Reakcije na lijek

Autor: Julia Benedetti, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Zdenka Šitum Čeprnja, dr. med. i Mislav Mokos, dr. med.

Lijekovi mogu uzrokovati brojne promjene na koži i reakcije. Najteži oblici su raspravljeni na drugim mjestima u PRIRUČNIKU i uključuju Stevens-Johnson-ov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, sindrom preosjetljivosti, serumsku bolest, eksfolijativni dermatitis, angioedem, anafilaksiju i vaskulitis uzrokovan lijekovima.

Lijekovi također mogu biti uzrok alopecija, lichen planusa, erythema nodosum, promjena pigmentacije, sistemskog eritemskog lupusa, reakcija fotoosjetljivosti, pemfigusa i pemfigoida. Druge reakcije na lijekove se svrstavaju prema vrsti promjene ([XRef]).

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi reakcija na lijek

Simptomi i znakovi variraju ovisno o uzroku i specifičnoj reakciji (vidi tablicu Vrste reakcija na lijekove i tipični uzročnici).

Primjeri reakcija na lijekUrtikarija

Urtikarijske lezije (urtike) su migratorni, elevirani, pruritični, crvenkasti plakovi koji su uzrokovani lokalnim edemom dermisa.

Sliku ustupio Thomas Habif, MD.

Akneiformna erupcija

Ova fotografija prikazuje akneiformni osip na prsima uzrokovan liječenjem kortikosteroidima.

DR P. MARAZZI/SCIENCE PHOTO LIBRARY

Morbiliformni osip

Ova slika prikazuje morbiliformnu erupciju koja je nastala kao posljedica uzimanja lijeka.

Sliku ustupio John McBride, MD.

Vrste reakcija na lijekove i tipični uzroci

Vrsta reakcije

Opis i napomene

Tipični uzročnici

Kada se epidermalno odvajanje događa na 10 do 30% ukupne površine kože (BSA), koristi se termin sindrom preklapanja SJS/TEN-a.

BSA = ukupna površina kože; NSAIDs= nesteroidni protuupalni lijekovi; SJS = Stevens-Johnson-ov sindrom; TEN = toksična epidermalna nekroliza.

Akneiformni osipi

Nalikuju akni, ali nema komedona i početak je obično nagao

Kortikosteroidi, jodidi, bromidi, hidantoini, androgeni steroidi, litij, izonijazid, fentoin, fenobarbital, vitamini B2, B6 i B12

Akutna generalizirana egzantematska pustuloza

Brza pojavnost i širenje pustuloznih lezija

Najčešće antibiotici, uključujući makrolide i peniciline

Erupcija mjehura

Pojava rasprostranjenih vezikula i bula nalik na autoimune bulozne poremećaje

Pemfigus: penicilin, penicilamin i drugi tiolni spojevi

Bulozni pemfigoid: penicilamin i furosemid (najčešće)

Bulozna dermatoza linearnog imunoglobulina A (IgA).: vankomicin (najčešći)

Nekroza kože

Pojavljuju se kao oštro ograničene, bolne, eritematozne ili hemoragične lezije koje napreduju do hemoragijskih bula i nekroze kože pune debljine s formiranjem eshara

Varfarin, heparin, barbiturati, epinefrin, norepinefrin, vazopresin, levamisol (onečišćenje u uličnim pripravcima kokaina)

Lupus uzrokovan lijekovima

Pojavljuje se u obliku sindroma nalik na lupus, premda često bez osipa

Prokainamid, minociklin, hidralazin, inhibitori faktora nekroze tumora (TNF), penicilamin, izoniazid, kinidin, interferon, metildopa, klorpromazin

Reakcija na lijekove s eozinofilijom i sustavnim simptomima ili sindrom preosjetljivosti na lijekove

Manifestira se kao vrućica, edem lica i osip u trajanju 2-6 tjedana nakon prve doze lijeka

Bolesnici mogu imati povišen broj eozinofila, atipične limfocite, hepatitis, pneumonitis, limfadenopatiju i miokarditis

Tiroiditis može biti posljedica

Antiepileptici, alopurinol, sulfonamidi, minociklin, vankomicin

Dermatitis s lezijama koje nalikuju udarcima biča (flagelatni dermatitis)

Linearne eritematozne urtike

Bleomicin

Nodozni eritem

Karakterizira ga stvaranje osjetljivih crvenih nodusa, uglavnom u pretibijalnoj regiji, ali povremeno uključuje ruke ili druge dijelove tijela

Sulfonamidi, oralni kontraceptivi, penicilin, bromidi, jodidi

Eksfolijativni dermatitis/eritrodermija

Obilježen crvenilom i ljuskanjem cijele površine kože

Može biti smrtonosan

Penicilin, sulfonamidi, beta-laktami, hidantoini, alopurinol, barbiturati, karbamazepin, fenobarbital

Fiksni medikamentozni egzantem

Pojavljuje se često u vidu pojedinačnih, dobro ograničenih, okruglih ili ovalnih zagasito crvenih ili ljubičastih promjena na koži ili sluznicama (osobito na spolovilu) te ponovno na istim mjestima svaki put kada se uzme isti lijek

Antibiotici, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs), acetaminofen, barbiturati, antimalarici, antiepileptici

Lihenoidni osip ili osip nalik na lichen planus

Pojavljuje se u vidu poligonalnih papula koje konfluiraju u ljuskave plakove

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima, beta-blokatori, metildopa, kinidin, tiazidi, penicilamin, kinakrin

Morbiliformni ili makulopapulozni osip (egzantem)

Najčešća reakcija preosjetljivosti na lijek

Praćen je blagim svrbežom, a tipično se javlja 3 do 7 dana nakon početka primjene lijeka

Skoro svaki lijek (osobito barbiturati, analgetici, sulfonamidi, ampicilin i drugi antibiotici)

Mukokutane erupcije

Od nekoliko malih vezikula u ustima ili kožnih promjena nalik na urtikariju do bolnih vrijedova u ustima uz rasprostranjene bulozne kožne promjene (vidi Erythema multiforme, Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza)

Penicilin, barbiturati, sulfonamidi (uključujući lijekove koji se rabe kod hipertenzije i dijabetesa)

Palpabilna purpura

Purpurične papule koje ne blijede na pritisak najčešće se nalaze na donjim ekstremitetima.

Antibiotici (npr. sulfonamidi i beta-laktami, hidralazin, propiltiouracil, fenitoin, alopurinol)

Egzantemi zbog fotoosjetljivosti

Fototoksične reakcije: Javljaju se nakon izravnog oštećenja tkiva izlaganjem sunčevoj svjetlosti i lijeku te nastaju ubrzo nakon izlaganja i mogu izgledati poput opeklina, uključujući stvaranje mjehura; erupcije ograničene na kožu izloženu suncu

Fotoalergijske reakcije: posredovane stanicama, mogu se pojaviti kasnije, često s kožnim promjenama sličnim onima kod ekcema i mogu se proširiti na neizloženu kožu

Lijekovi koji mogu izazvati fototoksične ili fotoalergijske reakcije: NSAIDs, klorpromazin, fenotiazini i sulfonamidi

Lijekovi koji izazivaju samo fototoksične reakcije: antibiotici (npr. tetraciklini, fluorokinoloni)

Reakcija na lijek tipa serumske bolesti

Reakcija preosjetljivosti tipa III, odlaganje imunokompleksa

Akutna urtikarija i angioedem se pojavljuju češće od morbiliformnih i skarlatiniformnih egzantema

Mogu se pojaviti poliartritis, mijalgije, polisinovitis, vrućica i neuritis

Penicilin, inzulin, strane bjelančevine

Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS)/toksična epidermalna nekroliza (TEN)

Karakterizirani su žarišnim područjima tamnocrvenih lezija praćenih bolovima u koži i odvajanjem epidermisa koje obuhvaća < 10% ukupne površine kože (BSA) kod SJS-a i > 30% BSA kod TEN-a*

Zahvaćena je koža i sluznice; na usnama se razvijaju hemoragične kruste i ulceracije

Teški oblici nalikuju stafilokoknom sindromu opečene kože, bolesti koja je posredovana stafilokoknim toksinom, a javlja se u dojenčadi, male djece i imunosuprimiranih bolesnika

Može biti fatalno

Antikonvulzivi, NSAIDs, penicilin, sulfonamidi

Urtikarija

Česta

Obično je IgE posredovana, ali ne uvijek

Lako se prepoznaje po tipičnim, dobro izraženim urtikama

Može biti praćena angioedemom ili drugim manifestacijama anafilaksije

Urtikarija je ponekad prvi znak prijeteće serumske bolesti, s vrućicom, bolovima u zglobovima i drugim sistemskim simptomima koji se pojavljuju unutar nekoliko dana

NSAIDsi mogu pogoršati urtikariju, a urtikarija može biti znak mnogih drugih reakcija na lijekove.

Dijagnoza

Dijagnoza reakcije na lijek
  • Klinička procjena i anamneza o izloženosti lijeku

  • Ponekad biopsija kože

Za postavljanje dijagnoze potrebna je podrobna anamneza, uključujući i podatke o nedavnom uzimanju lijekova koji se kupuju bez recepta. Budući da se reakcija može dogoditi tek nekoliko dana ili čak tjedana nakon prvog izlaganja lijeku, važno je uzeti u obzir sve nove lijekove, a ne samo onaj koji je uzet u najnovije vrijeme.

Niti jedna laboratorijska pretraga ne pomaže pri postavljanju dijagnoze, premda na nju ponekad može ukazati nalaz biopsije zahvaćene kože.

Preosjetljivost se može konačno potvrditi ponovnim izlaganjem lijeku, što može biti opasno i neetično u bolesnika koji su imali teške reakcije. Ponekad epikutano testiranje može pomoći u bolesnika s fiksnim medikamentoznim egzantemom.

Liječenje

Liječenje reakcija na lijek
  • Prekid uzimanja sumnjivog lijeka

  • Ponekad antihistaminici i kortikosteroidi

Većina reakcija na lijekove se povlači kad se primjena lijeka prekine te ih nije potrebno dalje liječiti. Kad je god to moguće, sumnjivi lijek treba zamijeniti kemijski nesrodnim spojem. Ukoliko nije dostupan zamjenski lijek i ako je reakcija blaga, može se nastaviti liječenje uz pažljivo praćenje bolesnika, unatoč reakciji.

Svrbež se može ublažiti antihistaminicima i lokalnom primjenom kortikosteroida. Za IgE-posredovane reakcije (npr. urtikarija), može se razmotriti desenzibilizacija ukoliko je lijek neophodan u terapiji.

Kada postoji bojazan od napredovanja urtikarije u anafilaksiju, treba se dati vodena otopina adrenalina (1:1000) u količini od 0.2 ml SC ili IM, parenteralno antihistaminic i i sporija, ali dulje djelujuća otopina hidrokortizona 100 mg IV, nakon čega se može nastaviti s primjenom kortikosteroida per os tijekom kratkog vremenskog razdoblja.

Ključne točke

  • Budući da lijekovi mogu uzrokovati različite reakcije, isti se mogu smatrati uzrocima gotovo bilo koje neobjašnjive reakcije na koži.

  • Temeljite dijagnozu primarno na kliničkoj slici, uključujući detaljnu anamnezu i anamnezu o lijekovima koje pacijent uzima.

  • Ukinite primjenu sumnjivog lijeka i liječite simptome prema potrebi.