Micetom je kronična, progresivna, lokalna infekcija koju uzrokuju gljive ili bakterije, a zahvaćaju stopala, gornje udove ili leđa. Simptomi su oteknuće i stvaranje fistula. Dijagnoza je klinička, a potvrđuje se mikroskopskim pregledom eksudata i kulturom. Liječi se antimikrobicima, kirurškom nekrektomijom, a ponkead i amputacijom.
(Vidi također Pregled gljivičnih infekcija.)
Bacteria, primarno Nocardia species i druge aktinomicete, uzrokuju više od polovice bolesti. Preostale slučajeve uzrokuje oko 20 različitih vrsta gljiva. Kad su uzročnici gljivice, lezije se ponekad nazivaju eumicetomi.
Micetom se javlja uglavnom u tropskim ili suptropskim područjima, uključujući južni dio SAD-a. Micetom se javlja u ekvatorijalnim regijama Afrike, Latinske Amerike i Azije poznatim kao "pojas micetoma". Gljivični micetom (također poznat kao eumicetom) je najčešći tip u Africi. Bakterijski micetom (ponekad se naziva i aktinomicetom) uzrokuje većinu slučajeva u Južnoj i Srednjoj Americi i nekim azijskim zemljama.
Micetomi nastaju ulaskom uzročnika kroz mjesta lokalne traume ogoljele kože stopala, udova iili leđa radnika koji prenose kontaminiranu vegetaciju ili druge stvari. Muškarci u dobi od 20 do 40 godina su najčešće pogođeni, vjerojatno uslijed većeg rizika za traumu dok rade na otvorenom.
Infekcija se širi duž supkutanog područja uz posljedičnu tumefakciju i formiranje multiplih drenirajučih sinusa koji eksudiraju karakteristične zrnate nakupine organizama. Reakcije tkiva pod mikroskopom mogu biti prvenstveno supurativne ili granulomatozne ovisno o specifičnom uzročniku. Kako infekcija napreduje može se razviti bakterijska superinfekcija.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi micetoma
Prva lezija može biti papula, fiksirani potkožni čvor, vezikula s induriranom bazom ili potkožni apsces koji puca i stvara fistulu do površine kože. Fibroza je uobičajena u i oko ranih lezija. Osjet je minimalan ili odsutan, osim ukoliko je prisutna akutna gnojna bakterijska superinfekcija.
Infekcija polako napreduje mjesecima ili godinama, postupno se uz destrukciju širi na susjedne mišiće, tetive, fascije i kosti. Nema sistemske diseminacije niti znakova i simptoma koji ukazuju na generaliziranu infekciju. Na koncu, gubitak muskulature, deformiteti i destrukcija tkiva onemogućava funkciju zahvaćenih udova. U uznapredovalim infekcijama zahvaćeni ekstremiteti su groteskno otečeni uz formiranje cističnih područja oblika toljage. Multipli drenirajući sinus traktovi i fistule koji komuniciraju u ovim područjuma izlučuju gusti serosangvinozni eksudat koji sadrži karakteristična zrna bijele ili crne boje.
Klinička slikaMicetom (nodulrni)
Slika prikazuje multiple, infiltrirane nodule na stopalu bolesnika s miceetomom.
© Springer Science+Business Media
Madura stopalo
© Springer Science+Business Media
Micetom (puknuće kože)
Slika prikazuje multiple subkutane nodule i puknuće kože.
© Springer Science+Business Media
Micetom (Madura stopalo)
Ova slika prikazuje kroničnu ranu koja ne cijei s rekurirajućim epizodama drenaže i ulceracija (gore) i uznapredovalom destrukcijom kosti stopala (dolje).
© Springer Science+Business Media
Dijagnoza
DIjagnoza micetoma
Uzročnici se mogu identificirati na osnovi makroskopskog i mikroskopskog pregleda grudica iz eksudata, koje su nepravilnog oblika, različite boje i veličine (granule od 0.5 do 2 mm). Drobljenje i kultivacija ovih granula osigurava konačnu identifikaciju. Uzorci eksudata mogu sadržavati više vrsta bakterija i gljiva, od kojih su neke potencijalni uzročnici superinfekcije.
Liječenje
Liječenje micetoma
(Vidi također Antifungalni lijekovi.)
Liječenje micetoma može trajati >10 god. Smrt može nastati zbog bakterijske superinfekcije i sepse ako se liječenje zanemari. Liječenje ovisi o etiologiji i poširenosti vaskulitisa.
Za infekcije uzrokovane Nocardia, sulfonamidi i drugi antibakterijski pripravci, ponekad u kombinaciji se koriste.
Od infekcija koje uzrokuju gljive, neki od potencijalnih uzročnika mogu reagirati barem djelomično na amfotericin B, itrakonazol ili ketokonazol (nedostupno u SAD-u), ali neke su rezistentne na sve antifungike. Relapsi nastaju poslije antimikotične terapije u većini slučajeva, a u mnogim slučajevima nema poboljšanja ili čak dolazi do pogoršanja za vrijeme liječenja što je posljedica česte refrakterne prirode infekcije.
Ponekad je potreban i kirurški debridman. Ponekad je potrebno ponoviti nekoliko puta nekrektomiju zaraženog epitela. U uznapredovalim slučajevima može biti potrebna amputacija ekstremiteta kako bi se spriječile potencijalno fatalne ozbiljne sekundarne bakterijske infekcije.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati na engleskom jeziku: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.