenziji na posljetku ugrožavaju dišni nagon.
Slabost dišnih mišića
Slabost može biti uzrokovana
Zamor dišnih mišića može se dogoditi ako pacijenti dišu kroz produljeni period na razini minutne ventilacije koja premašuje 70% njihove maksimalne voljne ventilacije (npr. teške metaboličke acidoze ili hipoksemije).
Neuromuskularni uzroci uključuju ozljede kralježnične moždine, neuromišićne bolesti (npr. miastenija gravis, botulizam, poliomijelitis, Guillain–Barréov sindrom) i neuromuskularnu blokadu lijekovima.
Literatura
-
1. Izrailtyan I, Qiu J, Overdyk FJ, et al: Risk factors for cardiopulmonary and respiratory arrest in medical and surgical hospital patients on opioid analgesics and sedatives. PLoS One Mar 22;13(3):e019455, 2018. doi: 10.1371/journal.pone.0194553
-
2. Lee LA, Caplan RA, Stephens LS, et al: Postoperative opioid-induced respiratory depression: A closed claims analysis. Anesthesiology 122: 659–665, 2015. doi: 10.1097/ALN.0000000000000564
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi zastoja disanja
Bolesnici sa zastojem disanja su ili bez svijesti ili će uskoro izgubiti svijest.
Pacijenti s hipoksemijom mogu biti cijanotični, ali cijanoza može prekrivena anemijom, trovanjem ugljičnim monoksidom ili cijanidima. Budući da anemija snižava hemoglobin, smanjujući ukupnu količinu deoksigeniranog hemoglobina kada je pacijent hipoksemičan, cijanoza nije tako očita. Karboksihemoglobin ponekad čini kožu crvenom. U slučaju trovanja cijanidom, pacijenti možda neće izgledati cijanotični unatoč tome što su funkcionalno hipoksični jer cijanid oštećuje stanično disanje. Bolesnici liječeni visokoprotočnim kisikom ne moraju biti hipoksemični, stoga niti cijanotični niti desaturirani, čak i do nekoliko minuta nakon prestanka disanja. S druge strane, bolesnici s kroničnim bolestima pluća i policitemijom mogu biti cijanotični i u odsustvu zastoja disanja. Ako se zastoj disanja ne liječi, srčani zastoj slijedi nekoliko minuta nakon nastupa hipoksemije, hiperkarbije ili oboga.
Prijeteći zastoj disanja
Prije potpunog zastoja disanja, bolesnici s očuvanim neurološkim funkcijama mogu biti nemirni, smeteni i otežano disati. Prisutni su tahikardija i pojačano znojenje. Može biti prisutno uvlačenje međurebrenim prostora. U bolesnika s oštećenjem središnjeg živčanog sustava ili slabošću disanja opažaju se površni, trzajni, nepravilni ili paradoksalni pokreti disanja. Bolesnici sa stranim tijelom u dišnim putovima mogu se gušiti i pokazivati na vrat, imati inspiratorni stridor ili ne moraju imati ništa od navedenog. Praćenjem vrijednosti CO2 na kraju izdisaja može se pravodobno reagirati na prijeteći zastoj disanja kod nestabilnih bolesnika.
Dojenčad, posebice mlađa od 3 mjeseca, mogu razviti akutni prestanak disanja bez upozoravajućih znakova, kao posljedicu teških infekcija, metaboličkih poremećaja ili zamora dišne muskulature.
Bolesnici s astmom ili drugim kroničnim plućnim bolestima mogu razviti hiperkarbiju i zamor muskulature nakon produljenih perioda respiratornog distresa te iznenada razviti poremećaj svijesti i apneju unatoč adekvatnoj saturaciji kisikom.
Dijagnoza
Dijagnoza zastoja disanja
Zastoj disanja obično je klinički očit; liječenje započinje istovremeno s postavljenom dijagnozom. Prvo što treba razmotriti je postojanje stranog tijela koje opstruira dišni put; ako je strano tijelo prisutno, otpor ventilaciji je naglašen tijekom ventilacije usta na usta ili ventilacije s maskom i spremnikom. Strano se tijelo može otkriti prilikom laringoskopije radi endotrahealne intubacije (o odstranjivanju vidi Čišćenje i otvaranje gornjeg dišnog puta).
Liječenje
Liječenje zastoja disanja
-
Oslobađanje dišnog puta
-
Mehanička ventilacija
Liječenje se temelji na čišćenju dišnog puta, na uspostavljanju alternativnog dišnog puta i na provođenju mehaničke ventilacije .