Procjena šake

Autor: Alexandra Villa-Forte, MD, MPH
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Srđan Novak, dr. med.
Prijevod: Filip Mirić, dr. med.

(Vidi također Procjena bolesnika sa zglobnom simptomatologijom.)

Fizikalni pregled šake

(Vidi također fizikalni pregled u bolestima šake i Poliartralgija.)

Fizikalni pregled šake uključuje:

  • Inspekciju

  • Palpaciju

  • Ispitivanje opsega kretnji i snage

  • Testove uklještenja

Procjenjuje se izgled čitave šake te se traže deformiteti, crvenilo i oticanje, osobito MCP i interfalangealnih zglobova. Najprije se promatra u funkcionalnom položaju ili u položaju mirovanja; normalno, prsti su ravnomjerno flektirani i nisu paralelni jedan s drugim već konvergiraju prema jednoj točci na ručnom zglobu. Zatim se šaka promatra s prstima u ravnom položaju i flektiranim za 90° u metakarpofalangealnim (MCP) zglobovima; normalno, svi nokti trebaju biti paralelni u istoj ravnini.

Bilježe se lezije na koži i noktima, kao i mišićna atrofija na dorzumu šake (između metakarpalnih kostiju) i dlanu, osobito tenara i hipotenara.

Bimanualnom palpacijom šake ispituje se bolnost svake kosti i zgloba, dok palpacija samo jednim prstom može pomoći u izoliranju napetog područja.

Cjelokupni opseg kretnji i snage šake ispituje se tako da pacijent svojom šakom obuhvati palac i kažiprst ispitivača, a zatim ispruži i širi svoje prste uz otpor od strane ispitivača.

Također se procjenjuje opseg kretnji i snage svakog prsta posebno, počevši od palca i njegove sposobnosti opozicije i repozicije. Na svakom od prstiju se procjenjuje:

  • Stražnji interosealni živac koji se ispituje tako da pacijent uz otpor abducira kažiprst, a zatim palac.

  • Duboke tetive fleksora ispituju se tako da se fiksira proksimalni interfalangealni zglob (PIP) i od pacijenta zatraži da izvrši fleksiju u distalnom interfalangealnom zglobu (DIP). Površinske tetive fleksora pomažu fleksiju u PIP zglobovima.

  • Škljocavi prst ispituje se tako da pacijent flektira prste, dok ispitivač palpira tetivu fleksora na distalnom palmarnom naboru.

  • Stabilnost ulnarnog kolateralnog ligamenta (kod pacijenata s ozljedom palca) ispituje se fiksiranjem MCP zgloba palca s jednom rukom i primjenom sile na vrh palca s drugom. Usporedba sa suprotnom stranom može biti nužna.

  • De Quervainov tenosinovitis (upala ekstenzora i abduktora palca) ispituje se tako da pacijent palac aduciran prema dlanu preklapa ostalim prstima. Test je pozitivan ako pasivna ulnarna devijacija izaziva bolnost na mjestu zahvaćenih tetiva.

Procjena sindroma kompresije živaca:

  • Sindrom karpalnog tunela (kod pacijenata s utrnulošću ili parestezijama palca) ispituje se Tinelovim i Phalenovim testom. U Tinelovom testu, perkusijom volarne strane zapešća na mjestu gdje živac prolazi kroz karpalni tunel izazivaju se parestezije prstiju inerviranih n.medianusom, dok su Phalenovim testom one izazvane držanjem šake jednu minutu u položaju fleksije pod kutom od 90°.

  • Sindrom kubitalnog tunela (kompresija ulnarnog živca u kubitalnom tunelu, kod pacijenata s utrnulošću ili parestezijama malog prsta) ispituje se perkusijom nad kubitalnim tunelom, što će izazvati parestezije u malom prstu i prstenjaku. Kubitalni tunel se nalazi između medijalnog epikondila lakta i olekranona.

Ozljeda živaca prstiju procjenjuje se ispitivanjem u dvije točke na vrhovima prstiju, a za to mogu poslužiti kliješta ili spajalica za papir. Test se najprije demonstrira pacijentu, a zatim ga pacijent izvršava dok su mu oči zatvorene. Najprije se koristi široki razmak na kliještima kako bi pacijent dvije točke mogao lakše razgraničiti. Dodirivanjem prstom, ponekad samo u jednoj točci, a ponekad u dvije točke istovremeno, razmak se postupno sužava sve dok pacijent ne uspije spojiti dvije točke. Mjeri se najkraća udaljenost koju pacijent može postići, a rezultat bi normalno trebao biti unutar 2 mm. Isti postupak potrebno je ponoviti i na zdravoj strani.

Artrocenteza metakarpofalangealnih i interfalangealnih zglobova šake

Metakarpofalangealni i interfalangealni zglobovi šake punktiraju se na sličan način. Iglom promjera 0,5 mm (25 G) injicira se lokalni anestetik, a zatim iglom promjera 0,7-0,9 mm (22-25 G) aspirira se zglob. Postupak se odvija tako da se interfalangealni zglobovi flektiraju 15 do 20°, a samo izvođenje katkad olakšava i povlačenje zgloba. Igla se uvodi okomito na kožu u razini zglobne linije te usmjerava u zglobnu šupljinu medijalno ili lateralno od tetive ekstenzora, s povratnim pritiskom na klip šprice. U trenutku ulaska u zglobnu šupljinu, sinovijalna tekućina ulazi u špricu.