Fallotova tetralogija

Autor: Jeanne Marie Baffa, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Sanja Dorner, dr. med.

Tetralogiju Fallot čine veliki defekt ventrikularnog septuma, opstrukcije izlaznog dijela desne klijetke, hipertrofije desne klijetke i jašuća aorta. Simptomi su cijanoza, dispneja pri hranjenju, usporen rast i kratkotrajni napadi cijanoze (iznenadni, potencijalno smrtonosni napadaji teške cijanoze). Čest je nalaz grubi sistolički šum uz gornji lijevi rub prsne kosti sa jednostrukim drugim srčanim tonom (S2). Dijagnoza se postavlja ultrazvukom srca. Konačno je liječenje kirurška korekcija.

(Vidi također Pregled kongenitalne kardiovaskularne anomalije.)

Tetralogija Fallot (vidi sliku Tetralogija Fallot) čini 7 do 10% prirođenih srčanih grešaka. Pridružene srčane greške uključuju desnostrani luk aorte (25%), perzistentan arterijski duktus, kompletni atrioventrikularni septalni defekt, atrijski septalni defekt, dodatni muskularni ventrikularni septalni defekti (VSD_ovi) i insuficijencija aortne valvule.

Patofiziologija

Ventrikularni septalni defekt u tetralogiji Fallot-a često se opisuje kao tip malalignmenta, budući da je konalni septum pomaknut naprijed. Ovaj raseljeni septum prodire u plućni odljevni trakt, često rezultirajući opstrukcijom i hipoplazijom nizvodnih struktura, uključujući plućni ventil, glavnu plućnu arteriju i plućne arterije. zato su tlakovi u sistoli u desnoj i lijevoj klijetki (i u aorti) jednaki. Patofiziologija ovisi o opstrukciji izlaznog dijela desne klijetke. Blaga opstrukcija može uzrokovati lijevo–desni šant kroz VSD, teška opstrukcija stvara desno–lijevi šant, izazivajući nisku sistemsku arterijsku saturaciju (cijanozu) koja ne odgovara na dodatnu primjenu O2.

Hipoksične krize

U neke djece s nekorirgiranom tetralogijom Fallot, najčešće u dobi od nekoliko mjeseci do 2 god starosti, nagle epizode duboke cijanoze i hipoksije (hipoksične krize) mogu se javiti, što može biti smrtonosno. Napad može izazvati bilo koje stanje koje imalo snižava saturaciju kisikom (npr. plakanje, defekacija) ili koje naglo smanjuje sistemski otpor u žilama (npr. igranje, bacakanje nogama u budnom stanju) ili nagli nastup tahikardije ili hipovolemije.

Mehanizam nastanka hipoksičnih kriza još nije do kraja razjašnjen, ali neki čimbenici koji dovode do povećanja desno-lijevog pretoka i pada arterijske saturacije su važni za njihov nastanak. Čimbenici uključuju povećanje opstrukcije izlaznog dijela desne klijetke, povećanje plućnog vaskularnog otpora, i / ili smanjenje sistemskog otpora - začarani krug uzrokovan padom arterijskog Po2, stimulira centar za disanje uzrokujući hiperpneju i povećan adrenergički tonus. Povećana količina cirkulirajućih katekolamina zatim povećava kontraktilnost, što povećava opstrukciju izlaznog dijela desne klijetke.

Simptomi i znakovi

Novorođenčad s teškom opstrukcijom (ili atrezijom) izlaznog dijela desne klijetke imaju tešku cijanozu i dispneju pri hranjenju, uz slabo dobivanje na težini. No, djeca s minimalnom opstrukcijom u mirovanju ne moraju biti cijanotična.

Hipoksične krize mogu biti potaknute aktivnostima a karakteriziraju ih paroksizmi hiperpneje (brzo i duboko disanje), razdražljivost i nezaustavljiv plač, rastuća cijanoza, smanjenje intenziteta ili nestanak srčanog šuma. Krize se najčešće javljaju u manje djece; vrh incidencije je između 2 i 4 mjeseca života. Teža kriza može dovesti do mlohavosti, konvulzija i ponekad i smrti. Jaki napad može dovesti do mlohavosti, konvulzija i ponekad do smrti. Za vrijeme igranja, neka od hodajuće djece povremeno čučnu, u tom položaju povećava se otpor u sistemnoj cirkulaciji i poveća se tlak u aorti što smanjuje desno-lijevi pretok na razini ventrikula povećavajući tako arterijsku saturaciju kisikom.

Auskultacijski se detektira grubi ejekcijski sistolički šum jačine 3-5/6 uz gornji lijevi rub prsne kosti (vidi tablicu Intenzitet srčanih šumova). Šum u tretralogiji nastaje uslijed pulmonalne stenoze; ventrikulski septalni defekt ne stvara šum jer je velik i tlakovi u klijetkama su podjednaki pa nema gradijenta tlaka. Drugi srčani ton (S2) je često jednostruk jer je pulmonalna komponenta značajno oslabljena. Mogu postojati naglašeno odizanje desne klijetke i sistoličko strujanje.

Dijagnoza

  • Rentgenska slika i EKG

  • Ehokardiografija (ultrazvuk srca)

Na dijagnozu ukazuju anamneza i klinički pregled, RTG slika i EKG, a potvrđuje se dvodimenzionalnom ehokardiografijom, uz prikaz protoka u boji i Dopplerskom analizom. Rendgenogram pokazuju srce u obliku čizme, s konkavnim glavnim segmentom plućne arterije i smanjenim prikazom žilnog plućnog crteža. Desnostrani luk aorte se nalazi u 25% slučajeva.

EKG pokazuje hipertrofiju desne klijetke a može također pokazivati hipertrofiju desne pretklijetke.

Kateterizacija srca je rijetko potrebna, osim ako postoji sumnja na koronarnu anomaliju koja bi mogla utjecati na kirurški pristup (npr prednja silazna izlazi iz desne koronarne arterije) a koja se ne mogu razjasniti ehokardiografijom.

Liječenje

Novorođenčadi s teškim cijanoza može ublažiti infuzijom prostaglandina E1 (0.01 do 0.1 mcg / kg / min IV) za otvaranje ductus arteriosus, čime se povećava protok krvi pluća.

Hipoksične krize

Hipoksične krize zahtijevaju hitnu intervenciju. Prvi koraci su

Ako se hipoksična kriza nastavi, standardna medikamentozna terapija uključuje morfij, fenilefrin i beta blokatore (propranolol ili esmolol): vidi tablicu Lijekovi za liječenje hipoksične krize.

Ako se ovim postupcima napad ne zaustavi, sistemski se krvni tlak može podići ketaminom (0,5 do 3 mg/kg IV ili 2 do 3 mg/kg IM);

Objavljeni su primjeri slučaja gdje je primjenjenj intranazalno midazolam i intranazalno fentanil kao alternative morfiju. Ovi lijekovi imaju prednost jer nije potreban IV pristup (1, 2).

Natrijev bikarbonat, 1 mEq / kg IV, može se dati ako postoji metabolička acidoza.

Na kraju, ako prethodni postupci ne oslobađaju čarolija ili ako je dijete ubrzano pogoršava, dušnika intubacija s paralize mišića i opću anesteziju, vantjelesne membranske oksigenacije (ECMO), ili hitne kirurške intervencije svibanj biti potrebno.

Propranolol 0,25 do 1 mg / kg svakih 6 sati (daje se do kirurške korekcije) može spriječiti recidiv. Većina stručnjaka smatra da samo jedna značajna hipoksična kriza indicira brzu kiruršku korekciju.

Definitivno liječenje

Kompletna korekcija tetralogije Fallot se sastoji od zatvaranja ventrikularnog septalnog defekta zakrpom, širenja izlaznog trakta desne klijetke resekcijom mišića i plastike plućne valvule i, ponekad kada je to potrebno proširenja plućne arterije zakrpom. Ako postoji značajna hipoplazija prstena plućne valvule, postavlja se transanularna zakrpa (patch). Operacija se obično radi elektivno u dobi od 3 do 6 mjeseci života, ali se može obaviti u bilo koje vrijeme, ako su izraženi simptomi ili postoji teška opstrukcija izlaznog trakta desne klijetke.

U neke novorođenčadi s niskom porođajnom težinom ili kompleksnom anatomijom palijativne operacijeimaju prednost pred kompletnom korekcijom; uobičajena je postavljanje modificiranog Blalock-Taussig spoja, u kojem je subklavija spojena s istostranom plućnom arterijom dakronskom protezom. U novije vrijeme, kao alternativna metoda s dobrim ishodom se koristi transkatetersko postavljanje stenta u izlazni trakt desne klijetke (3).

Perioperativna smrtnost kod kompletne korekcije jednostavne Fallotove tetralogije iznosi <5%. U neliječenih bolesnika stopa preživljenja s 5 god. iznosi 55%, a s 10 god. 30%.

Endocarditis prophylaxis se preporuča kroz samo prvih 6 mjeseci postoperativno ukoliko nema ostatnih defekata uz kirurške zakrpe ili ukoliko nema ugrađenih umjetnih materijala.

Literatura

  • 1. Montero JV, Nieto EM, Vallejo IR, et al Intranazalni midazolam za hitno liječenje hipoksičnih kriza u tetralogiji Fallot. Pediatr Emerg Care 31(4): 269–271, 2015.

  • 2. Tsze DS, Vitberg YM, Berezow J, et al: Liječenje hipoksičnih kriza tetralogije Fallot intranazalnim fentanilom. Pediatrics 134 (1): e266-e269, 2014.

  • 3. Sandoval JP, Chaturvedi RR, Benson L, et al: Stentiranje izlaznog trakta desne klijetke u dojenčadi s tetralogijom Fallot koja su rizična za ranu primarnu korekciju. Circ Cardiovasc Interv 9 (12): pii: e003979, 2016.

Ključne točke