Escherichia coli je gram-negativna bakterija i najmnogobrojniji komezal debelog crijeva. Određeni sojevi izazivaju proljev, a svi mogu uzrokovati infekciju kad napadnu sterilna podučja (npr. urinarni trakt). Dijagnoza se postavlja pomoću kulture. Testovi za dokazivanje toksina mogu otkriti uzrok proljeva. Infekcije se liječe antibioticima prema antibiogramu.
Bolesti uzrokovane E. coli
-
Infekcije mokraćnog sustava (IMS) (najčešće)
-
Infekcije probavnog sustava (neki sojevi)
-
Invazivne infekcije (rijetko, osim u novorođenčadi)
-
Infekcije drugih lokalizacija
Najčešće, E. coli uzrokuje IMS, koja obično predstavljaju uzlazne infekcije (od perineuma preko uretre). E. coli također može uzrokovati prostatitis i upalne bolesti zdjelice (PID).
E. coli normalno nastanjuje GI trakt; međutim, neki sojevi su stekli gene koji im omogućuju da uzrokuju crijevne infekcije. Nakon ingestije, sljedeći sojevi mogu uzrokovati proljev:
-
Enterohemoragični: Ovi sojevi (uključujući serotip O157: H7 i druge) proizvode nekoliko citotoksina, neurotoksina i enterotoksina, uključujući Shiga toksin (verotoxin) i izazivaju krvavi proljev; hemolitički-uremički sindrom se razvija u 2 do 7% slučajeva. Takvi sojevi najčešće se unesu putem nedovoljno termički obrađene mljevene govedine, ali također se mogu steći od inficiranih osoba fekalno-oralnim putem, zbog neadekvatne higijene.
-
Enterotoksični: Ovi sojevi mogu izazvati vodenaste proljeve, osobito u dojenčadi i putnika (putnički proljev).
-
Enteroinvazivni: Ovi sojevi mogu izazvati upalni proljev.
-
Enteropatogeni: Ovi sojevi mogu izazvati vodenaste proljeve, osobito u dojenčadi.
-
Enteroagregacijski: Neki sojevi se izdvajaju kao potencijalni uzroci dugotrajnog proljeva u bolesnika s AIDS-om i djece u tropskim područjima.
Ako se normalna anatomska barijera probavnog sustava ošteti (npr. uslijed ishemije, upalne bolesti crijeva, ozljede), uzročnici se mogu proširiti na okolna tkiva ili ući u krvotok te uzrokovati ekstraintestinalne infekcije. Moguće su i infekcije hepatobilijarnog sustava, peritoneuma, kože i pluća. E. coli bakterijemija se javlja i bez očitog mjesta ulaska.
U novorođenčadi, posebice nedonoščadi, uobičajeni su E. colibakterijemija i meningitis (uzrokovani sojevima s K1 kapsulom, marker za neuroinvazivnost).
Dijagnoza
Za uzgoj u kulturi uzimaju se uzorci krvi, stolice ili drugog materijala. Ako se sumnja na enterohemoragični soj, laboratorij treba obavijestiti jer je potreban uzgoj na posebnim podlogama.
Liječenje
Liječenje E. coli infekcije započinje se empirijski ovisno o lokaciji i težini infekcije (npr. blage infekcije mokraćnog mjehura, urosepse), a zatim se modificira na temelju ispitivanja osjetljivosti na antibiotike. Mnogi sojevi su otporni na ampicilin i tetracikline te stoga treba primjenjivati druge lijekove, uključujući tikarcilin, piperacilin, cefalosporine, karbapeneme, fosfomicin, nitrofurantoin, aminoglikozide, trimetoprim/sulfametoksazol (TMP/SMX) i fluorokinolone.
Kirurški zahvat je ponekad potreban za kontrolu izvora infekcije (npr. drenaža gnoja, nekrektomija, uklanjanje stranog tijela).
Gastrointestinalne infekcije uzrokovane Enterohemoragičnim E. coli (EHEC) se ne liječe antibioticima.
Otpornost na lijekove:
Osim što je otporna na ampicilin i tetraciklin, E. coli postaje sve otpornija na TMP/SMX i fluorokinolone. Također, sojevi koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL) rezistentni su na više antibiotika i važan su uzrok vanbolničkih IMS i sepse. ESBL sojevi mogu hidrolizirati većinu beta-laktama, uključujući penicilin i cefalosporine širokog spektra te monobaktame, ali ne i karbapeneme (imipenem, meropenem, doripenem, ertapenem); karbapeneme treba koristiti za ESBL producirajuće E. coli. Fosfomicin je aktivan protiv sojeva rezistentnih na više lijekova te je oralna alternativa za infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava.