Postoji više vrsta grinja koje grizu. Među brojnim vrstama grinja vjerojatno najčešće su pješčane buhe (Tunga penetrans = tungijaza). To su ličinke grinja koje su ubikvitarne u vanjskom svijetu, izuzev u suhim predjelima, one ugrizu, hrane se kožom te potom otpadnu. Izvan SAD–a mogu prenositi Rickettsiu tsutsugamushi . Ne prave brazde koži, a zbog veličine ih se vrlo teško primijeti.
U česte vrste grinja, koje grizu i prave rovove u koži, spadaju Sarcoptes scabiei, koji uzrokuje svrab i Demodex, koji izaziva dermatitis sličan svrabu gotovo isključivo u životinja, ali je i mogući etiološki agens rozacee.
Dermatitis uzrokuju grinje koje katkad ugrizu čovjeka, ali su uobičajeni ektoparaziti na pticama, glodavcima ili kućnim ljubimcima i grinje koje se nalaze u materijalima biljnog porijekla ili uz uskladištenu hranu.
-
Prva skupina uključuje ptičje grinje koje napadaju osoblje koje rukuje živom peradi ili pticama kućnim ljubimcima ili koji na svojim kućama imaju ptičja gnijezda.
-
Grinje glodavca, mačke, psa, (pogotovo štenaca) i kunića mogu gristi ljude.
-
Grinje svinjske šuge (S. scabiei var suis) na farmama svinja ili na svinjama koje su ljubimci.
-
Slamnata šuga (Pyemotes tritici) je često povezana sa sjemenkama, slamom, sijenom i drugim biljnim materijalom; to je parazit kukaca koji su prisutni tim biljnim proizvodima. Ove grinje grizu ljude koji rukuju infestiranim proizvodima. Radnici u žitnicama, ljudi koji rukuju sjemenkama trave ili sijena i ljudi koji rade osušene biljne aranžmane su najviše izloženi riziku.
Alergijski dermatitis ili svrbež trgovaca mješovitom robom, uzrokuju nekoliko vrsta grinja povezanih s pohranjenim proizvodima od žitarica, sira i druge hrane. Ove grinje ne grizu, ali uzrokuju alergijski dermatitis, jer se ljudi senzibiliziraju na alergene grinje ili njihovih otpadnih produkata.
One se hrane oljuštenim stanicama s površine kože, na jastucima, madracima i podovima (posebno na tepisima). Mnoge osobe su hipersenzitivne na alergene grinja iz kućne prašine i njihovih izlučevina, što se očituje alergijskim reakcijama dišnog sustava.
Simptomi i znakovi
Većina ugriza izaziva svrbež i dermatitis; svrbež zbog ugriza je posebno intenzivan.
Dijagnoza
Dijagnoza uboda grinja koje ne buše rovove se pretpostavlja na osnovu bolesnikove anamneze (npr. okoliš u kojem živi, radi i provodi slobodno vrijeme) i fizikalnog pregleda. Grinje se rijetko nađu jer otpadnu nakon uboda, a kožna reakcija je odgođena, pa većina bolesnika traži pomoć liječnika tek nakon nekoliko dana. Lezije nastale ugrizom različitih grinja nije moguće međusobno razlikovati, a djelomično sliče i na druge kožne promjene, poput uboda kukaca, kontaktnog dermatitisa i folikulitisa.
Dijagnoza grinja koje rade brazde u koži često se postavi na temelju povijesti i izgleda uzorka lezija kože. Ako je dijagnoza nejasna ili ako je tretman neučinkovit, dijagnoza se može potvrditi biopsijom kože.
Liječenje
Liječenje ugriza grinja koje ne kopaju brazde je simptomatsko. Liječenje se provodi lokalnim kortikosteroidima i oralnim antihistaminicima radi kontrole svrbeža dok ne prestane hipersenzitivna reakcija. Raspravljanjem o mogućim uzrocima liječnik može pomoći bolesniku da izbjegne ponovljenu izloženost grinjama. Za ugriz Demodex, potrebna je konzultacija veterinara.
Ključne točke
-
Grinje koje grizu uključuju sitne buhe, grinje koje katkad ugrizu čovjeka, ali su uobičajeni ektoparaziti na pticama, glodavcima ili kućnim ljubimcima, te grinje koje se nalaze u materijalima biljnog porijekla ili uz uskladištenu hranu.
-
Grinje koje grizu i kopaju brazde su Sarcoptes scabiei, koji izaziva svrab, a Demodex grinje uzrokuju dermatitis koji nalikuje na svrab.
-
Grinje koje grizu obično uzrokuju svrbež i dermatitis.
-
Dijagnosticiranje pacijenata se temelji na povijesti, a grinje koje kopaju brazde imaju karakterističan uzorak kože.
-
Liječiti simptome (npr. topikalni kortikosteroidi ili oralni antihistaminici za svrab) i liječiti svrab antimikrobnom terapijom.