Separacijski anksiozni poremećaj je trajni, jaki i za stadij razvoja neodgovarajući strah od odvajanja od glavne osobe za koju je bolesnik vezan (obično od majke). Zahvaćena djeca očajnički pokušavaju izbjeći takva odvajanja. Kad je odvajanje nasilno, ta su djeca potpuno zaokupljena ponovnim susretom. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječenje je s bihevioralnom terapijom za dijete i obitelj, a u teškim slučajevima, SIPPS.
(Vidi također Pregled anksioznih poremećaja u djece i adolescenata.)
Separcijska anksioznost je normalna emocija kod djece između otprilike 8 i 24 mj; to se obično razriješi kad djeca razvijaju osjećaj trajnosti objekta i shvate da će se njihovi roditelji vratiti. U neke djece, strah od odvajanja traje i nakon tog razdoblja, ili se kasnije vraća, te može biti dovoljno izražen da ga se smatra poremećajem. Međutim, separacijski anksiozni poremećaj se obično pojavljuje u manje djece i rijedak je nakon puberteta.
Stresni životni događaji (npr. smrt rođaka, prijatelja ili ljubimca, selidba, promjena škole), mogu izazvati separacijski anksiozni poremećaj. Također, neki ljudi imaju genetske predispozicije za anksioznost.
Simptomi i znakovi
Kao i društvena fobija, separacijski anksiozni poremećaj se često očituje otporom prema školi (ili vrtiću).
U trenutku odvajanja tipično dolazi do dramatičnih scena. Scene odvajanja su obično bolne za dijete i roditeljsku figuru (obično majke, ali može biti bilo koji od roditelja ili skrbnik). Dijete često plače i moli tako očajnički, da majka ne može otići, što vodi produljenju scene koju je često još teže prekinuti. Odvojeno, dijete se usmjerava na ponovni susret s osobom za koju je povezano (tipično, s majkom) i često se brine da joj se nešto nije dogodilo (npr. u prometnoj nesreći, tijekom teške bolesti). Dijete također može odbijati spavati samo ili može zahtijevati da uvijek bude u istoj sobi kao i osoba za koju je vezano.
Djeca često razvijaju somatske pritužbe (npr. glavobolja, bol u trbuhu).
Djetetovo držanje je često normalno u prisutnosti majke. To može katkad pružiti krivi dojam da je poteškoća nebitna. Međutim, neka djeca imaju trajnu i prekomjernu brigu o gubitku roditeljske figure (npr. bolest, otmica ili smrt).
Anksioznost roditeljske figure pojačava djetetovu anksioznost, dovodeći do začaranog kruga koji se može prekinuti tek pažljivim i odgovarajućim istodobnim liječenjem i roditelja i djeteta.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze i promatranjem rastanaka. Manifestacije moraju biti prisutne ≥ 4 tjedna i uzrokovati značajne tegobe ili narušiti funkcioniranje (npr. djeca ne mogu sudjelovati u dobno odgovarajućim socijalnim ili školskim aktivnostima).
Liječenje
-
Bihevioralna terapija
-
Rijetko anksiolitici
Liječenje separacijskog anksioznog poremećaja je bihevioralnom terapijom koja sustavno podržava redovita odvajanja. Scene rastanka trebaju biti što kraće, a djetetovu majku treba navoditi da na proteste reagira odlučno. Pomaganje djetetu da se veže za jednu od odraslih osoba u vrtiću ili školi, može biti korisno.
U ekstremnim slučajevima, djetetu može koristiti anksiolitik, kao i jedan od SIPPS( vidi: Lijekovi za dugotrajno liječenje tjeskobe i sličnih poremećaja). Međutim, separacijski anksiozni poremećaj često pogađa djecu starosti i oko 3 god., a iskustva s primjenom ovih lijekova u tako malih bolesnika su ograničena.
Uspješno liječena djeca su sklona recidivima nakon školskih praznika. Zbog toga je često mudro planirati redovita odvajanja tijekom tih razdoblja, kako bi se dijete naviklo da nije uz roditeljsku figuru.
Ključne točke
-
Separacijska anksioznosti je normalna kod djece u dobi od 8 do 24 mjeseca. U neke djece, strah od odvajanja traje i nakon tog razdoblja ili se kasnije vraća, te može biti dovoljno ozbiljan da ga se smatra poremećajem.
-
U vrijeme odvajanja obično se javljaju dramatične, bolne scene, s očajničkim plačem i molbama.
-
Normalno ponašanje kada je roditeljska figura prisutna ne znači da je problem malen.
-
Tretman uključuje planiranje redovitog odvajanja (uključujući i vrijeme praznika) i treniranje roditelja kako reagirati na djetetove proteste.