Postinflamatorno

Upalni procesi pleure obično dovode do akutnog zadebljanja pleure zbog fibroze. U većini se slučajeva ta zadebljanja gotovo uvijek u potpunosti povlače spontano. U nekih bolesnika pleura ostaje zadebljala u malom stupnju (neresorbiran i organiziran fibrin, kasnije prožet vezivnim tkivom a katkad vapnenim solima), što obično ne izaziva simptome niti pogoršava plućnu funkciju. Ponekad, pluća mogu biti omotana debelom, fibroznom pleuralnom kožurom koja ograničava njihovo širenje, povlači medijastinum prema strani gdje je bio upalni proces i slabi plućnu funkciju. RTG pluća pokazuje asimetriju plućnih krila sa zadebljanjem pleure (zarobljeno pluće). Katkad je teško razlučiti zadebljanje pleure od začahurenog pleuralnog izljeva na osnovu RTG nalaza, što razrješava CT toraksa jer bolje prikazuje čitavu površinu pleure.

Fibrozne promjene na pleuri nastale postinflamatorno nekad kalcificiraju. Kalcifikacije na pleuri daju guste i intenzivne sjene na RTG–u pluća a gotovo uvijek zahvaćaju visceralnu pleuru. Postinflamatorni kalcifikati su uvijek unilateralni i često bizarnog izgleda.

Azbestom izazvane

Ekspozicija azbestu može dovesti do žarišne fibroze pleure u vidu plakova, koji s vremenom kalcificiraju, obično ≥ 20 godina nakon inicijalne ekspozicije azbestnoj prašini. Dijagnoza se obično postavlja pomoću RTG-a prsnog koša. Promjer plakova može varirati od nekoliko milimetara do 10 cm. Bilo koji dio pleure ili perikarda može biti zahvaćen, iako se azbestni plakovi obično nalaze u donje dvije trećine toraksa i obostrani su. Kalcifikati su česti na parijetalnoj i dijafragmalnoj pleuri, rjeđe se nalaze u frenikokostalnom sulkusu i apeksu. Kalcifikati mogu biti jedini znak ekspozicije azbestu. Opsežna fibroza pleure koja okružuje čitavo pluće, debljine > 1 cm može također biti posljedica ekspozicije azbestu.