Autor:
Kristle Lee Lynch, MD
Urednik sekcije:
prof. dr. sc.
Davor Štimac, dr. med.
Prijevod:
Antun Lončarić, dr. med.
Ruptura jednjaka može biti jatrogena za vrijeme endoskopskih zahvata ili druge uporabe instrumenata ili može biti spontana (Boerhaaveov sindrom). Bolesnici su lošeg općeg stanja, sa simptomima medijastinitisa. Dijagnoza se postavlja ezofagografijom s kontrastom topljivim u vodi. Potrebni su hitni kirurški zahvat i drenaža.
(Vidi također Pregled bolesti jednjaka i poremećaja gutanja.)
Endoskopski zahvati su primarni uzrok rupture jednjaka, ali su moguće i spontane rupture, tipično povezane s povraćanjem, štucanjem ili gutanjem krupnih komada hrane. Najčešće mjesto rupture je lijeva strana distalnog dijela jednjaka. Kiselina i želučani sadržaj izazivaju fulminantni medijastinitis i šok. Pneumomedijastinum je čest.
Simptomi i znakovi
Simptomi rupture jednjaka su bol u prsištu i trbuhu, povišenu temperaturu, povraćanje, hematemezu i šok. Potkožni emfizem je palpabilan u oko 30% bolesnika. Može biti izraženo i medijastinalno škripanje (Hammanov znak), pucketajući zvuk istovremen sa srčanom akcijom.
Dijagnoza
Radiografija grudnih organa i abdomena pokazuje zrak u medijastinumu, pleuralni izljev ili proširen medijastinum, što upućuje na dijagnozu.
Dijagnoza se potvrđuje ezofagografijom s kontrastom topljivim u vodi koji ne izaziva iritaciju medijastinuma, za razliku od barija. CT toraksa pokazuje zrak i tekućinu u medijastinumu, ali ne pokazuje mjesto perforacije. Endoskopijom se mogu previdjeti manje perforacije.
Liječenje
Bolesnicima preoperativno (prije kriruškog ili endoskopskog zahvata) treba dati antibiotike širokog spektra (npr. gentamicin i metronidazol ili piperalicin/tazobaktam) te IV nadoknaditi tekućinu u slučaju šoka. Unatoč terapiji mortalitet je visok.